Međutim, u Dinamu su se okrenuli pozitivi pa se slavi i veliča "po prvi put u povijesti" izboren izravni plasman u Europa ligu. Igrom kakvu Dinamo prezentira svakako je bolje da ode tamo, a ne u Ligu prvaka, jer Jurčić je jasno pokazao da ne namjerava odustati ni od ove taktike, a niti od igrača. Eventualno bi Krstanovića mogao zamijeniti Rukavina, što bi svakako bio dobitak.
Dinamovo prvo poluvrijeme Jurčićevog "kontroliranog nogometa" bilo je najgorih i najlošijih 45 minuta koje smo gledali tko zna otkada. Jedino što je publiku trgnulo iz zasluženog drijemeža bila je akcija u kojoj je Beqiraj pogodio stativu nakon sjajne kombinacije Kovačića, Sammira i Vrsaljka. Uslijedila je prilika Helsinkija kada je Kelava skratio kut i to je bilo dovoljno da navijači počnu vikati "Jurčiću odlazi!" i zaključe poluvrijeme koncertom zvižduka.
Ziheraštvo kakvo Jurčić prakticira nikad neće imati poklonike, jer jedan je njegov idol Mourinho. Međutim, on svoje Helsinkije po Primeri gazi po 5 ili 7:0, dok je Jurčić u prvom dijelu protiv rijetko lošeg suparnika (kojeg je Partizan prošlog ljeta s pola snage razbio s ukupnih 5:1) "čuvao bod".
U drugom dijelu Dinamo je potpuno vladao terenom, imao brojne šuteve i promašaje, ali problem je što nema "klasičnog golgetera" koji će s dva metra pospremiti loptu u mrežu, pa do pobjede dolazi na silu. Mora se reći da je i Helsinki imao dvije lijepe prilike, kada su njegovi igrači bili sami ispred Kelave, ali limitirani i impresionirani, nisu mogli više od udaraca pored gola.
Nogometni znalci će reći da navijači "ne shvaćaju" sjajni nogomet kakav je večeras prezentirao Jurčićev Dinamo, pa se onda stadion ne trese od oda u njegovu čast, nego uvreda i psovki na njegov račun. Možda će i biti u pravu, ali u krivu svakako neće biti oni koji kažu da je "tika-taka" protiv kluba kojem je 3. pretkolo krajnji domet, vrijedila upravo koliko i ulaznica plaćena za nju.