ZA NOVAC koji se sredinom devedesetih godina smatrao golemim i astronomskim danas se može kupiti samo desni bek iz Preston North Enda, a 15 milijuna funti koliko je u srpnju 1996. godine Newcastle platio Blackburnu za Alana Shearera bilo je nezamisliva cifra.
Računovođe su se hvatale za glavu, naslovnice novina vrištale su o senzacionalnom transferu, a majke su djeci pokrivale uši kad se taj nevjerojatni iznos spominjao za nedjeljnim ručkom kao cijena za nekog tamo nogometaša. Tih godina novac se na transfere trošio vrlo oprezno i nije bilo divljanja s cijenama kao danas i nogomet je, reći će vam stariji poznavatelji, bio nekako romantičniji. Možda i nije, možda smo samo mi bili mlađi i zaluđeniji pa o tim vremenima volimo tako pričati.
Zamišljali smo se kao igrači Dinama, Manchester Uniteda ili Milana i na livadama i školskim igralištima igrali svoja finala Lige prvaka. Nosili smo dresove s placa koji su imali škrabotine umjesto grbova, ali najbitnije je bilo da je boja pogođena i da na leđima piše Ronaldo, Zidane ili, u mojem slučaju, Anelka.
Senegalski amater Ali Dia je također sanjao da će jednog dana zaigrati u Premiershipu i za to je bio spreman napraviti baš sve. On je zvijezda ove priče.
Samo četiri mjeseca nakon spomenutog Shearerova transfera Southamptonovu menadžeru Graemeu Sounessu zazvonio je telefon u uredu. Southampton je tih godina bio stabilan engleski prvoligaš predvođen legendarnim Mattom Le Tissierom. Od 1978. Saintsi su bili redovni članovi stare Division One koja je 1992. godina postala Premier liga. Godine 1984. završili su na drugom mjestu, a sredinom devedesetih uglavnom su se spašavali od ispadanja.
Pojačani norveškim napadačem Egilom Östenstadom solidno su gurali, a tjedan dana ranije su kod kuće pregazili Manchester United 6:3. Souness je tražio dodatnu konkurenciju u napadu i trljao je rukama nakon što je odradio spomenuti telefonski poziv.
Kad on priča, ti slušaš
Nazvao ga je, ni manje ni više - George Weah. Liberijac je bio jedan od najboljih svjetskih napadača, razvaljivao je u Monacu i PSG-u, a u vrijeme poziva igrao je za Milan i bio je aktualni osvajač Zlatne lopte. Kad zove Weah, ti slušaš, pa makar se zvao i Graeme Souness. Bilo je to doba bez YouTubea i s internetom u povojima. Videokazete s potezima igrača nabavljale su se jako teško, a iz zemalja izvan Europe poštom su znale putovati tjednima. Igrače se često dovodilo na probe na temelju preporuka, a gdje ćeš bolje preporuke od Georgea Wee.
U kratkom razgovoru, Weah je Southamptonovu menadžeru preporučio svojeg nećaka po imenu Ali Dia. Weah je Sounessu rekao da je mali odigrao 13 utakmica za reprezentaciju Senegala, da je neko vrijeme igrao s njim i da je riječ o jako dobrom besplatnom igraču. Souness mu je rekao: ''Ok, pošalji ga.''
Ono što Souness nije znao jest da je ''George Weah'' Alija Diju ponudio i prvoligašu Coventryju koji mu se zahvalio nakon samo jednog treninga, a Harry Redknapp, tadašnji trener West Hama kojemu se Weah također javio, mislio je da ga netko zafrkava. No Sounessu ništa nije bilo sumnjivo i, sretan da je baš njega George Weah odabrao da mu otkrije veliku nogometnu tajnu, sretno je odradio redovnu press konferenciju uoči utakmice protiv Leeds Uniteda tjedan dana nakon debakla protiv Evertona 1:7.
''Dia je igrao s Weom u PSG-u, a prošle sezone je igrao u drugoj njemačkoj ligi. Prihvatili smo Wein prijedlog i doveli ga na probu. Bit će s nama nekoliko tjedana pa ćemo vidjeti što dalje'', rekao je Souness.
Nije siroti Graeme imao pojma da 31-godišnji Ali Dia nije ni prismrdio PSG-u, a karijera mu je do tad bila, blago rečeno, smiješna. Senegalac je igrao za neke niželigaške francuske klubove, a 1995. je promijenio četiri momčadi. Osam nastupa upisao je za finske FinnPa i PK-35, dvije utakmice odigrao je u njemačkom drugoligašu Lübecku, a prije nego što je stigao u Southampton na probu bio je član engleskog sedmoligaša i amatera Blyth Spartans za koji je odigrao jednu jedinu utakmicu. Kao zamjena.
Tako je senegalski amater na preporuku Georgea Wee dobio profesionalni ugovor s premierligaškim klubom na mjesec dana. No najbolje tek dolazi.
Kad se pojavio na prvom treningu, nekolicina igrača bila je vrlo uzbuđena jer, hej, došao je nećak Georgea Wee.
''Iskreno, pomislili smo da je riječ o nekakvom tipu koji je na nagradnoj igri dobio priliku trenirati s profesionalcima. Bio je užasan, a na treningu pet na pet se potpuno pogubio i uopće nije bilo dileme da više neće trenirati s nama'', prisjetio se 20 godina kasnije legendarni Southamptonov kapetan Matt Le Tissier.
Kiša mu je spasila karijeru
Cijela se priča vjerojatno ne bi pretvorila u užasnu sramotu za slavni engleski klub da se nisu uplele više sile. Southampton je preko tjedna trebao odigrati trening utakmicu protiv Arsenalovih rezervi na kojoj bi Dia dobio priliku pokazati koliko vrijedi. No susret je otkazan zbog proloma oblaka i na red je došao trening u petak, dan prije utakmice s Leedsom.
''Nakon ta dva treninga zaključili smo da tip jednostavno nije dovoljno dobar. No na tom treningu je Le Tissier imao nekih problema, a tijekom tjedna su nam se ozlijedila i još tri napadača. Nismo imali dovoljno igrača za utakmicu i netko je predložio da ga registriramo čisto da popunimo zapisnik nadajući se da neće morati igrati. To smo i učinili'', kroz smijeh danas priča Graeme Souness.
Tako je senegalski amater, koji je došao na preporuku lažnog Wee, odradio dva treninga sa Southamptonom, bio registriran kao profesionalni nogometaš i bio uvršten u sastav za premierligašku utakmicu. No najbolje tek dolazi.
''Kad sam ušao u svlačionicu na dan utakmice i vidio njega tamo mislio sam da se netko zafrkava'', prisjetio se Le Tissier.
Što se dalje dogodilo, vjerojatno već pretpostavljate. Sulud potez Graema Sounessa da tipa za kojeg u biti nije imao pojma zna li išta o nogometu uvrsti u sastav za ozbiljnu utakmicu vjerojatno bi prošao neopaženo da u 33. minuti Matt Le Tissier nije obnovio ozljedu i signalizirao da ne može nastaviti. Souness se okrenuo prema klupi i jedini napadač kojeg je imao bio je - Ali Dia. Ostalo je povijest.
U jednoj od najluđih epizoda u povijesti engleskog nogometa Ali Dia je nakon nekoliko minuta ušao u veliku priliku zabiti za vodstvo Southamptona, ali je iskosa s desne strane pucao u vanjski dio mreže. Nespretan, beskoristan i vidno izgubljen, Dia je na terenu bio do 85. minute kad ga je posramljeni Souness izvadio iz igre.
''Doista nisam mogao vjerovati kad sam vidio da on ulazi umjesto mene. To je bilo strašno. Bauljao je po terenu kao muha bez glave, a najčudnije od svega mi je bilo što je uvijek bio tamo gdje nema lopte. Pretpostavljam da je izbjegavao svaki kontakt s njom da pun stadion ne bi vidio da nema pojma o nogometu. Izgledao je kao Bambi na ledu. Ja mislim da nije uopće znao na kojoj poziciji treba igrati i što to znači, a sumnjam i da zna engleski'', rekao je nakon utakmice Le Tissier koji je Senegalčev šou u šoku gledao s klupe.
Southampton je izgubio 2:0, a očajan debi Alija Dije bio je glavna vijest u engleskim medijima sljedećeg dana. Graeme Souness se pokušao opravdati:
''Stavio sam ga u igru jer nisam imao koga drugoga. Mislite li da je meni zabavno koristiti igrača kojeg nikad u životu nisam vidio kako igra? To samo pokazuje stanje u klubu koji je dopustio anonimusu da nastupi u Premiershipu'', govorio je Souness nakon utakmice.
Southampton se pokušao spasiti sramote
No jedini koji je nasjeo u cijeloj priči bio je upravo Graeme Souness. Southamptonova menadžera nikad nije nazvao George Weah. Nazvao ga je osobno Ali Dia koji se predstavio kao slavni liberijski napadač i koji je agitirao za svojeg navodnog nećaka, senegalskog reprezentativca, a Souness je nasjeo na njegovu laž. Do te mjere da mu nije bila sumnjiva činjenica da je George Weah iz Liberije, a Ali Dia iz Senegala, i da to ne samo da nisu iste zemlje nego nemaju ni zajedničku granicu.
Dia se u nedjelju ujutro nakon utakmice pojavio na masaži i onda - nestao. Nije došao na trening u ponedjeljak, odjavio se iz hotela u kojem nije platio račun i nitko nikada više za njega u klubu nije čuo. Kad su shvatili koliko ih je jedan obični nogometni sanjar namagarčio, ljudi iz Southamptona su se pokušali opravdati pred svijetom.
''Bilo je jasno da ne zadovoljava naše kriterije i odlučili smo mu raskinuti ugovor. Nitko nas nije prevario niti je klub oštećen u bilo kojem smislu. Bila je riječ o senegalskom reprezentativcu kojeg smo samo željeli isprobati'', trubio je Souness engleskim novinarima.
Prevara je dobila dodatnu dimenziju nakon što je ustanovljeno da Ali Dia za Senegal nije igra nikad, a kamoli 13 puta. kako je rekao ''George Weah''. Dapače, senegalski savez nije ga imao uvedenog u registar svojih nogometaša i nitko za njega nikad nije čuo. Javio se uskoro i sam George Weah koji je rekao da nema pojma tko je Ali Dia i zamolio da ga se više ne dovodi u vezu s njim.
I dok su se Englezi rugali Southamptonu i Sounessu, Ali Dia je sreću u prosincu našao u niželigašu Gatesheadu gdje je dočekan raširenih ruku. Navijači su skupili 1500 funti, koliko mu je plaćeno za potpis ugovora, a u prvoj utakmici pred 423 gledatelja Dia je zabio gol u pobjedi 5:0.
''Bio je užasno zabavan. Cijelu momčad je pozvao na afrički Kup nacija i govorio nam da će igrati za Senegal. Hvalio se da vozi Mercedes, a kad je na trening zaista i došao u Mercedesu, ali ragi staroj 15 godina, umrli smo od smijeha. Meni je bio jako zabavan'', prisjetio se godinama kasnije Senegalčev kolega iz Gatesheadova napada Paul Thompson.
Ali, gdje si?
Karijera Alija Dije u tom klubu trajala je osam utakmica u kojima je zabio dva gola, ali ni tamo nije uspio zadovoljiti trenere. Ugovor mu je raskinut, a time je završio i nogometni put ovog nevjerojatnog tipa.
Prije nekoliko godina novinari Bleacher Reporta su nakon velike potrage našli najvećeg prevaranta u povijesti engleskog nogometa. Bilo je glasina da se vratio u Senegal, da se odao kriminalu, pa čak i da je ubijen. No vrijedni Ali cijelo to vrijeme bio je u - Londonu. Završio je fakultet, zaposlio se u računovodstvu i 20-ak godina kasnije iznio je svoju verziju događaja.
''Sve su to laži. Nisam ja zvao Sounessa, nego sam i ja bio žrtva prevare jednog menadžera kojem sam previše vjerovao. Lažu da sam bio loš na treninzima u Southamptonu jer sam prije utakmice s Leedsom na internoj utakmici dviju naših momčadi zabio dva ili tri gola. Proglašen sam lažljivcem i prevarantom, a Souness me sam pohvalio me i rekao mi da budem spreman za tu utakmicu. Žao mi je što je tako ispalo, ali ja nikoga nisam prevario'', rekao je Ali Dia.
Prevarant ili ne, ispisao je jednu od najluđih stranica u povijesti ne samo Southamptona nego nogometa općenito - priču o tome kako je jedan amater ispunio dječački san da zaigra u prvoj engleskoj ligi. Sve što je od njega ostalo u Southamptonu je dres s brojem 33 koji se i dalje može kupiti u gradu i pjesma Southamptonovih navijača:
''Ali Dia, he's a liar! He's a liar!''