GODINAMA su uvijek blizu, ali nikada dovoljno dobri. Ove sezone promijenili su upravu i trenera i dugo je izgledalo kao da su učinili korak unatrag. Ali u siječnju su Boston Celticsi potpuno preokrenuli sezonu i pretvorili se u jednu od najboljih, a u obrambenom segmentu i najbolju momčad NBA lige. Sada ih još samo dvije pobjede dijele od velikog finala, koje slavna franšiza nije vidjela od 2010. godine.
Večeras će u Miamiju protiv Heata igrati petu utakmicu konferencijskog finala, koje je trenutačno izjednačeno na 2:2. Celticsi su prema kladionicama favoriti za prolaz iako nemaju prednost domaćeg terena. No imaju ekipu koja je pomela Durantove i Irvingove Netse, a zatim izbacila i branitelje naslova Buckse. Nakon što su u posljednjih pet sezona triput gubili u finalima Istoka, djeluju kao da je njihovo vrijeme stiglo. A prije samo nekoliko mjeseci nitko to nije mogao ni zamisliti.
Na pola sezone Boston je bio izvan doigravanja
Nakon 39 odigranih utakmica, dakle gotovo polovice sezone, momčad Imea Udoke, debitanta na mjestu glavnog trenera, bila je 11. na Istoku sa svega 18 pobjeda. Celticsi su bili pred raspadom. U tom je trenutku bivši pomoćnik Gregga Popovicha povukao poteze kojima je spasio ekipu, a i svoju glavu.
Krenuo je od obrane. Momčad Bostona puna je sjajnih obrambenih individualaca, ali nedostajao im je pravi sustav. Udoka ga je nakon par mjeseci lutanja uspio pronaći. U središte obrane, pod sami koš, u svakoj mogućoj prilici postavio je Roberta Williamsa i tako ga na neki način izdvojio od ostatka obrane, koja u pravilu preuzima sve što može.
Williams je procvao u novoj roli. Boston je od sredine siječnja postao najbolja momčad u čuvanju obruča, a gledamo li od veljače nadalje, jedina je momčad čiji su protivnici na obruču, odnosno na manje od 1.5 metara udaljenosti od koša, šutirali lošije od 60%.
Protivnike je to tjeralo na trice, a i ondje su Celticsi bili spremni - od veljače su treća najbolja ekipa u branjenju dalekometnih pokušaja. Suparnički igrači u tom su periodu protiv Bostona realizirali trice s uspješnošću od tek 33.2%.
Udokina ekipa tako je regularnu sezonu završila kao najbolja obrana lige. Marcusa Smarta NBA liga je proglasila defenzivcem godine, a visoko je kotirao i Robert Williams zahvaljujući svojoj novoj ulozi.
Iako je obrana ta koja je dovela do velikog obrata i Boston pretvorila u jednu od najboljih momčadi lige, treba istaknuti i promjene u napadu. Mlade zvijezde Jayson Tatum i Jaylen Brown i dalje predvode navalu, no Udoka je napravio neke važne rošade u rotaciji i odlučio dati više povjerenja Grantu Williamsu i Paytonu Pritchardu, koji igraju svoju treću odnosno drugu sezonu u ligi.
I ranije su pokazivali naznake dobrih igara, ali tek kada im se u potpunosti počelo vjerovati, izvukli su najbolje od sebe. Grant je primjerice Milwaukeeju u odlučujućoj sedmoj utakmici polufinala Istoka zabio 27 poena uz sedam trica, a Pritchard je u tom istom ogledu u samo 17 minuta postigao 14 poena (četiri trice).
Jedna stvar zajednička je svim gore nabrojanim igračima. Tatum, Brown, Smart, dva Williamsa i Pritchard šestorica su od osam igrača iz najuže rotacije Celticsa, a sve ih je na draftu odabrao upravo Boston. Jedino su Derrick White i Al Horford (koji je u Bostonu već domaći) draftirani u drugim ekipama. Ostavština je to čovjeka koji je momčad Celticsa gradio godinama, a onda prošlog ljeta odustao.
Celticsi su imali čovjeka za čuda. Ipak, nakon godina uspjeha izgubio je svoju magiju
Zadnji put kada je Boston osvojio naslov, 2008. godine, uoči početka sezone tadašnji je generalni menadžer Danny Ainge preko noći jednu od najlošijih ekipa pretvorio u najbolju. Razmjene kojima je u Boston tada doveo Kevina Garnetta i Raya Allena te tako oformio Veliku trojku s Paulom Pierceom donijele su mu nagradu za najboljeg izvršnog direktora sezone.
Pet godina kasnije izveo je još jedan genijalan trade. Ostarjele i istrošene Piercea i Garnetta poslao je u Brooklyn u zamjenu za budućnost Netsa, uzevši mu četiri izbora prve runde drafta u periodu od 2014. do 2018. godine. Kasnije su dva od njih četiri pretvorena u Tatuma i Browna. Ipak, posljednjih je godina Trader Danny, kako su ga nekoć zvali, izgubio svoju čar.
Odlučio je stvoriti šampionsku momčad tako da njen kostur budu tri zvijezde. U ljeto 2017. primamio je Gordona Haywarda iz Utah Jazza plaćom većom od 30 milijuna dolara godišnje, a miljenika navijača i tada briljantnog Isaiaha Thomasa dao je Clevelandu za Kyrieja Irvinga. Tercet Irving-Hayward-Horford trebao je donijeti naslov Celticsima.
No Hayward je doživio težak prijelom noge u uvodnim minutama njegove prve službene utakmice u Bostonu, dok je potkraj sezone za doigravanje bio izgubljen i Kyrie. I bez njih, a zahvaljujući uzletu Tatuma i Browna, Boston je došao do finala Istoka, gdje je u sedam utakmica izgubio od LeBronovih Cavsa. Iduće sezone cijela je momčad bila zdrava i očekivanja nisu bila ništa manja od ulaska u finale nakon devet godina čekanja.
Dogodilo se potpuno suprotno. U ekipi sa strahovito dugačkom klupom nije bilo mjesta za sva ta ega, kemija nije bila odgovarajuća ni na parketu ni izvan njega te je Boston zastao na stepenici niže nego lani, izgubivši vrlo uvjerljivo od Milwaukeeja. Irving i Horford na kraju sezone pokupili su prnje, a Celticse su ostavili osakaćenima.
Tada je Ainge, pomalo i panično, odlučio dovući Kembu Walkera iz Charlotte Hornetsa na četverogodišnji ugovor od 141 milijun dolara. Iako su Celticsi u toj pandemijom obilježenoj sezoni još jednom uspjeli doći do finala konferencije, vrlo brzo je postalo jasno da Kemba nije "taj".
Mladići Jayson Tatum i Jaylen Brown postali su vođe momčadi, a Kemba je postao vrlo skupi treći igrač te velika rupa u obrani. Prošle sezone uslijedio je pad do sedmog mjesta Istoka, a kada su se na to nadovezale ozljede nekih od ključnih igrača, Kelte su u prvoj rundi doigravanja deklasirali Netsi.
Ukratko, Aingeu je ostala ekipa koja ne vodi nikamo. Kompatibilnost izvanserijskih talenata Tatuma i Browna počela se dovoditi u pitanje te su bile potrebne korjenite promjene da se situacija poboljša. Bostonu je trebao čovjek koji će povući okidač, a Ainge kao da je i sam shvatio da to više nema u sebi.
Ainge je digao ruke. Dobio je neočekivanu zamjenu
Brad Stevens, dugo jedan od najboljih mladih trenera u ligi, bio je među najboljim taktičarima NBA-a. Iako je u par navrata znao izgubiti uzde momčadi, nije se činilo izglednim da će ga Boston mijenjati. Ipak, kada je Ainge donio odluku da napušta Boston, Stevens je objeručke prihvatio pomalo iznenađujući poziv Celticsa da zasjedne na upražnjeno mjesto u vodstvu kluba.
Već u prvim danima na poslu koji nikad nije radio pokazao je veliku odvažnost. Za početak je prelomio da je Walker višak i teret za salary cap. Razmijenio ga je za u Bostonu omiljeno, a u NBA svijetu tada već pomalo zaboravljeno lice. Vratio je 35-godišnjeg Horforda, čije su dvije sezone izvan Bostona izgledale kao da ide prema smiraju karijere.
Nakon toga je odradio još važniji zadatak i imenovao Imea Udoku za glavnog trenera. Sada je potpuno jasno da je pogodio. Uvijek je rizik dati posao nekome tko ga nije obavljao, ali s Popovichevom školom čovjek valjda teško može pogriješiti.
Udoka je krenuo s promjenama, a popratio ga je i Stevens
Kako je Udoka krenuo s promjenama u rotaciji, iskristalizirali su se neki viškovi. Dennis Schroder je u zadnjem danu prijelaznog roka razmijenjen u Houston, a Stevens je vratio još jednog bivšeg Kelta, Daniela Theisa - lako moguće zbog atmosfere u ekipi.
Isti dan kada i Theisa Stevens je doveo Derricka Whitea iz San Antonio Spursa. Iako trenutno frustriraju njegovi problemi sa šutom (21.7% trice u doigravanju), White se jako dobro uklapa u Bostonov sustav - svakako bolje od Schrodera, koji je dotad bio rezervni play.
White je koristan i s loptom i bez nje, stalno je aktivan u napadu, a isto tako i vrlo dobar u obrani. U za Celticse ključnoj četvrtoj utakmici s Miamijem vrlo dobro je nadomjestio ozlijeđenog Smarta - u 40 minuta ostvario je učinak od 13 poena, osam skokova, šest asistencija i tri ukradene lopte.
Stevens je ekipu izgradio oko dva čovjeka. Mladići su sazreli, a veteran ih drži na okupu
Boston je napokon dobio ekipu za koju se sasvim objektivno može reći da je realan kandidat za naslov, a za to mu nije trebala treća zvijezda. Uz All-Star igrače Tatuma i Browna sazrio je i Marcus Smart. Od užasnog šutera i nepouzdanog playmakera postao je igrač koji zna ući u seriju trica, dok je pritom glavni kreator u momčadi. Vrhunska ga je obrana pak oduvijek krasila.
Robert Williams je NBA karijeru započeo kašnjenjem na let i još poneke timske aktivnosti sa Celticsima. Napravio je totalni zaokret i sada je odgovornom igrom postao jedan od najboljih obrambenih u ligi. Naučio je obuzdati i učinkovito koristiti svoje strahovite atletske sposobnosti zbog kojih je i ranije pokazivao golemi obrambeni potencijal, ali je dosta često zbog problema s prekršajima prerano završavao na klupi.
Njegov prezimenjak Grant uoči ove sezone bio je meta kritika navijača Celticsa, koji su priželjkivali da ga se otpusti. U prvoj je sezoni promašio prvih 25 trica pa su ga suigrači u šali prozvali Ben Simmons. I druga je sezona bila poprilično slaba, ali je Grant u trećoj podignuo šut za tricu na debelo iznad 40%, pritom šutirajući znatno češće nego prije.
A Horford proživljava novu mladost. U Philadelphiji je imao lošu sezonu, a u idućoj je u Oklahomi odigrao tek 28 susreta. Iako će uskoro napuniti 36 godina, u četvrtoj je utakmici protiv Bucksa prvi put u svojoj karijeri zabio 30 poena u doigravanju. Uz impresivnu obranu, i dalje je igrač koji savršeno utjelovljuje ulogu "glue guya", ljepila koje drži momčad na okupu i na terenu radi baš sve.
Ova momčad Aingeova je ostavština sa Stevensovim završnim dodirom
Prava je rijetkost da se momčad koja se bori za naslov stvori gotovo isključivo preko drafta. U modernoj povijesti takvih prvaka u NBA-u gotovo da i nije bilo. San Antonio Spursi, kao i Golden State Warriorsi, imali su šampionske ekipe čiji su glavni igrači bili njihovi izbori na draftu, ali ni oni ih nisu imali šest, koliko sada ima Boston.
Ainge je do zadnjeg dana u Bostonu ostao majstor za draft. Browna je izabrao trećim izborom kad su na toj poziciji mnogi očekivali Dragana Bendera. Zbog Tatuma se Ainge odrekao prvog picka i njega uzeo trećim, a Sixersima uvalio tada hit mladića, a danas promašaja Fultza. Williamsi i Pritchard su svi birani između 20. i 30. izbora. Smart je najdugovječniji u ekipi kao šesti izbor 2014. godine.
Jasno, bilo je i promašaja na draftu. Navest ćemo najveće - Guerschon Yabusele (16. izbor 2016.), Romeo Langford (14. izbor 2019.), Aaron Nesmith (14. izbor 2020.). Ali Aingeov problem nisu bila njih trojica, nego slaganje momčadi preko free agencyja i razmjena.
Odličan primjer je Desmond Bane, kojeg je Ainge uzeo 30. izborom na istom draftu kad je odabrao Nesmitha i Pritcharda. Ipak, procijenio je da je treći rookie nepotreban u ekipi te da će samo izazvati dodatne troškove, pa je Banea ni za što dao Memphisu, a on je već u svojoj drugoj sezoni ondje postao čudo od igrača. Nedvojbeno je da bi dobro došao i Bostonu.
Promjena je bila nužna da bi Celticsi došli do samog vrha. Stevens ju je naposljetku donio u novoj ulozi, umjesto trenerske, a imenovanje Udoke za trenera i odluka da umjesto trećom zvijezdom momčad pojača razvojem vlastitih klinaca pokazali su se kao pun pogodak. Ali do finala ih i dalje dijele dvije utakmice, a nešto se pita i Miami...