NOGOMET je golem biznis, a temelj tog biznisa su televizijska prava koja generiraju najveću količinu novca u sportu. TV kuće su i prije krojile natjecateljski kalendar, ali ove sezone se vidi koliko je to pogibeljno.
Domagoj Vida odigrao je 45 minuta protiv Turske u Istanbulu prije nego što je doznao da je pozitivan na koronavirus. Nekoliko sati prije toga Klopp je ostao bez drugog od tri stopera u ekipi kada se Joe Gomez ozlijedio na treningu engleske reprezentacije.
Ova sezona mogla bi ući u povijest jer će o prvacima odlučivati ozljede, zaraze i činjenica da su najbolji igrači izraubani u premoreni. Razlog su sulude Uefine odluke u kojima su ekipe prisiljene igrati nebitna natjecanja i nebitne utakmice.
TV ugovori i krovna nogometna organizacija rade direktno na štetu klubova i same igre. Pandemija koronavirusa nam je to dokazala.
Tko će preživjeti do Eura?
Ove sezone bit će odigran najdulji nogometni maraton u povijesti, a igrači se susreću s naporima s kakvima se dosad nisu nikada susreli.
Najbolji primjer za to je Premiership. Od restarta nakon korona-pauze pa sve do početka Europskog prvenstva u ljeto 2021. godine ima 390 dana. U tih 390 dana igrači engleskih klubova će imati samo dva tjedna odmora u komadu. U tom periodu će odigrati 47 prvenstvenih utakmica, potencijalno 13 utakmica u Ligi prvaka ili 15 u Europa ligi, potencijalno šest u FA kupu (bez repriza), isto toliko u Liga kupu (također bez repriza) te moguće utakmice u europskom i engleskom superkupu.
Najbolji engleski klub bi u teoretski najuspješnijoj sezoni mogao odigrati 78 utakmica u 390 dana. Englezi mogu biti sretni da nitko od njih nije osvojio Ligu prvaka pa neće poput Bayerna igrati dodatne dvije utakmice u prosincu na Svjetskom klupskom prvenstvu. U taj raspored nisu uračunate reprezentativne obveze.
Neki igrači će s posljednje utakmice u sezoni sjesti na avion za Euro. Na tom turniru igrat će čak 24 reprezentacije, gotovo pola Europe.
Ne treba zaboraviti da se u ljeto 2019. godine igrao Afrički kup nacija, što znači da afrički igrači nemaju ljetnu stanku dvije godine. U ljeto 2019. godine igrala se i Copa America, a ona se igra i narednog ljeta, što znači da ni južnoamerički igrači tri ljeta zaredom neće imati pravi odmor. Krajam ljeta odmah kreće nova sezona, usred koje će se u studenom i prosincu odigrati Svjetsko prvenstvo u Kataru.
Jedan od najglasnijih kritičara novog kalendara bio je Jürgen Klopp: "Prije smo znali da je prosinac najteži mjesec, onaj koji moramo preživjeti. Sada je listopad prosinac, studeni je prosinac, a prosinac je ostao prosinac. Tempo je ubitačan. Izgubili amo Alexandre-Arnolda i siguran sam da engleski izbornik nije zbog toga sretan. Ako se bude igralo Europsko prvenstvo, upitno je tko će biti spreman na njemu igrati."
Uefa tjera reprezentacije da igraju zbog TV prava
Umjesto da rastereti kalendar što je više moguće, Uefa je odlučila održati Ligu nacija, prijateljsko natjecanje čije propozicije ne razumije vjerojatno ni onaj tko ih je donosio. Iako se u izvanrednim okolnostima može naći novo rješenje, jedan od glavnih argumenata za održavanje nove Lige nacija bila je činjenica da će njeni rezultati uvjetovati europski dio kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2022. godine te da je bitna zbog kreiranja koeficijenata i jakosnih skupina.
I dok je nogometni svijet potiho prihvatio odigravanje turnira za koji nikoga nije briga, nevjerojatno je i suludo da Uefa u ovakvim okolnostima gura još i prijateljske utakmice.
Protiv ovakvog rasporeda pobunio se i njemački izbornik Low: "Plešemo po rubu. Teški uvjeti, hladno vrijeme, treninzi i utakmice svaka tri dana, sve će to igrači platiti. Ako mi kao treneri ne budemo maksimalno oprezni, imat ćemo uskoro velikih problema. Kalendar je previše nakrcan. Oni koji o tome odlučuju moraju razmisliti o promjenama, nitko ne želi silne ozljede."
Koja je poanta utakmice između C momčadi Turske i Hrvatske, koja nema rezultatskog značaja, za koju su tribine zatvorene i koju neće gledati nitko izvan tih zemalja?
Odgovor nam je dao ESPN koji je iz izvora unutar engleskog nogometnog saveza doznao kako je jedini razlog organiziranja prijateljske utakmice s Novim Zelandom novac od televizijskih prava. Mnogi savezi na svijetu ovise o tom novcu i žestoko se bore pri Uefi da se broj reprezentativnih utakmica nikako ne smanji. Zbog toga se između ostalog i povećava broj ekipa na velikim turnirima.
Kada je Novi Zeland otkazao susret zbog straha od širenja korone, Englezi su vrlo brzo pronašli novog protivnika u Ircima jer bi se inače morali odreći dijela zarade "od sedam cifri", dakle nekoliko milijuna funti.
Nemamo uvid u kompletnu statistiku gledanosti prijateljskih utakmice, ali imamo pokazatelje koji upućuju na jasan zaključak. Njemačka nogometna reprezentacija od početka Lige nacija bilježi najslabiju gledanost od 2004. godine, otkad Bild raspolaže takvim podacima, a prijateljska utakmica protiv Turske srušila je negativni rekord. Polufinale Lige nacija između Engleske i Švicarske nije bilo među 30 najgledanijih nogometnih utakmica u Engleskoj te godine, a slabije rezultate od uobičajenih bilježe i danska te francuska reprezentacija.
Klubovi igračima brane putovanja s reprezentacijom. Zvuči suludo, ali ovaj put su u pravu
Nogomet zbog pohlepe već danas trpi teške posljedice i na duge staze je ovakav model neodrživ. Toga su postali svjesni i klubovi. Već smo pisali o mogućnostima da ne puštaju svoje igrače da igraju za reprezentaciju, a to sada prvi put vidimo na djelu. Werder je objavio kako neće pustiti igrače u reprezentaciju jer njihov odlazak uključuje obavezan odlazak u samoizolaciju na razdoblje koje nije kraće od pet dana. U problemima su se našli i Fiorentina, Roma, Lazio, Sassuolo, Genoa i Inter. Njihovim igračima nadležne vlasti iz epidemioloških razloga nisu dozvolile odlazak iz zemlje. Neki od njih su, poput Kolarova i Milinković-Savića, ipak otputovali u Srbiju za utakmicu sa Škotskom, ali se ne zna hoće li moći igrati.
Klubovima je prekipjelo i premda su godinama samo tražili razlog da sačuvaju igrače od nastupa za reprezentaciju, sada su apsolutno u pravu. Zašto bi Juventus u ovakvoj situaciji pustio Ronalda da ode na bezveznu utakmicu protiv Andore i riskira ozljedu ili zarazu igrača kojem u dva tjedna, koliko traje karantena, mora isplatiti milijun dolara plaće? U vrijeme pandemije je situacija još gora jer klubovi igrače nemaju pod vlastitim nadzorom i ovise o tome hoće li Savezi strogo poštovati protokole kako bi se minimizirala opasnost od zaraze. U suprotnom im prijeti situacija koja se dogodila Ajaxu, kojem je najprije 11, a nakon ponovljenih testova sedam igrača otpalo za utakmicu Europa lige.
Ovakvo stanje dugoročno je neodrživo. Posljedice nećemo mjeriti u daljoj budućnosti, one su vidljive već danas.
Najveći klubovi igraju grozno jer im igrači ne mogu stajati na nogama
Gotovo svi veliki klubovi imaju golemih problema u igri, a to je usko vezano za novi raspored. Najprije je sezona naprasno prekinuta u ožujku i travnju, kada obično tempiraju biti u najboljoj formi. Nakon toga su odigrali završetak sezone u zgusnutom rasporedu i u sljedeću prešli bez ikakvog odmora.
Dovoljno je pogledati tablice najjačih svjetskih liga i vidjeti da je stanje na njima izjednačenije nego ikad. Real, Barcelona, Juventus, Inter, Liverpool, Manchester United, Chelsea, Manchester City, PSG. Tako izgleda lista klubova koji ove sezone imaju teško shvatljive kikseve ili groznu formu te goleme probleme u ligi. City je deseti u ligi, Arsenal i Manchester United se nalaze u donjoj polovici tablice. Barcelona je dobila manje od polovice prvenstvenih utakmica, a Juventus ima više remija nego pobjeda.
Kada usporedimo učinak četiri najbolje plasirana kluba iz Premiershipa i La lige ove i prošle sezone, jasno se vidi tendencija pada u igri gotovo svih klubova.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Pobuna igrača protiv Uefe i Fife
Kvaliteta nogometa je pala. Ekipe sve teže drže visoki ritam kroz dulje razdoblje, a linije i sustavi se puno češće i puno lakše urušavaju, što rezultira igrom bez glave i repa. Nogomet je kvalitativno bitno lošiji nego u isto doba lani, a treneri sve teže i teže nalaze rješenja za probleme koji se nagomilavaju iz dana u dan.
Prema istraživanju koje je proveo The Athletic, broj ozljeda u Premiershipu jako raste. Računajući samo ozljede koje su posljedica umora, prekomjernog napora i stresa na mišiće, a ne udarce i lomove koji su posljedica fizičkog kontakta, broj ozljeda je u prvih pet tjedana Premiershipa porastao za 42 posto u odnosu na isto razdoblje lani.
Dr. Joel Mason, sportski znanstvenik sa sveučilišta Jena u Njemačkoj, objašnjava moguće posljedice: "Klubovi su prebrzo ušli u period prevelikog opterećenja. Znali su da nemaju vremena za pripremu pa su požurili s treningom orijentiranim samo na nogomet i skratili dio treninga predviđen za fizičku pripremu."
Dodaje i kako je ovakav model neodrživ: "Ekipe moraju jako oprezno balansirati između odmora od prethodne i pripreme za sljedeću utakmicu. Organizmu treba i do 72 sata da se u potpunosti oporavi, a to vrijeme se produljuje kada stalno opterećujete mišiće. Zbog toga je iznimno teško održavati tijelo zdravim u rasporedu u kojem igrate svaka tri dana", zaključio je.
Sezona nije regularna
Ovu sezonu tek u manjoj mjeri će odlučivati igrači. Na značaju će dobiti liječničke službe zadužene za saniranje ozljeda i rehabilitaciju te kondicijski treneri koji će više nego ikad morati voditi računa o opterećenosti igrača. Treneri će biti prisiljeni odmarati najbolje igrače ili ih izgubiti na dulje vrijeme, a onda će patiti i igra.
Poredak i rezultat će na kraju sezone u golemoj mjeri odrediti faktor sreće. Pravni protokoli vezani za koronavirus razlikuju se od države do države i iznimno je teško organizirati međunarodna natjecanja i putovanja. Tako su nedavno Dinamo i Wolfsberg u ključnoj utakmici skupine Europa lige igrali bez većine standarnih igrača, a oba kluba izrazito ovise o Uefinim nagradama. Nagrade Uefe su glavna stavka u budžetu klubova. Da je Dinamo naletio na momčad koja je imala više sreće, odnosno manje zaraženih, bio bi u golemom hendikepu zbog faktora koji ne može kontrolirati.
Upitno je da je ovakva sezona regularna. Korona i ozljede oblikuju kadar za utakmicu i više ne gledamo susrete između najboljih igraču dvaju klubova, nego dvoboj između liječničkih službi, kondicijskih trenera, korona-protokola i čiste sreće. Kako se natjecanja budu bližila kraju, problem će postajati sve očitiji, a lako se može dogoditi situacija da će najveći klubovi u slučaju širenja virusa četvrtfinale Lige prvaka morati odigrati s igračima s B liste.
Za sedam mjeseci, unutar kojih za najbolje europske igrače neće biti stanke, kreće Europsko prvenstvo. Ima li Euro smisla ako na njemu nećemo gledati najbolje igrači ili će oni zbog umora igrati na polovici svojih kapaciteta? Koga takvo natjecanje zanima? Većinom samo Uefu i mešetare TV pravima.
Toni Kroos je prije nekoliko dana sjajno detektirao problem: "Mi igrači smo lutke u rukama Uefe i Fife. One uopće ne misle na igrače, Liga nacija i Svjetsko klupsko prvenstvo su natjecanja koja postoje samo zato da bi se zaradilo što više novca."
Nogomet živi od TV prava i prodaje utakmica. Engleski Savez je 326 milijuna dolara, ili 57% od ukupnog budžeta za 2019. godinu, zaradio prodajom TV prava.
Ne trebamo se pretvarati da živimo u romantičnoj stvarnosti. Svijet i nogomet još nisu našli u ovakvoj situaciji, ali Uefa zbog kratkotrajne koristi i spašavanja "proizvoda" ugrožava dugoročnu budućnost nogometa.
U pitanju nije samo zdravlje igrača nego i interes publike koja sve češće iskazuje nezadovoljstvo novim turnirima i natjecanjima koji dovode do pada nogometne vrijednosti. Stanje je neodrživo i Uefa mora pronaći drugi način za spas.