TRI gola znače tri boda. Valdas Dambrauskas prvi put nakon sredine ožujka može zadovoljno ponoviti to svoje geslo. Hajduk je uvjerljivo slavlje na Rujevici (0:3) apsolutno zaslužio. Na terenu je jasno bio vidljiv plan stratega Bijelih, a naročito ga je dobro provodio David Čolina, igrač koji je u nastavku sezone od Litavca dobio potpuno novu poziciju i ulogu.
Kada je sjeo na klupu Bijelih u jesenskom dijelu sezone, Dambrauskas u osam utakmica pred zimsku pauzu Čolinu nijednom nije poslao na teren od prve minute. Kada bi ga podizao s klupe, slao ga je isključivo na bekovske pozicije, jednom čak i umjesto Lovrencsicsa na desnu stranu, gdje je igrao invertiranu ulogu.
U nastavku sezone Dambrauskas je na lijevom boku nastavio preferirati Darija Melnjaka. Iskusni 29-godišnjak i nekadašnji reprezentativac to povjerenje opravdao je vrlo dobrim ulogama u specifičnoj ulozi. Uglavnom je igrao tako da ostaje niže i uže, u liniji sa stoperima, dok je prostor uz lijevu ponekad okupirao Mlakar, a ponekad Sahiti.
Hijerarhija na lijevom beku bila je jasna. Melnjak je prvi izbor, a Čolina rotacija. Međutim Čolina je počeo pokazivati naznake da je zreo boriti se za veću minutažu. Valdas Dambrauskas prvi put ga je u početnu jedanaestoricu uvrstio u veljači, u uzastopnim trijumfima nad Slaven Belupom i Hrvatskim dragovoljcem.
Čolinino buđenje
Čolina je obje utakmice odigrao sjajno kao lijevi wing-back u formaciji s tri stopera, što potvrđuju dva izborena penala. Bio je izrazito okomit i ofenzivan, a u utakmici protiv Dragovoljca često i istureniji prema naprijed od Marka Livaje.
Poslije ta dva kola u kojima je i Čolina opravdao povjerenje, u početnu postavu se vratio Melnjak, jer je Dambrauskas s pravom bio zadovoljan njegovim igrama u ulozi kojom je Hajduku davao asimetriju. Dok je Mikanović odlazio visoko po desnoj strani, Melnjak je u posjedu ostajao nisko kako protivnici u visokom presingu ne bi prelako stvorili brojčanu prednost.
U derbiju s Dinamom prošlog mjeseca požrtvovnost je platio puknutom arkadom, zbog čega je Dambrauskas s klupe podigao Čolinu koji je tako prvi put nakon Belupa i Dragovoljca dobio više od jednog poluvremena. Čolina je ponovno odigrao dobro, ali ovoga puta ne u svojoj klasičnoj ulozi veoma ofenzivnog beka, već više imitirajući Melnjakovu.
Nižim pozicioniranjem na lijevoj strani otvarao je dodatnu pas-opciju Hajdukovom veznom redu u izgradnji napada, što se vidjelo i kod pobjedničkog gola Nikole Kalinića kojim su se Bijeli vratili u lov na titulu.
Dambrauskasov eksperiment se isplatio
Moguće da je Dambrauskas baš tada počeo ozbiljnije razmatrati ideju o Čolini kao veznjaku, budući da mu centaršut nije naročita vrlina, ali dobro se snalazi na malom prostoru gdje dobra rješenja zna pronaći kroz dribling ili različitu vrstu dodavanja, a i kao bek je imao tendenciju ulazaka u sredinu.
Prvi put se na poziciji osmice unutar romba našao protiv Belupa, a potom i Dragovoljca. Možda nije bio među najboljim pojedincima na terenu kao u utakmicama s istim protivnicima u trećem kvartalu HNL-a, ali nipošto nije djelovao kao stranac na toj poziciji, a povremenim dobrim potezima je i iskakao iz Hajdukovog sivila, naročito u Koprivnici.
Došla je utakmica s Rijekom u kojoj je Dambrauskas imao imperativ pobjede bez koje Hajduk ne bi mogao ostati u borbi za titulu. Hajduk je u derbiju bio bolja momčad na terenu, a zasluge u prvom redu treba pripisati treneru. Dambrauskas je već ranije pokazao da nije sklon dogmatizmu te da ima hrabrosti mijenjati ideje i pristup usred sezone. Na Rujevici je u 23. utakmici na klupi Hajduka i dalje ostao na samo jednom porazu uz 16 pobjeda.
Najistureniji uz Kalinića
Izostanci Jana Mlakara, Josipa Vukovića i Janija Atanasova ispostavili su se kao neočekivani blagoslov. U slučaju da su bili dostupni Čolina bi možda ostao na klupi, a ovako je bio jedan od bitnijih pojedinaca u velikoj pobjedi.
Dambrauskas je ispred četvorice u zadnjoj liniji postavio romb. Fossatija na šesticu, Čolinu i Grgića na osmice, a Krovinovića na desetku, s time da je njegova uloga uključivala česta spuštanja u lijevi halsfspace. Za razliku od Koprivnice kada je bio desno, Čolina je vraćen lijevo, a preko te strane kojoj je težio i Krovinović organizirala se i velika većina napada gostiju.
Mapa prosječnih lokacija dodira s loptom otkriva kako je Čolina bio najistureniji igrač Hajduka uz Nikolu Kalinića i Dambrauskas je u njemu imao maltene trećeg napadača. Težio je ulascima u završnu trećinu i bio je predasistent kod drugog i trećeg gola, a pored toga sudjelovao je u još opasnih situacija pred golom i promašena prilika kada je izbio sam pred Nediljka Labrovića je jedini minus njegovoj izvedbi.
Prodaja ili značajnija uloga iduće sezone?
Čolina kao netko tko je većinu karijere bio bek trkački može parirati 'radilicama' koje Hajduk ima u Grgiću i Vukoviću, ali posjeduje značajno širi napadački arsenal od obojice. Jedino je Livaja imao više uspješnih driblinga, a Čolina je dobio i tri od četiri duela.
Pobjedu Hajduka uz ponovno sjajnu 'desetku' koja je drugi put ove sezone dala dva gola na Rujevici treba prvenstveno propisati njemu i Dambrauskasu koji se usudio mladom igraču tražiti drugačiju poziciju i ulogu u iznimno bitnom dijelu sezone i s time pogodio.
Ako Čolina nastavi s napretkom koji demonstrira ovog proljeća, a Dambrauskas mu se oduži većim kontinuitetom na novoj poziciji, moći ćemo reći kako je jedini veznjak Bijelih s važnijom ulogom od njega Filip Krovinović.
Hajduku bi u budućnosti to moglo proizvesti slatke brige. Više izvora već neko vrijeme spominje transfer Čoline na ljeto. Struka kluba sada bi mogla tražiti bar nešto više od dva milijuna eura koliko se po tvrdnjama igračevog agenta nudilo u siječnju, a možda i Čolinu pokušati privoljeti na ostanak uz garanciju veće minutaže, u važnoj ulozi na novoj poziciji iduće sezone.