OSIJEK je danas u derbiju 23. kola HNL-a na svom terenu u Gradskom vrtu pobijedio Rijeku 1:0 te tom pobjedom vratio drugo mjesto koje mu je ranije na nešto manje od dva sata oduzeo Hajduk pobjedom nad Slaven Belupom. Jedini pogodak na utakmici bio je autogol Save Arangela Čestića, stopera Rijeke koji je pogriješio u 85. minuti.
Šest minuta prije kraja Jurčević je snažno ubacio jednu loptu, a srpski stoper Rijeke odbio ju je u svoju mrežu. Bez obzira na to što je Osijek do pobjede došao nakon autogola i pogreške obrane Rijeke, momčad Nenada Bjelice dominirala je tijekom cijelog susreta i izgledala znatno bolje.
Osijek bez Bjelice ne može loviti titulu
Velika je to promjena u odnosu na prve dvije utakmice koje je Osijek odigrao nakon povratka sa zimske pauze. Momčad je s klupe u prvoj vodio Nino Bule, Bjeličin pomoćnik i sigurno jedan od najvažnijih ljudi svlačionice, ali Osijek nije bio ni blizu onome što bi trebao da se utrkuje s Dinamom, Hajdukom, pa i Rijekom, u lovu na titulu.
Osijek je u toj utakmici izgubio od Slaven Belupa, a onda je na gostovanju kod Hrvatskog dragovoljca na klupi ponovo bio Bjelica i Osijek je slavio 3:1. Nije to bilo samo zbog Bjelice, Osijek je znatno bolja momčad i vjerojatno bi protiv Dragovoljca slavio i da ga je vodio netko drugi, ali pristup igrača bio je znatno drugačiji.
Protiv Dragovoljca je Osijek izgledao bolje, napadao je i tražio šanse, zabio tri gola i osvojio važne bodove, ali ključno je za Osijek bilo da se ostvari rezultat kojim bi se zaboravila igra protiv Slaven Belupa, koja je bila ispod svake razine.
S Bjelicom se vratio i pravi Osijek
U današnjoj utakmici Osijek je ponovo izgledao kao klub koji od početka igra utakmicu u kojoj pobjeđuje. Nošen navijačima Osijek je, iako to bazična statistika ne prikazuje potpuno jasno, razmontirao Rijeku i zapravo u svakom trenutku bio jasan favorit za pobjedu.
Koliko Bjelica znači svojim igračima i svojoj momčadi najbolje se vidjelo u trenucima neposredno nakon autogola Rijeke. Trener Osijek smirivao je slavlje svoje momčadi i tjerao igrače da se vrate u fokus i odrade posao, a u isto vrijeme skakao uz aut-liniju i podizao tribine glasnim navijanjem.
Iste tribine s kojima se nedavno zakačio zbog kritika koje su opravdano, ali na nepriličan način, bile upućene njegovoj momčadi zbog loše igre, danas su bile orkestar kojim je u ključnom trenutku dirigirao upravo Bjelica. Baš kao što je dirigirao svlačionicom na terenu, ali i nakon utakmice kada je trebalo slaviti trijumf. I to je njegova najveća pobjeda.
Nenad Bjelica je Osijek
Bjelica je pokazao da je on, kada je u pitanju kompetitivni učinak, najvažniji kotačić u stroju Osijeka i čovjek o kojem u potpunosti ovisi to hoće li se Osijek ponašati kao danas, kada je izgledao kao kandidat za naslov, ili kao protiv Slaven Belupa, kao momčad koja nema što tražiti u sudaru s najboljim rivalima.
Zbog toga, ali i ranijih sezona koje je Osijek igrao pod njegovim vodstvom i u kojima je ostvarivao najbolje rezultate u svojoj povijesti, nije pogrešno reći da je Nenad Bjelica postao sinonim za Osijek i čovjek bez kojeg taj klub ne postoji kao faktor u borbi s najboljima.
Postoje, naravno, oni taktički detalji koji se mogu oslikati isječkom neke situacije s terena, postoje i statistički pokazatelji koji vrlo jasno ističu sve vrline i mane ove Osijekove momčadi, ali ne postoji niti jedan način na koji se može precizno izmjeriti koliko trener utječe na učinak svoje momčadi.
To se može odrediti samo dojmom koji se stječe gledanjem utakmice. A dojam je da Bjelica svojom prisutnošću na klupi i uz teren grupu vrlo dobrih nogometaša pretvara u grupu pobjednika koja se može potući sa svima.