U PRVOM kolu Svjetskog prvenstva u Kataru najveće iznenađenje bio je poraz Argentine od Saudijske Arabije, nakon što su Argentinci vodili 1:0. Ista se stvar dogodila Nijemcima, koji su nakon uraganskog prvog poluvremena izgubili 2:1 od Japana. Sada im gotovo pa sigurno treba pobjeda protiv Španjolske, one koja je u prvoj utakmici pobijedila Kostariku 7:0, kako ne bi već nakon dva kola morali bukirati povratničke avionske karte.
Koliko god, kako u lokalnim tako i u inozemnim medijima, Hansi Flick dobivao pohvala na kraju prvog poluvremena, toliko je prema njemu i drvlja i kamenja sasuto na samom kraju utakmice. Bila je to jedna od onih utakmica, a takve su zapravo prilično česte, u kojima su stvari izvan trenerove kontrole.
Njemačka nije samo u jednom trenutku trebala voditi s tri ili više pogodaka razlike nego je uz samo prosječnu konverziju prilika trebala pobijediti vrlo uvjerljivo. Baš zato, njemački je plan uspio, ali rezultat je izostao. Kao što stara doskočica tumači: operacija je uspjela, a pacijent je umro.
Floskule koje ništa ne znače
Svaka djelatnost sa sobom nosi floskule i opća mjesta, ali malo koja ih ima mnogo poput nogometa. Ima onih smiješnih, ali benignih poput "lopta je okrugla" ili "pobjedi se ne gleda u zube", koje su u svojoj srži potpuno pogrešne, ali su barem simpatične; kretanje je lopte najpredvidljivije upravo zato što je okrugla, dok konji imaju zube, a pobjede nemaju.
Njihovo tumačenje potpuno je nebitno i u osnovi nikog ne usmjerava u pogrešnom smjeru. Ima i onih drugih, koje su ipak opasnije. Penali sasvim sigurno nisu lutrija, a posjed sasvim sigurno u prosjeku znači barem nešto.
Često na svjetskim prvenstvima nekako ispod radara prođe ona koja je možda za razumijevanje nogometne igre i najopasnija te se ogledava u različitim varijantama, a zvuči otprilike - ako je utakmica taktički usmjerena, onda pada malo golova. U drugoj varijanti; ako nitko ne pogriješi, rezultat će biti 0:0.
Tako se možda i moglo generalno razmišljati dok je pobjeda vrijedila dva boda, ali nogometna strategija generalno i taktika pojedinačno imaju za cilj ništa drugo nego upravljanje rizikom. Slično kao i na burzi, tako i u nogometnoj utakmici taktika i plan služe za to da bi se postiglo više golova od protivnika. Ovisno o kvalitetama vaših igrača, taj plan može biti više usmjeren prema 3:2 ili 1:0, ali nikako ne podrazumijeva ispunjavanje zadataka i rezultat 0:0.
Flick se kladio na ono što ima
Njemački kadar prepun je igrača koji su bolji u igri prema naprijed nego prema nazad. Čak i oni koji igraju u veznoj liniji ili u obrani zapravo su kvalitetniji što se tiče izgradnje igre te drugih napadačkih elemenata. S takvim kadrom jedino što Hansi Flick može je kockati se na igru s više postignutih golova.
U tom su smislu kritike koje su ovih dana upućene iz domaćih i inozemnih medija, a odnose se na defenzivne nesigurnosti Schlotterbecka ili Sulea, u isto vrijeme i opravdane i uzaludne. Oba igrača imaju sličnu manu. Ona se odnosi na pozicijsku igru na vlastitom dijelu terena, pogotovo u 16-ercu, koja je bila očit problem kod oba gola koje su Nijemci primili.
U isto vrijeme, oba su odlični igrači u prodoru protiv prve linije pritiska, sjajni u distribuciji lopte (pogotovo Sule) te dobro surađuju s veznom linijom kod pritiska na protivničkoj polovici. I jedan i drugi imali su preko 100 upućenih dodavanja uz visoku uspješnost, od čega je dobar dio bio na protivničkoj polovici te spadaju među proigravanja koja nisu bez rizika.
Upravo na račun tih kvaliteta, ne samo te dvojice igrača nego i svih ostalih, Nijemci su stvorili pet izrazitih te jednako toliko solidnih prilika za pogodak te su vjerojatno, nalik na Francuze i Engleze, trebali postići četiri ili više pogodaka.
Nije bilo realno očekivati da Japanci neće baš ništa napraviti tijekom svih 90 minuta pa se Nijemcima dogodilo ono što se zna dogoditi na malom uzorku. Utakmica koja na očekivanoj konverziji prilika treba završiti 3:1 ili 4:1 završi 1:2. To ne znači da je taktika bila pogrešna ili da je Hansi Flick neznalica. Pogotovo jer je konverzija prilika nešto na što treneri poslovično najmanje utječu.
Što onda dalje?
Kako bi stvari bile potpuno jasne, Nijemci su autsajderi što se prolaska skupine tiče. Potrebna im je pobjeda protiv Španjolske, a čak im niti ona ne garantira prolazak u sljedeću fazu natjecanja.
Za reprezentaciju koja je uz Brazil sinonim za uspjehe na velikim natjecanjima ispasti u skupini dvaput zaredom bio bi povijesni neuspjeh. Od toga ne treba bježati, a njemački mediji sasvim sigurno neće dati Flicku da to zaboravi ni na trenutak.
Ono što Nijemcima ostaje je upravo španjolski primjer iz 2010., kada je Furija izgubila prvu utakmicu od Švicarske, a pritisak javnosti također je bio ogroman. Međutim, i Španjolci su tada, baš kao i Njemačka sada, imali plan igre koji je bio racionalan i od kojeg nisu odustali.
Iako su i tada mediji gnjavili kako njihova tiki-taka neće uspjeti, izbornik Del Bosque se kladio na pravu opciju i to mu se vratilo titulom svjetskog prvaka. To nije ista kalkulacija koju odrađuje Hansi Flick, ali je jednako tako odgovarala kvalitetama tadašnjeg španjolskog kadra te igri koju su igrači donijeli iz Barcelone.
Flick treba nastaviti kako je i krenuo, s okladom da će njegova momčad više prilika stvoriti kroz distribuciju lopte i pritisak na protivničkoj polovici nego što će ih dopustiti protiv sebe zbog taktičkih manjkavosti prije svega Schlotterbecka i Rauma. Ako stvar uspije te Nijemci prođu skupinu nakon vatrenog krštenja protiv Japana, mogli bi otići jako daleko.