DAMIR MULAOMEROVIĆ prošlog je tjedna postavljen za novog izbornika hrvatske košarkaške reprezentacije nakon iznenadnog odlaska Veljka Mršića, koji je prihvatio posao u Breoganu, a kako španjolski savez ne dopušta istovremeno vođenje klubova i nacionalnih momčadi, odrekao se izborničke klupe.
S obzirom na to da košarkaše krajem veljače očekuje nastavak kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2023., u koje su pod Mršićevim vodstvom u vrlo pomlađenom sastavu krenuli s dva tijesna poraza od Slovenije i Finske, u HKS-u nisu imali puno vremena za izbor te su odlučili da je najjednostavnije rješenje posao ponuditi dosadašnjem Mršićevu pomoćniku.
Mulaomerović je od prošlog ljeta trener Cedevite Junior, s bazom hrvatskih igrača upoznat je i na klupskoj razini te se u ovom trenutku zaista čini kao najlogičniji izbor, iako su zbog njega u HKS-u morali odbaciti pravilo po uzoru na Španjolsku, koje su postavili kako Mršića na izborničkoj funkciji ne bi ometao angažman u Zadru.
Četvrti strijelac u povijesti Hrvatske i europski klupski prvak
Legendarni Mula je kao igrač postigao više koševa za Hrvatsku od svih osim Bojana Bogdanovića, Roka Ukića i Dine Rađe, osvojio je Euroligu s Panathinaikosom 2002., igrao za velikane poput Fortituda, Efes Pilsena, Real Madrida i Olympiacosa. Stasao je u Ciboni, u koju je kao 16-godišnjak stigao iz matične Slobode iz Tuzle, a posljednje tri godine karijere proveo je u sada ugašenom Zagrebu.
Trenersku karijeru također je započeo u Tuzli pa nastavio u Ciboni, a kasnije je vodio reprezentacije BiH i Kosova, osvojio kosovsko prvenstvo i kup s Prištinom pa još dvije godine radio u Tuzli, prije preuzimanja klupe Cedevitine razvojne momčadi prošlog ljeta.
Osjeća se težak izbornički teret
Kao igrač bio je vrlo temperamentan, ali kao trener prilično staložen, uvijek srdačan i susretljiv prema novinarima. Ipak, u ovom intervjuu za Index bio je prilično suzdržan te je, pomalo u grču, pazio da ne kaže nešto što bi se moglo pogrešno protumačiti ili čime bi se nekom mogao zamjeriti. Takvo anomalično ponašanje dovoljno govori o težini tereta koji je stavio na sebe u novoj funkciji.
Hrvatsku 25. i 28. veljače očekuju dvije utakmice sa Švedskom, prvo u Zagrebu pa u gostima. Iako će tri od četiri reprezentacije iz skupine u nastavak kvalifikacija, nakon dva poraza na početku, čak i jedan novi u ovom prozoru znatno bi zakomplicirao situaciju. U sličnim terminima igraju se i utakmice Eurolige, pa će Mulaomerović opet biti ograničen mahom na igrače iz domaće i drugih manjih liga.
U razgovoru za Index otkrio je da neće nastaviti s drastičnim pomlađivanjem koje je započeo njegov prethodnik, već će pozvati sve najbolje koji mu budu na raspolaganju, poput Marija Hezonje i Krune Simona, barem za jednu od dvije utakmice.
Govorio je o dugogodišnjem problemu playmakera u reprezentaciji i mladim nadama na toj, ali i drugim pozicijama, o sazrijevanju Marija Hezonje, kojeg je dugo pratila reputacija čudaka, o naturaliziranim Amerikancima te odgovorio misli li da su Hrvati kao narod odustali od košarke.
Kako ste saznali za Mršićevu odluku i da ste prvi izbor da ga zamijenite?
Veljko je donio odluku koju treba respektirati, on preferira Španjolsku i želio je raditi tamo, ljudi iz saveza smatrali su da je logično da ja to preuzmem i izguram do kraja. Sigurno da nas je sve iznenadilo. Dva, tri dana nakon njegove odluke smo se našli, tražili smo najbolje rješenje, njihova procjena je bila da sam to ja. Znamo da situacija nije najsjajnija s dva poraza, dvije utakmice sa Švedskom bit će jako zahtjevne i teške. Dobro je da igramo prvu utakmicu u Zagrebu i učinit ćemo sve da okupimo najbolju moguću ekipu.
Kako su reagirali u klubu?
U klubu su mi pružili svi podršku, i njima je drago da imamo izbornika, pogotovo jer klub ima projekt koji smo počeli, jedan od najzdravijih projekata u Hrvatskoj, radimo s mladim igračima, vratili smo se u Premijer ligu, ljudi koji vode klub osjetili su momenat i apsolutno su se složili s tim i pružili podršku i meni i HKS-u.
Kako to da Vas je savez pozvao za izbornika dok radite u Cedeviti Junior, a Mršiću je zabranio da radi u Zadru?
Moje stanje je zatečeno, ja imam ugovor na tri godine, u ovo vrijeme to je dugoročno. Ne bi bilo fer prema ljudima da sad ostavim klub kad imamo sjajnu situaciju, u rangu smo s najboljim našim klubovima, dobro igramo, promovirali smo neke mlade igrače... Našao se kompromis.
Što ste se dogovorili sa savezom?
Nisam potpisao na neki rok. Logično je da ću sam otići ako ne uspijem. Dogovor je da se izguraju ove kvalifikacije i Eurobasket, to je otprilike to, tako je i najpoštenije. Ako bude sve kako treba, super, ako ne, naravno da ću sam otići. Sada trebamo ići s najpozitivnijim mogućim mislima, da protiv Švedske probamo vratiti nadu i optimizam koji nam je potreban.
Kako gledate na posao koji je napravio Mršić, posebno na odluku da u kvalifikacije za SP krene s potpuno pomlađenom momčadi?
Veljko je napravio dosta dobrog posla, plasirali smo se na EP, u Splitu realno nismo uspjeli, to treba priznati. Krenulo se u pomlađivanje, to je bila njegova vizija, ali sada ćemo posegnuti za nekim iskusnijim igračima, da probamo izvući kvalifikacije na najbolji mogući način. Ne bih se vraćao na ono što je bilo prije, tu ionako ništa ne možemo promijeniti, zanima me samo ono što je ispred nas.
Hoće li protiv Švedske moći igrati Simon, Hezonja, Žižić...?
Pokušali smo ih dobiti i za prošli prozor, ali znate kakav je sukob FIBA-e i Eurolige. I sad će se igrati euroligaške utakmice i klubovi ne puštaju igrače pa reprezentacije nemaju najbolje rostere. Hezonja mi je rekao da bi došao pomoći ako za to bude postojala i najmanja šansa. Simona bismo trebali imati za drugu utakmicu. Igrači takve kvalitete donose širinu i sigurnost koja nam svima treba.
Kakva nam je baza za budućnost?
Ima dosta momaka koji dolaze, Rudan, Matković koji će dobiti pravo nastupa, Branković, Gnjidić je jako talentiran, ima momaka, imali smo kontrolne treninge, ali treba proći određeno vrijeme da steknu određeno iskustvo. Ovaj trenutak zahtijeva maksimalnu mobilizaciju, da izvučemo ove kvalifikacije i vratimo se u igru, pa da poslije EP-a učinimo sve što je u našoj moći, sa svim mobiliziranim snagama, da se plasiramo na SP.
Što možete reći o debitantu Matkoviću?
Jako talentiran momak, trenirao je u Cedeviti, sjajan mladi centar koji je jako napredovao. Njegovo vrijeme dolazi, on je sigurno budućnost hrvatske košarke, kao i Branković, Gnjidić, koji već igraju ABA ligu, stječu iskustvo. Vide se određeni pomaci, ali to je proces koji traje.
Centara smo uvijek imali, ali njih se sve manje koristi, dok smo na vanjskim pozicijama deficitarni. Kako pronaći balans?
Gnjidić je pokazao potencijali da bi mogao biti jedan od prvih playmakera, ima visinu, talentiran je. Samo, to je proces koji treba istrpjeti, ali igrači se stvaraju u klubovima, a ne u reprezentaciji. On pokazuje neke kvalitete na poziciji koja je bila deficitarna, ali ne treba zapostaviti ni Rogića i Filipovića koji mogu odraditi taj dio posla.
Je li potrebno individualno raditi s mladim playmakerima?
Apsolutno je potrebno, svi se trebamo uključiti u taj dio. Nekoliko momaka se predstavilo u dobrom svjetlu, mi idemo u smjeru rada s mladim igračima u Cedeviti Junior. Pojavljuju se momci koji zaslužuju da im se da pažnja, ali proces stvaranja playmakera je zahtjevan jer je to najosjetljivija pozicija. Taj igrač mora biti jak karakter i nametnuti se, kojeg će ekipa poštovati i pratiti ga.
Košarka sve više teži bespozicijskoj igri u kojoj pravi playmaker nije nužan, imamo li predispozicije za to?
Košarka napreduje i ide u tom smjeru, sve je više small-balla, spuštaju se petorke, igra se brže i atraktivnije, tako se i mi moramo postaviti. Nije to pitanje samo jednog igrača nego cijele ekipe.
Kako su igrači reagirali na Vaše imenovanje?
S većinom sam razgovarao, sa Šarićem, Bogdanovićem, Hezonjom, Zupcem, svi su izrazili želju da budu tu i stavili se na raspolaganje, to je ono što me raduje. Svi su pozitivno reagirali, svi smo tu s istim ciljem, da napravimo rezultat koji trebamo.
S Hezonjom se znate više od desetljeća, otkako je bio klinac u Zagrebu. Kako ga vidite u ovoj fazi karijere?
Najbolji potez mu je što je otišao kod Velimira Perasovića, pronašao je sebe, pronašao je motivaciju i pokazao raskoš svog talenta. Sjajan je košarkaš i momak, izrazito mi je drago što dobro igra i što mu je Perasović pronašao ulogu. Sazrio je, prošlo je dosta godina igračke karijere i života, s te strane mogu o njemu samo o superlativima.
Kakav je Vaš stav o Amerikancima u reprezentaciji?
Nismo razgovarali o njima zasad. Ako bude potrebe, možda u nekom sljedećem periodu, ali u ovim kvalifikacijama je fokus na ovom što imamo. To bi morao biti igrač koji će donijeti ekstrakvalitetu i koji će se odazivati, ali zasad ne idemo u tom smjeru. O igračima hrvatskih korijena iz NBA lige, koliko znam, nije se konkretno razgovaralo. Hrvatska liga? Mislim da tu nema Amerikanaca koji bi nam bili od koristi, kao što je bio Draper 2013.
Kako gledate na dosadašnju trenersku karijeru?
Svi klubovi u kojima sam radio dali su mi određeno iskustvo. Cibona mi je bila super iskustvo, radio sam sa sjajnim momcima i bili smo nadomak osvajanja prvenstva uza sve probleme koje smo imali. U ovih devet godina sam se izgradio, mirniji sam, drukčije gledam neke stvari. Svaka godina mi je donijela djelić iskustva koje danas primjenjujem u svemu što radim.
Kako je tekao Vaš razvoj iz vrlo temperamentnog igrača u prilično staloženog trenera?
To slijedi s iskustvom. Poznat sam kao energičan i temperamentan, mislim da igrač osjeća energiju trenera. Pokušavam raditi najbolje što mogu, osjetiti trenutak.
Treba li danas pažljivije postupati s igračima nego u Vaše vrijeme? Jesu li mladi općenito preosjetljivi?
Druga su vremena, u naše doba nije bilo društvenih mreža i svega što nas danas okružuje, puno manje se djece bavi sportom... Mi smo imali svoje idole poput Dražena i drugih velikih igrača koje smo gledali i pokušavali biti kao oni. Ne može se to usporediti. Danas je u našem poslu psihologija i pristup igračima jedan od najvažnijih dijelova. Svi više-manje treniraju i rade, ali moraš znati kako izvući najbolje iz njih. To je danas najzahtjevnije.
Pet godina je prošlo otkad je Hrvatska bila na velikom natjecanju, klubovi nam ne igraju Europu, dvorane su sve praznije. Jesu li Hrvati odustali od košarke?
Mi nikad nećemo odustati, postoje ljudi koji vole košarku, samo nam treba trenutak da se to vrati. Navikli smo na velike rezultate i velike igrače kojih već neko vrijeme nema, ali situacija je takva kakva je i moramo je prihvatiti.
Biste li bolje funkcionirali da se oko reprezentacije stvara euforija ili više volite raditi u miru?
Druga varijanta, osvetiti se tome, odraditi najbolje što možemo i vidjeti gdje će nas to dovesti. Mi ćemo dati sve od sebe.
Jeste li zadovoljni sezonom u Cedeviti?
Mislim da smo napravili dobar posao, u rangu smo sa Splitom, imamo pobjedu manje od Cibone, s ovom mladom ekipom. Da nam je netko ponudio ovakav rezultat, objeručke bismo ga prihvatili. Momci rade fantastično i stječu iskustvo, uživam raditi tu, jako sam motiviran i zadovoljan. Nismo imali ambicije rezultata jer smo novi prvoligaš, bilo bi super da igramo Ligu 6, da promoviramo svoje mlade igrače i omogućimo im još iskustva.