MISLAV KAROGLAN (41) je dva puta preuzimao klupu Hajduka u teškim trenucima i uz puno skepse. Prvi put se to dogodilo nakon smjene Valdasa Dambrauskasa. Kao njegov pomoćnik preuzeo je vođenje prve momčadi i zaredao 12 utakmica bez poraza. U dogovoru s klubom na kraju 2022. godine je otišao, a na njegovo mjesto došao je Ivan Leko, koji je trebao biti dugoročno rješenje.
Ipak, samo 10 mjeseci kasnije i nakon kratke ljetne epizode u Istri, gdje je smijenjen nakon tri utakmice, Karoglan se vratio vaditi kestenje iz vatre te je nakon Lekine smjene opet zaredao s odličnim rezultatima. U devet utakmica upisao je sedam pobjeda i dva remija, što je njegov niz neporaženosti na klupi Hajduka produžilo na 21 utakmicu, a Bijeli su nakon 19 godina završili jesenski dio sezone na prvom mjestu SuperSport HNL-a.
Seniorsku igračku karijeru je započeo u Posušju, odakle se 2003. godine priključio tadašnjoj hit momčadi HNL-a Kamen Ingradu. Nakon toga igrao je u Zrinjskom, izraelskom Hapoel Nazaretu i Širokom Brijegu. 2008. godine priključio se Žilini, gdje je igrao europski nogomet, a nakon uspješne sezone vratio se u HNL, i to u dres kluba protiv kojeg će njegova momčad igrati u nedjelju. U Rijeci se kratko zadržao, a profesionalnu igračku karijeru je završio na egzotičnoj destinaciji u Singapuru.
Prve trenerske korake napravio je na klupi Croatije iz Zmijavaca, koju je 2016. godine odveo u drugi rang hrvatskog nogometa. U drugoligaškom okruženju je još vodio Zadar 2019. godine, nakon čega se pridružio akademiji Hajduka i preuzeo vođenje kadetske momčadi. Nakon dvije godine rada u akademiji priključen je stožeru prve momčadi kao pomoćnik Jensu Gustafssonu, a potom i Dambrauskasu, kojeg je naslijedio na klupi.
Imali ste solidnu igračku karijeru s nekoliko zanimljivih epizoda, ali već sada ste vjerojatno kao trener nadmašili sve što ste radili kao igrač. Kako se mladi igrač nosi s time kada shvati da mu vrhunci neće biti Real i Barcelona? Žalite li za nečim i mislite li da ste mogli više?
Ne žalim ni za čim. Bio sam uvijek prilično realan i borio sam se za realne ciljeve, a za mene je to bilo igrati u inozemstvu. Na kraju rezoniraš da jesi jedan prosječan igrač u tom prvoligaškom kontekstu i poslije sam završio karijeru u Aziji te sam bio zadovoljan na kraju s tom pričom. Na kraju karijere puno igrača kaže da su mogli puno više da su bili drugačiji, ali ja to tako ne gledam. Upravo si toliko mogao jer si bio takav i to ti je bio domet.
Tako da sam to prihvatio lagano i završio sam namjerno ranije karijeru jer sam već s 24 godine počeo zapisivati treninge. Znao sam već tada da ću biti trener. Jednostavno mi je to bila strast iako je to bilo dosta drugačije nego danas jer nije bilo toliko dostupnih podataka. Napravio sam na kraju solidnu karijeru jednog prosječnog prvoligaškog igrača i zadovoljan sam time.
Igrali ste za Kamen Ingrad u sezoni 2003./2004., kada je taj klub bio iznimno relevantan u hrvatskim okvirima. Zanimljivo je da je dosta igrača iz Vaše generacije kasnije postalo trenerima (Sergej Jakirović, Zoran Zekić, Krunoslav Rendulić i drugi). Kako je bilo igrati za taj klub u to doba?
Došao sam kao mlad igrač, ali paradigma je bila bitno drugačija nego danas. Danas je otvoren lov na mlade igrače i gleda ih se drugačije. To je tada bila jedna izuzetno ozbiljna i iskusna ekipa. Igrao je niz iskusnih prvoligaških igrača poput Zekića, Popovića, Perkovića, Kopunovića i Vidovića.
U klubu je bio iskusnih igrača u ofenzivnoj liniji i tu nije bilo prostora za mlade. Iz današnje perspektive, možda je bila pogreška doći tamo, ali klub je bio hit i zanimljiv. Dogodilo se da je niz tih igrača postao trenerima na najvišem ili nešto nižem nivou, što je, eto, zanimljiva slučajnost.
Na ljeto 2009. godine postali ste igrač Rijeke, ali ste se vrlo kratko zadržali i upisali samo četiri nastupa. Što se tu dogodilo i zašto ste tako kratko ostali u Rijeci?
Došao sam kasno iz Žiline, gdje smo igrali Europsku ligu sezonu prije dolaska u Rijeku. U Rijeci bila dobra ekipa. Na početku sam igrao kod trenera Rupčića, ali poslije ne. Onda je došla i nestašica novca pa smo bili baš dugo bez prihoda i odlučio sam otići u Singapur. Kad cijelu karijeru gledam iz današnje perspektive, imao sam previše slabih točaka da bih igrao u najvećim klubovima i danas sam kao trener svjestan toga. Da sam bio dovoljno dobar, igrao bih. Nema tu nekog misterija.
Karijeru ste završili na nogometno egzotičnoj destinaciji u Singapuru, gdje ste bili i najbolji strijelac lige. Je li bilo mogućnosti da igrate za njihovu reprezentaciju kao što su neki drugi igrači s ovih prostora napravili?
Ne. Bio sam prvu godinu tamo najbolji strijelac i proveo tri prekrasne godine. Azijati vole brojeve i to je to. Dolazili su tamo i ozbiljniji igrači od mene, Hrvati koji su ostavili dublji trag u HNL-u, ali ako ne bi isporučili brojeve golova i asistencija, jako brzo bi ih se riješili. Tamo si ipak stranac. Imao sam tamo tri dobre sezone, bilo mi je lijepo i mogao sam još mijenjati klubove po Aziji, ali nisam htio. Kvaliteta života u Singapuru je bila stvarno vrhunska i nije bilo smisla seliti obitelj na neka mjesta koja nisu na toj razini.
Jeste li imali problem ikad kao trener Hajduka što niste imali igračku karijeru kao, na primjer, Ivan Leko ili Igor Tudor? Sputava li Vas to u bilo kojem smislu?
Nisam, jer sam bio pripremljen na to. Kod nas, ali i vani, nogometni svijet funkcionira na temelju percepcije i to je tako. Jednostavno to moraš prihvatiti. Sigurno pomaže da si bio vrhunski igrač i neka to bude tako, ali to ne definira budućnost. Kod nas ne postoji skauting trenera pa se teško može dogoditi neki Julian Nagelsmann, Domenico Tedesco ili Will Still.
Kod nas to ne postoji i teško se probijati. Ali tako je kako je, nisam se nikad na to žalio. Nisam ni razmišljao o tome kad sam i prvi put dobio priliku trenirati Hajduk. Jednostavno mi je bila čast što sam dobio priliku jer znači da je netko nešto vidio u mom radu i to prepoznao. Ne volim ni priče o mladim i starim trenerima. Ili si dobar ili nisi.
Čim ste završili s aktivnim igranjem nogometa, preuzeli ste klupu seniora Croatije iz Zmijavaca, koju ste uveli u drugi rang hrvatskog nogometa. Koliko je to različit posao u odnosu na posao trenera velikog kluba poput Hajduka?
Apsolutno je različit posao, posebno zbog stvari koje nisu vezane direktno uz teren. Ali opet, teren je uvijek jednakih dimenzija i broj igrača je isti. Neki postulati su jednaki na svim razinama. Ono što je u takvim klubovima dobro je činjenica da možeš dobiti ogromno vrijeme za proces pa mirno radiš dvije godine. Možeš dugoročno planirati, a u Hajduku što god planiraš je kratkoročno ili eventualno srednjoročno. Svako dugotrajno planiranje je ludost.
U trenerskoj karijeri sam već jednom bio tako sve promašio kada sam išao planirati dugoročno. Bio sam u zabludi jer sam razmišljao o procesu. U Hrvatskoj nije sazrela svijest o potrebi dugoročnog razmišljanja. Vjerojatno ljudi koji vode klubove imaju svoje pritiske i puno toga razumijem, ali zbog toga im se ne može dogoditi poštovanje procesa kao, na primjer, u Arsenalu, koji sad polako ubire plodove tog razmišljanja.
Zato sad uvijek savjetujem još mlađe trenere od mene koji tek počinju trenirati da razmišljaju o tome da svoj proces što više pokušaju ubrzati, naprave neke kompromise i da si time kupe vrijeme. To nije samo po sebi dobro, ali je realnost našeg nogometa.
Nakon uspješnih trenerskih epizoda u Zmijavcima i Zadru, 2019. godine se priključujete radu akademije Hajduka. Jeste li bili zainteresirani za rad s mladima ili ste to gledali kao na najbolji put prema seniorskoj klupi Hajduka?
Kada sam to prihvatio, prva momčad Hajduka mi nije bila ni na kraj pameti. Imao sam ponude naših drugoligaša i neke iz BiH jer smo radili dobar posao u Zadru, ali ja nisam bio zadovoljan sobom. Imam tu jednu samokritičnu crtu, možda i pretjeranu. Jednostavno sam želio vratiti se dva koraka unazad i dodatno se educirati i to mi je najbolji potez u životu. Čak ne u smislu da je to dovelo da sam sad trener Hajduka, nego mi je otvorilo oči i pokazalo mi da postoje i drugačiji putevi.
Imao sam mogućnost pratiti rad svih trenera u Hajduku koji su prošli kroz klub od tada, a istodobno raditi na jednom vrlo ozbiljnom nivou. Akademija Hajduka je apsolutno ozbiljna razina, iznad brojnih seniorskih pogona. Imao sam puno kritika na potez da odem raditi u akademiju od prijatelja i bivšeg stručnog stožera s kojim sam radio, ali ispalo je da sam bio u pravu iako sam od tada i sto puta nešto pogriješio.
Već ste prije izjavili da ne zamjerate u Istri 1961 nikome ništa te da nema zle krvi između vas iako su Vam uručili otkaz nakon tri utakmice na početku sezone. Da sad morate opet početi tamo, što biste drugačije napravili?
Promijenio bih planiranje. Tu sam napravio veliku grešku jer sam stvari gledao dugoročno. Još je tu bilo nekih stvari koje ne bi bilo pošteno komentirati. Ne gledam na tu epizodu kao na neki enormni neuspjeh iako svakako nije ni uspjeh dobiti otkaz nakon tri utakmice. Realno je najveći problem bio što su nam početak određivale utakmice protiv Rijeke i Dinama, koji u tom trenutku igraju europska natjecanja, a nama se momčad još slagala.
Tek kasnije je Istra neke igrače vratila, neki su se oporavili, ali ne uzimam si to kao neku obranu. Stvari su takve kakve jesu, ali mi je žao da se promatraju općenito površno. Mislim da je bitno uzimati u obzir što si ostavio točno iza sebe i kako su momci bili trenirani. Time bi se ozbiljnije trebalo baviti kada se analizira nečiji posao, ali u percepciji je to sve skupa bio veliki neuspjeh i ja to prihvaćam. To me sve skupa samo napravilo boljim trenerom, iskreno vjerujem u to.
Je li ova momčad Hajduka bolja ili samo iskusnija u odnosu na vaš prvi mandat?
To mi je kao da moram usporediti dva sina, koji mi je draži. Objektivno i realno, ova momčad ima veću širinu. Momčad iz prvog mandata je isto imala svoje vrijednosti, a na nekim pozicijama možda bila i kvalitetnija od ove. Neki igrači su se prodali iz momčadi iz prvog mandata, ali objektivno sada imam veći broj kvalitetnih igrača na raspolaganju nego tada.
Što ste vi promijenili da se ekipa toliko dignula u tako kratkom roku? Što je bio problem?
Teško je reći, iskreno. Prve dvije utakmice koje sam vodio su bile teške za nas. Morali smo doći do toga da se momčad otkoči. Promijenio sam neke igrače i uloge nekima od njih koje sam znao otprije pa sam mislio da će svoj maksimum dati ako ih drugačije koristim. Mijenjali smo nešto i u sustavu, ali teško je odrediti neku jednu stvar koja je donijela promjenu.
Rekao bih čak da su navijači i mediji bili puno zadovoljniji nego ja jer sam bio svjestan da i dalje imamo puno problema. Ne trebamo se lagati, neke utakmice koje smo igrali su mogle otići i na drugu stranu da su se stvari malo drugačije poklopile na terenu.
Kad smo uspjeli to proći neokrznuti, logično je da nam se dogodila jedna pozitivna energija i vjera da možemo puno bolje, da imamo dovoljno kvalitete da budemo puno stabilniji nego što smo bili i jednostavno se korak po korak sve slagalo. Ali ponovit ću, u mojim očima to je bilo daleko od savršenog i svjestan sam da moramo igrati još bolje da bismo bili prvaci.
Zanimljivo je da ste već odradili 21 utakmicu na klupi Hajduka, a da do sada niste imali niti jedne pripreme s momčadi. Hoćemo li sada vidjeti istinski "Karoglanov Hajduk" i što je uopće neki ideal igre kojem težite?
Još otkad sam radio u akademiji, nisam igrao ni s jednom ekipom ono što vjerujem da je neki idealan nogomet. Na ovom nivou se moraš prilagoditi momčadi. Bilo bi pogubno da od nekog igrača radiš ono što on nije. Ljudi često pogrešno postavljaju pitanje "što je to dobar nogomet?"
Nogomet se može igrati dobro na više načina, ali, ponavljam, moraš se prilagoditi igračima. Ne mogu ja sebe i svoje ideale staviti ispred onoga što odgovara momčadi. Mogao bih da mi klub daje godinu dana pa ćemo igrati tada točno kako ja mislim da bismo trebali, ali to je na ovoj razini nemoguće.
Vidjeli smo u recentnoj prošlosti da to nosi posljedice, a to je da ćeš u procesu izgubiti nekoliko utakmica. Taj luksuz nemamo ni ja ni Hajduk. Ono što volim je svakako da smo što brži u oduzimanju lopte i da imamo smislen napadački posjed, a ne samo posjed radi posjeda.
Naravno da se želim približiti tom zamišljenom idealu, ali nikada nauštrb onoga što odgovara momčadi. Zabluda je da trener može puno mijenjati igrača i njegove navike. Može mu dati upute i malo ga pomaknuti u određenom smjeru, ali bila bi velika pogreška kad bih iz korijena nekoga išao mijenjati.
Očekujete li dolaske novih igrača u momčad? Koliko je objektivno problem što Hajduk nema lijevog beka za utakmicu protiv Rijeke i vjerojatno Osijeka?
Vidjeli ste koliko je teško dovesti igrača. Nisam puno tražio od kluba, ali sam svjestan da su dvije pozicije koje trebam ograničene na tržištu. Ipak, nikad se ne fokusiram na ono što nemam. To je rasipanje energije na stvari na koje nemaš utjecaja. Alergičan sam na negativu, to ne pomaže nikome.
Moraš napraviti najbolje s onim što imaš, a mi smo do sada dobro sakrivali naše mane koje imamo kao i svaka momčad. Upravo je to uloga trenera i njegov glavni posao. Napravit ćemo najbolje s onim što nam je na dispoziciji, a mi imamo jako dobru momčad i vjerujem da ćemo se još i pojačati. Nema tu nikakvog alibija ni za Rijeku ni za Osijek. Naši ciljevi za sezonu se znaju i tako mi u stožeru razmišljamo.
Smeta li Vam što se Rijeka podcjenjuje u javnosti? Općenito, podcjenjuju li navijači Hajduka konkurenciju, a precjenjuju Hajduk?
Meni je to savršeno jasno. Sjetite se, kad sam dolazio na klupu, sve je već bilo gotovo i atmosfera je bila oko nas kao da nemamo nikakve šanse osvojiti naslov. Za igrače se govorilo da ne mogu, da nisu dovoljno kvalitetni, a sad smo odjednom najbolji. Nema tu realnosti i znam da će opet biti priča da nitko u klubu nema pojma kad se dogodi neki neuspjeh ili loš rezultat. Mi očito tako funkcioniramo.
Za naše konkurente uvijek kažem: oni igraju Europu bolje i više od nas. I Rijeka i Dinamo. To nam sve govori u smislu podcjenjivanja, ali s druge strane se mi prije svega ne smijemo podcijeniti. To bi bilo još gore. Nema tu filozofije, moramo biti na razini svaku utakmicu ako želimo ostvariti ciljeve.
Što se tiče Rijeke specifično, oni su dobar dio stvari radili bolje od svih ostalih u ligi. Svi bi htjeli imati neke njihove igrače i mislim da sam time sve rekao što mislim o njihovoj kvaliteti. Oni su legitiman kandidat za titulu s nama i Dinamom.
Trener Dinama Sergej Jakirović je izjavio da ga ne zanima što Hajduk radi i da će oni biti prvaci. Mislite li vi o protivnicima Hajduka ili ste fokusirani samo na svoju momčad?
Naravno, uvijek gledam naše protivnike. To jednostavno moraš raditi da bi bio aktualan. No svakako je fokus na onome što mi radimo i kako radimo. Ponavljam, koncentracija je na onome na što možeš utjecati, ali bih lagao kad bih rekao da me uopće ne zanima što radi konkurencija. Ne igramo sami protiv sebe u ligi. Jakirovića poštujem i logično je da svatko vjeruje u svoju momčad.
Dakako da nitko ne može obećati da će Hajduk biti prvak, ali osjećate li da ste vi, momčad i klub u cjelini napravili sve da Hajduk bude u najboljoj poziciji da napravi rezultat koji se očekuje u nastavku prvenstva?
Klub radi sve što je moguće. Imao sam neke želje za dovođenje u kontekstu profila igrača, ali sam jasno naglasio da ne patim od imena. Tražio sam konkurenciju na lijevom beku i krilo s driblingom koje traži dubinu te sam tu bio vrlo jasan. Nije to neka tajna jer je svakome jasno da nam to nedostaje. Isto tako sam realan i ako na tržištu nema ili nam nije dostupno to što nam treba, idemo s onim što imamo, a imamo puno.
Dok je na klupi Hajduka sjedio Vaš prethodnik, izjavili ste da nije baš korektno stavljati Leki dodatni pritisak da Hajduk "mora biti prvak". Je li Vam isti stav kad ste sada Vi u toj poziciji?
Nije. Tako sam si postavio stvari, svjestan sam očekivanja i prihvaćam ih. Ali uvijek ću braniti struku, posebno hrvatske trenere jer sam svjestan koliko ima kvalitete kod nas, a u javnosti se to baš i ne osjeti. Brzo ih se kritizira, a sporo hvali.
Je li se netko posebno nametnuo na pripremama?
Bilo bi malo nekorektno nekoga posebno isticati jer svi baš dobro rade. Jako sam zadovoljan s pristupom momčadi na pripremama i baš sam zadovoljan kako se trenira. Ne trebamo se lagati, uvijek će biti onih koji rade malo bolje ili malo lošije, koji igraju bolje ili lošije, koji su spremniji ili manje spremni.
To je realnost i igrači to znaju. Ako imaš imalo samokritike kao igrač, onda ćeš to shvatiti. Jedine manje nepoznanice su mi bili Noa Skoko i Bruno Durdov, ali su pokazali da imamo dva dobra klinca i kad se njihova tijela razviju za razinu seniorskog nogometa, oni će biti veliki plus za Hajduk.
Koliko smisla ima utakmica kao protiv Kopra kad se cijeli sastav izmiješa pa stopera igra Dino Mikanović? Što vi kao trener možete zaključiti iz te utakmice i kako se igrač uopće može nametnuti u toj situaciji?
Malo je ispao nelogičan sastav u obrani, ali to je bila posljedica nekih viroza i ozljedica. Da se to nije dogodilo, bio bi to jedan respektabilan sastav u smislu da je svatko na poziciji koju inače igra. Čvrsto vjerujem da ne možeš ući u prvenstvo, a da si u pripremnim utakmicama minute dao samo onima koje u trenutku percipiraš kao početni sastav i usku rotaciju. Utakmica je uvijek utakmica, nju ne može zamijeniti niti jedan trening koliko god bio zahtjevan.
Ne možemo si dozvoliti da neki igrači nemaju ni sat vremena igre na pripremama pa da onda moraju odjednom odraditi 90 minuta u prvenstvu jer je netko drugi ozlijeđen ili kartoniran. Meni je to ključno i ja to uvijek radim. Dvije generalke su potrebne, ali to ne znači da je time netko automatski predodređen da će startati protiv Rijeke.
Niko Sigur ili Fahd Moufi? Tko je bliže tome da igra protiv Rijeke i Osijeka na lijevom beku?
To malo ovisi o tome tko će biti na krilu ispred njih, ako uopće bude itko od njih dvojice to igrao. Blizu smo odluci, ali, potpuno iskreno, imamo tu još neke manje dileme.
Kakvu ulogu ste namijenili Marku Livaji u nastavku prvenstva? Je li on čisti napadač ili nešto drugo u Vašoj koncepciji igre?
Većinu utakmica je on imao jednu ulogu da odlazi izvan vidnog polja veznim igračima. Ne bih to nazvao lažnom devetkom, ali približno se tako može opisati. Međutim, nije to uvijek tako. U Maksimiru je imao jednu drugačiju ulogu, a sve to skupa jako ovisi o tome s kakvim igračima ga okružimo. Ako igramo s krilima i barem jednom osmicom koji napadaju dubinu, onda je takva idealna uloga funkcionalna. U Maksimiru smo počeli s Yassineom Benrahouom pa se Livaja nije toliko spuštao. To je bio jedan taktički manevar, nekad pogodiš, a nekad ne.
Livaja je inače igrač koji voli ritam i postane nemiran ako tog ritma nema. Tako onda i slažemo igru prema njemu, da je što više u akcijama. Da bi on bio najbolje iskorišten, trebamo imati veliki volumen napadačkih akcija. Kad mu ne omogućimo stalni ritam na utakmici, onda ni on nije pravi, pa ni momčad automatski nije prava.
Sve je to povezano i kompleksno, tražimo uvijek balans između posjeda i okomitosti. Igrači koji su igrali u Italiji, kao Livaja i Nikola Kalinić, navikli su na okomitost i važno je to donijeti na teren taktički i pripremom utakmice, ali sve mora imati mjeru da bi ekipa funkcionirala. Zato i služe pripreme, da vidimo sve ideje i stalno razmišljamo o tome. Zato na pripremama neke stvari ne izgledaju funkcionalno, ali to su vrijedne spoznaje za dalje.
Na kojoj poziciji mislite koristiti Laszla Kleinheislera? Što on može donijeti Hajduku u nastavku sezone?
On je primarno vezni igrač koji može igrati krilo ako ima beka iza sebe koji napada dubinu. Onda on može ulaziti u sredinu i tu je jako opasan. Činjenica da sad nemamo ljevaka tamo dok se s Afričkog Kupa nacija ne vrati Ismael Diallo je objektivan problem, ali radimo najbolje s onim što imamo. Glupo je reći da mi je žao da je s reprezentacijom, ali bih volio da je ovdje s nama da možemo raditi na nekim stvarima koje mu fale. On je elitan u nekim stvarima, a moramo raditi na igri u zadnjoj trećini.
Također, Kleinheisler ima element nepredvidljivosti i vanjski šut, što nam je objektivno nedostajalo. Realno, uz malo vremena, on bi trebao biti pojačanje za Hajduk. Moramo razmišljati kako s njim napraviti jednu novu funkcionalnost momčadi jer se dosta preklapaju zone koje napada on i ostali igrači u našoj veznoj i ofenzivnoj liniji.
Ljudi pogrešno gledaju nogomet na način "došao je Laszlo" i samo ga treba staviti na teren. Treba ga uklopiti u sustav, inače nismo dobili ništa. Sjetite se samo PSG-a koji je u jednom trenutku imao Messija, Mbappea i Neymara pa su igrali negledljiv nogomet. Meni treba Laszlo iz mađarske reprezentacije i najboljih dana iz Osijeka.
Jeste li zadovoljni kako je funkcionirao presing Hajduka pod Vašim vodstvom? Koliko su Vam tu važni Livaja i Filip Krovinović kao prednja dvojica, što se najčešće događalo na utakmicama?
Imamo tu dva-tri koncepta koja igramo i kad je Marko strpljiv, onda je on tu izvanredan. Što se tiče Filipa, na toj poziciji i usmjeravanju pritiska ima jako puno čitanja igre i on je tu dobar. Prepoznaje dobro situacije na terenu. Poanta presinga je da se zabije gol, a ne samo da protivnik nabije loptu.
Ali iskreno, taj dio igre je nešto na čemu moramo baš jako puno raditi i nisam zadovoljan kako je to do sada izgledalo, neovisno o tome kako smo i gdje koristili neke igrače. Stalno to treniramo, ali to je proces i za neke stvari treba vremena. I tu treba biti oprezan, jer je opasno naglo mijenjati navike igrača. Možeš ih lako izgubiti jer ti prestanu vjerovati. Zato se mora polako uvoditi nove stvari.
Radi li se Niki Siguru usluga što ga se koristi na više pozicija ili bi bilo bolje da ipak ima uže određenu ulogu i poziciju u momčadi?
Sigur je poseban mentalitet i teško ga je poremetiti na bilo koji način. On će u budućnosti biti izvrstan prije svega vezni igrač. On je baš ekstremna vrijednost i igrač koji me najviše oduševio od ovih koje nisam otprije toliko dobro poznavao jer ga nisam trenirao u akademiji. Mislim da može igrati obje pozicije, ali će u veznom redu postati elitan igrač.
Rijetki su igrači koji u toj dobi imaju takvu startnu brzinu i jako brzo usvaja znanje. Postoje stvari u kojima može biti puno bolji i mi ćemo na tome raditi. Mi ga ionako često uvlačimo s bočne pozicije u sredinu pa time dobar dio minuta zapravo funkcionira kao veznjak. Ne bojim se za njega ni najmanje i mislim da je baš elitan talent.
Rekli ste prije da ste slabi na Dominika Prpića. Je li za njega možda bilo bolje da je ostao u Radomlju do kraja sezone budući da će teško doći do minuta pored Zvonimira Šarlije, Filipa Uremovića, Josipa Eleza i Ferra kad se vrati nakon ozljede?
Teško je reći u ovom trenutku. On je iznimno talentiran i žao mi je da mu se događaju stalno neke viroze i manje ozljede. Puno je toga propustio u zadnjih šest mjeseci iako mu je posudba u Radomlju dobro došla da se vrati fizički nakon bolesti koja ga je sputala. On je tamo imao uspone i padove, nije bio samo medeni mjesec cijelo vrijeme. Vezan sam za njega jer sam ga trenirao u akademiji pa znam iz prve ruke kakva je vrijednost i perspektiva.
Rijetki su ljevonogi stoperi koji znaju igrati s loptom, ali postoje i brojne stvari koje mora popraviti. Mi ćemo mu dati podražaj i informacije kroz trening, a nadam se i kroz neke minute. Možda bi bilo dobro za njega osobno da je ostao još u Radomlju, ali nekad je i klupski interes najvažniji. Dogodila nam se ozljeda Ferra i Elez je imao operaciju kuka, a bilo bi suludo da smo išli kupovati još jednog stopera sada.
Koliko je blizu Roko Brajković tome da može imati ozbiljnu seniorsku minutažu? Mislite li da on može igrati i beka s obzirom na to da ste ga na pripremama i tamo koristili?
Mislim da on može igrati wingbacka i to mu ne treba biti nikakva uvreda. To je isto jedan smjer u kojem se može razvijati i igrati u sustavu s tri iza. Ali prije svega je on krilo koje ima izdržljivost i moć ponavljanja te apsolutno ima svoju vrijednost. On ima dvojnu registraciju u Solinu i nama je jako bitno da on igra seniorski nogomet.
Nije svatko spreman da odmah uskoči u ofenzivnu liniju Hajduka koja nosi specifičan pritisak. Nije lako mladom igraču u Hajduku na toj poziciji, puno je lakše to pokriti na nekim drugim pozicijama. On se dobro razvija, dobro radi i ja sam njime zadovoljan. Što budućnost nosi, nitko ne može znati.
Koliko je trener uključen u proces odlučivanja o tome hoće li mladi igrači biti priključeni prvoj momčadi ili poslani na posudbe?
Prije svega imamo ljude u klubu koji su spona akademije i prve momčadi. Oni su puno više involvirani u te odluke jer poznaju te mlade igrače bolje, ali svakako komuniciramo o tim stvarima. Meni je strašno bitno da mladi igraju seniorske utakmice, specifično sada u Solinu s kojim klub surađuje jer ništa nije bolje od utakmice za igrača i njegov razvoj. Malo mi je žao što sam morao neke držati uz prvu momčad zbog ozljeda koje smo imali, ali bili su nam potrebni.
Ništa ne može zamijeniti taj pritisak utakmice, posebno sada u Solinu, gdje je borba za opstanak. To strašno pomaže razvoju igrača ako mu je glava na mjestu. Sjetimo se samo koliko je kasnije velikih igrača Hajduka odlazilo na posudbe u klubove poput, na primjer, Šibenika i vraćali su se kao jači i bolji igrači. Ali moraju na toj razini raditi razliku prije nego što su spremni pomoći prvoj momčadi, to je jedino normalno. Imamo puno dobrih mladih igrača i siguran sam da će većina pronaći svoj put do prave seniorske karijere.
Niti jednog igrača niste u dva mandata koristili kao Krovinovića (19 nastupa). Kako komentirate da je upravo on uvijek prvi na meti kritika navijača nakon što Hajduk odigra lošu utakmicu?
Moram priznati da uopće nemam društvene mreže i ne čitam te komentare. On je specifičan igrač koji nije osmica niti šestica pa je moguće da se njegova uloga ne razumije najbolje u javnosti. Ja ga stalno guram da bude bolji jer vidim više u njemu. Mislim da može još više i da može biti još bolji. On odlično trenira i vjerujem da će nam puno donijeti u nastavku. Najbolje funkcionira kada je okružen igračima koji su drugačiji profili od njega i onda njegova igra ima puno više smisla.
Nitko nije hijerarhijski više napredovao pod Vašim vodstvom od Anthonyja Kalika. Je li on drugačiji profil od ostalih veznjaka momčadi pa ga zato sve više koristite?
Drugačiji je. Ima dubinu, ali ne na način kako se to općenito percipira da će on samo sprintati iza zadnje linije u nekakve otvorene prostore, nego ima dubinu kada igramo protiv niskog bloka. Koliko god blok bio nizak uvijek postoji način da se pronađe dubina, da se rašire međulinije ili otvore linije dodavanja.
Uz to ima jako dobru orijentaciju na terenu pa se priključuje akcijama kao treći igrač i da igra oko Livaje. Ima jednu specifičnu nepredvidljivost i jako je pošten momak koji puno radi pa mi je uvijek žao ako za takve momke ne mogu pronaći dovoljno minuta jer imamo veliku konkurenciju u veznom redu.
Vadis Odjidja-Ofoe je imao vrlo razočaravajuću polusezonu s obzirom na očekivanja. Koliko on može pomoći Hajduku u nastavku i na kojoj poziciji ga vidite?
Za mene je on osmica i mislim da može odraditi rolu koju igra Krovinović. Kod njega se klasa vidi u svakom dodiru s loptom, a prije svega je on jedan gospodin i svakome u okruženju je iz njegovog ponašanja i pristupa jasno da je to igrač s ozbiljnom karijerom. On je dosta dobro trenirao i vrlo je stabilan igrač.
U određenim tipovima utakmica će nam biti od velike koristi. Očekujem, kada ga stavim na teren, da će biti pravi i moram naglasiti da sam jako zadovoljan njime na ovim pripremama. Na nama u stožeru je da mu na terenu stvorimo okolnosti kako bi nam mogao dati svoj maksimum. On zahtijeva određene tipove igrača uz sebe da bi njegove kvalitete došle do izražaja.
Jesu li očekivanja u smislu minutaže i uloge jasno postavljena prema Nikoli Kaliniću?
Imali smo nekoliko vrlo iskrenih razgovora, a realno nije ni on znao svoje pravo stanje prije nego što je krenuo na pripreme. Idemo korak po korak, nećemo žuriti. U ovoj fazi mu lagano doziramo minute na pripremama. Moram istaknuti da jako dobro trenira, super se ponaša i ne mogu biti zadovoljniji njime u ovom trenutku. Vidjet ćemo kako ga najbolje koristiti i što će pojedina utakmica zahtijevati.
Neopjevani junak polusezone Hajduka je bio vratar Ivan Lučić. Koliko Vam znači njegova kvalitetna igra nogom u gradnji napada i kako gledate na to da mu je zamjena nominalni kapetan kluba?
Život piše priče. Došao je kao treći vratar, ali je iskoristio šansu i sad je prvi. Sjetimo se da je Lovre bio u vrhunskoj formi kada mu se dogodila ozljeda. Lučić je uskočio na jedan vrhunski način i on je izrazito stabilan vratar nešto drugačije tehnike branjenja nego što je uobičajeno kod nas budući da je prošao njemačku školu nogometa. Branio je vrhunski cijelu sezonu i ja danas mogu biti samo sretan što imam dva odlična vratara na raspolaganju.
Njegova igra nogom je naravno bonus za nas koji nam omogućuje da prije svega sakrijemo neke naše mane koje imamo. Kalinićeva uloga kao kapetana je neprocjenjiva u smislu svlačionice i osobnosti koju ima. On je s nama godinama i započeo je proces stvaranja ovog Hajduka koji sad gledamo. Isto tako, jako se dignuo u formi na ovim pripremama i sretan sam zbog njega.
Nakon utakmice protiv Rudeša momčad je dobila zvižduke s tribina Poljuda. Vi ste isto bili izjavili da niste bili zadovoljni. Kako sada gledate na tu situaciju?
Poslije kad sam pogledao utakmicu, malo jesam promijenio mišljenje. Prvo poluvrijeme je bilo dobro, ali drugo mi se nije sviđalo. Nismo bili tako loši, u dodavanjima možda i najbolji od svih utakmica. Ali to je sve dio procesa.
Nama je sada krucijalno imati jaku osobnost i zanemariti tablicu. Ne smiju igrači razmišljati da smo prvi i da im je to dodatan pritisak koji sami sebi nabiju. Osjeti se trema na počecima utakmica i to sve jednostavno moramo zaboraviti ako želimo ostvariti naš cilj koji je svima jasan.
Još uvijek Hajduk ima problem da se momčad pretjerano povuče u završnici utakmica. Zašto se to događa?
Ne postavimo se mi nisko nego nas tamo odgura kontekst utakmice. Manje ekipe, bez uvrede ikome, uvijek pred kraj preuzimaju više rizika i tada bi nam trebali drugačiji profili igrača od onih koje imamo jer ovako nismo dovoljno opasni iz tranzicije. Protivnik nas ne može stisnuti cijelu utakmicu, ali može neko razdoblje.
Zato smo tražili profile koju mogu završiti utakmicu i istrčati tranzicije iz dubokih zona i taj dio smo trenirali. Principi tranzicija iz nižih zona su različiti od srednje i prednje trećine. Nedostaje nam to i bili bismo puno opasniji jer bismo mogli i Livaju onda maksimalno iskoristiti. Nitko u ligi ne može biti takav target man u tranziciji i tako brzo odigravati nakon primanja lopte.
Koliko kao trener uzimate u obzir stanje terena u HNL-u u pripremi taktike?
Apsolutno, svaki trener to radi. U svakoj fazi igre teren utječe na izvedbu, ali nema smisla o tome pričati. To bi bila i pogrešna poruka za igrače, a i nepotrebno rasipanje energije. Ne možemo na to utjecati i svima je jednako.
Hajduk na početku nastavka prvenstva igra protiv Rijeke i Osijeka, što su teške utakmice, ali je li to možda i blagoslov s obzirom na to da ćete igrati na dobrim terenima u ovo doba godine?
Ima smisla to rezoniranje. U jednu ruku to su dvije jake utakmice odmah iza pauze pa nemaš tu jednu utakmicu prije da malo stvari sjednu na svoje mjesto, dok je Rijeka to imala protiv Gorice. Ali sve ima svoje prednosti i mane. Nema tu neke filozofije, moraš igrati protiv svih prije ili kasnije. Ako želimo biti prvaci, svaka utakmica nam mora biti ista.
Za vrijeme našeg razgovora je Hajduk službeno objavio dolazak Ivana Perišića. Kako komentirate njegov dolazak u klub?
Iskreno, čast mi je da ću ga trenirati i neka nam se samo vrati što prije od ozljede na teren. Ivan je poseban igrač, svjetska klasa. On će u ovoj fazi biti prije svega veliko pojačanje u svlačionici svojim iskustvom, pojavom i savjetom za druge igrače. Lovre je započeo proces, pa Marko pa Nikola i sada Perišić. To je neprocjenjivo da imamo ljude koji su bili drugi i treći na svijetu.
Naravno, meni kao treneru je puno veći fokus na onima koji mogu sada igrati. Mi ćemo prema Perišiću biti apsolutno korektni i nećemo ga požurivati. Javnost ga isto treba pustiti na miru da se oporavlja, a onda kad nam bude mogao pomoći, svakako će biti veliko pojačanje za nas. Ali ponavljam, ključno je da zadržimo fokus na igračima koji su sada zdravi i spremni.