Foto: NK Hajduk, Grafika: Index
GOLOVIMA Marka Čosića, Ante Ercega i Franka Ohandze, Hajduk je s 3:0 pregazio Oleksandriju i tako praktički osigurao prolazak u play-off Europa lige. Drugi je to put uzastopce da su Bijeli slavili na gostovanju u trećem pretkolu kontinentalnih natjecanja što je hvale vrijedan podatak kada se uzme u obzir da su u posljednja dva desetljeća u ovoj fazi natjecanja "pali" tek Stromsgodset i milanski Inter u onoj slavnoj pobjedi 2012. godine.
Jedna od najvećih europskih gostujućih pobjeda u posljednjih 40 godina
Istovremeno, Splićani su u Ukrajini upisali jednu od najvećih europskih pobjeda na strani u posljednjih četrdeset godina. S većom gol razlikom svladani su tek moldavski Zimbru (1996.), luksemburški Grevenmacher (1997.), GI Gotu s Farskih otoka (2002.) te malteška Birkirkara (2008.), međutim sa svim navedenim klubovima Hajduk se sastajao u prvom pretkolu, čime ovo veliko ukrajinsko slavlje dodatno dobiva na težini.
Ipak, ova pobjeda puno je veća na papiru no u praksi, jer se domaća momčad, usprkos izjavama pomoćnog trenera Loze kako se radi o izrazito kvalitetnoj ekipi koja je najmanje triput jača od Iasija, pokazala sasvim nedoraslom i Splićanima i europskim natjecanjima. Istina, Bijeli su odigrali puno koncentriranije i kvalitetnije, međutim domaćini nisu ostavili dojam momčadi koja može organizirati iole smisleniju ofenzivnu akciju.
Lozo stvarao alibije za eventualni poraz, a Ukrajinci su triput lošiji od Rumunja
Treba također istaknuti kako unatoč trima pogocima, dvoboj u srcu Ukrajine nije bilo lijepo za gledati. Atmosfera je uvelike nalikovala kakvoj seoskoj zabavi u dalmatinskoj zagori, dok je litavski arbitar Mazeika očajnim suđenjem sasvim uništio dinamiku susreta. U pojedinim trenucima bio je prelak na zviždaljci, dosudio je više od 50 prekršaja, dok je u drugim domaćinima dopuštao brojne izrazito oštre i nesportske startove.
U tom svijetu bit će zaista prava sreća ukoliko svi igrači koji su nastupili u Ukrajini budu zdravi i spremni za gradski derbi sa Splitom koji je na rasporedu ove subote, a nema sumnje da su ozljede posljednje što treba treneru Marijanu Pušniku koji ionako jedva uspijeva sklopiti udarnu momčad na početku nove sezone. Posljednji koji je otpao bio je strijelac u susretu protiv Iasija Fran Tudor.
Ozljeda Frana Tudora kao dobrodošlo saznanje da Bijeli s dva defenzivna vezna izgledaju puno ozbiljnije
Tudorova ozljeda isprva se činila prilično problematičnom, međutim ispostavilo se kako je Hajduk s dva defenzivnije orijentirana veznjaka (Jefferson - Bilyi) izgledao puno bolje i ozbiljnije no kada je na mjestu zadnjeg veznog igrao Sušić koji se konstantno pridodavao napadu i tako ne pretjerano agilnog Brazilca ostavljao na golemom prostoru. Upravo je taj propuh u sredini bio okidač brojnih nespretnih reakcija u obrani.
I u Ukrajini su braniči Hajduka imali nekoliko zaista spornih i smiješnih reakcija, međutim u globalu je to djelovalo nesumnjivo kvalitetnije. Čini se kako je odgoda derbija s Dinamom treneru Marijanu Pušniku došla upravo izvrsno da uigra posljednju liniju koja je u prva tri susreta napravila na desetke amaterskih grešaka koje igrači Iasija i Cibalije nisu iskoristili samo pukom srećom.
Pušnik napokon "uredio" obranu, napad zabija kao na tekućoj traci
Ono s čim Hajduk za sada nema nikakvih problema, a što je u prošlosti često znao biti slučaj, jest postizanje zgoditaka. U dosadašnjih 360 minuta puleni slovenskog stratega zabili su devet golova, više od dva po susretu. Ono što posebno raduje jest to što pogoci stižu iz raznoraznih situacija, prekida, udaraca iz daljine, gužvi ili uslijed lijepe kombinatorike.
Nije nevažno ni što se čak sedam različitih igrača upisalo u strijelce (Tudor, Bašić, Kožulj, Said, Ohandza, Čosić i Erceg), što znači da su golovi najčešće plod timske igre, a ne izrazite kvalitete pojedinca. No Bijeli sada imaju i takvog čovjeka, a njegovo ime je Frank Ohandza koji je nakon gotovo jednogodišnje stanke zabio već i treći gol u svega 130 minuta provedenih na terenu.
Ohandza je čudo, ali najveći Pušnikov dobitak je povratak Lovre Kalinića
Osim Zolje, jedan od junaka ovog dvoboja bez dvojbi je i vratar Kalinić, koji je u nekoliko navrata upravo izvrsno reagirao. Svaka čast Stipici, ali jasno je kako je Kalinić višestruko bolji vratar koji u krucijalnim trenucima može biti istinska prevaga. Povratak "svetog Lovre", kako su ga od milja prozvali nakon čudesnih parada protiv Dnjipra, stoga je najveći Pušnikov dobitak uoči novih izazova i uzvrata.
A tamo će svi hrvatski predstavnici imati što reći. Iako ih ždrijeb nije milovao, peta i šeta ekipa Ukrajine te peta momčad Turske iznimno su jaki protivnici za ovu fazu natjecanja, i Hajduk i Lokomotiva i Rijeka odigrali su odličnih 90 minuta i mogu se s pravom nadati play-offu. Sa osam pobjeda i četiri remija u 12 dosadašnjih kontinentalnih dvoboja, jasno je da gledamo novu vrlo uspješnu sezonu domaćih klubova.