U HAJDUKU vlada vrlo čudna klima, a njezin bi se utjecaj mogao osjetiti i naredne sezone. Jedino što je sigurno jest da aktualni kadar nije u skladu s ambicijama kluba, a oni koji bi to trebali ispraviti debelo su u zakašnjenju. Tako se barem čini nakon brifinga koji je jutros na Poljudu s predstavnicima struke - Milom Nižetićem, sportskim direktorom Ivicom Kalinićem i trenerom Antom Mišom odradio novi predsjednik Hrvoje Maleš. Trebalo je to biti "čitanje bukvice", ali klub je iznenadio priopćenjem u kojem između ostalog stoji:
Lijepo od predsjednika što poziva na "monitoring", ali taj posao trebao je već davno biti učinjen! Tri kola prije kraja za Hajduk odavno izgubljenog prvenstva, struka bi bez razmišljanja trebala predsjedniku iznijeti tko može, a tko ne može nositi bijeli dres sljedeće sezone. To je Malešu vrlo suvislo mogao sugerirati i svaki drugi navijač Hajduka. Nakon svega viđenog ove sezone za to mu struka ni ne treba.
Hajduk se od utrke za naslov oprostio Vučevićevim priznanjem nakon maksimirskog poraza, makar su Splićani u Zagreb krenuli kao ovce na klanje, ne vjerujući da mogu dostići pet bodova razlike. U nekom drugom okruženju, takav zaostatak ne bi se smatrao izgubljenim prvenstvom, ali Hajduk je već krajem ožujka ustvrdio da nema igrački kadar kojim se može tući s Dinamom. Zašto direktoru Kaliniću onda trebaju još tri kola "da maksimalno provjeri sve kadrove momčadi"? Što li je radio do sada? I je li ga Maleš to pitao, kao i svog novoizabranog člana uprave Nižetića, koji kaže da je u Hajduk došao s kristalno jasnom slikom?
Zar će Hajduk u lipnju slagati križaljku za sezonu koja kreće početkom srpnja?
Od "velikog Hajduka" navijačima se kosa na glavi diže jače nego kada vide tko sve nosi bijeli dres
Kad malo bolje razmislimo, kako od Maleša očekivati sličan stav, kada ni sam još praktički nije iznio svoj program? U prvom opširnom razgovoru za Slobodnu Dalmaciju na tri stranice Maleš je otkrio s koliko je godina proskijao, a s koliko proplivao, ali od programskih rješenja ne pronađosmo ni "p". Ne zaboravimo da je predsjednik iz Mirlović Zagore na razgovor za posao u Hajduku došao bez bankarskog štiha, napomenuvši da "baš i nema neke ambicije, već mu je dovoljna čast bila stisnuti ruku Šimi Luketinu". Od ozbiljnog bankara ne očekuju se niti utopističke najave o reviziji i kresanju ugovora igračima, jer bi trebao znati da će tako nešto pravno teško ostvariti, a vjerojatno ne želi ni postići efekt da menadžerima svoja "stada" bude isplativije isporučiti Cibaliji ili primjerice Splitu.
Sve će se to morati promijeniti, ako Hajduk ne želi još jednu kataklizmičnu sezonu, koju nisu uspjeli spasiti ozbiljan boravak u Europi nakon 16 godina posta ni spektakularna proslava stogodišnjice, koju su igrači uzgred rečeno, uspjeli za trenutak učiniti neprobavljivom svojom "predivnom" izvedbom protiv Slavije. Već tada jasno se vidjelo s koliko žara i ozbiljnosti se u svlačionici pristupilo jednoj i više nego ozbiljnoj obljetnici.
Za razliku od Žužulovog Splita, Hajduk je bio bez trunke organizacije. Činjenica da je Josip Grbić proslavu Hajdukovog stoljeća dočekao na mjestu predsjednika ponajveća je sramota iste te povijesti. Samo u Hajduku znaju zašto su potjerali Špacu, bez da su na vidiku imali novo rješenje. Vučević je uskočio, pa ostao, a isto bi trebalo biti i s Antom Mišom, kojem se već traži zamjena.
Puno je posla pred Hajdukovom upravom, a najvažniji svakako nije ukidanje suspenzija neposlušnicima Sharbiniju, Buljatu i Subašiću koji su nakon današnjeg sastanka vraćeni u momčad i očekuju novčane kazne, kao ni razmetanje parolom "zajednički rad na programu velikog Hajduka", jer od nje se navijačima Hajduka diže kosa na glavi žešće nego dok na Poljudu prate prešetavanje bahatih i preplaćenih klupskih "zvijezda".