NASMIJANI, samouvjereni i emotivni Dalić gotovo sat vremena je strpljivo odgovarao na sva novinarska pitanja dan nakon velike pobjede 2:1 nad Engleskom u polufinalu Svjetskog prvenstva.
Pred kraj presice kolega iz engleskog Daily Maila ga je pitao kako objašnjava činjenicu da Hrvatska, finalist i moguće novi svjetski prvak, nema stadion na kojem bi ugostila Englesku u 12. listopada u novom natjecanju, Ligi nacija. Ta utakmica će se igrati iza zatvorenih vrata riječke Rujevice zbog Uefine kazne za svastiku na Poljudu.
Tako je izbornik reprezentacije koja je ostvarila najveći uspjeh u svojoj povijesti i jedan od najvećih u nogometu općenito, pred milijunskim auditorijem objašnjavao kako je uspjela Hrvatska, zemlja bez poštenog kluba i stadiona.
Dalić je nastupio odlučno:
“Mi za utakmice sa Španjolskom i Engleskom moramo imati stadion za 40, 50 tisuća ljudi da uživamo u nogometu, a mi takve uvjete nemamo. To je naš veliki problem i ja sam to samo istaknuo da vi znate u kakvim mi uvjetima radimo, a što smo ostvarili. Naravno da se mora nešto pokrenuti. Ako neće sad, kad će? Po tom pitanju smo u velikom minusu i ovo je prava prilika da to istaknem. Zato sam to istaknuo. Kada pogledamo uvjete koje imamo u Hrvatskoj i sve što naši treneri prolaze, mala Hrvatska je svjetsko čudo. Vjerujte mi, mi smo svjetsko čudo”, rekao je Dalić.
Ako neće sad, kad će? To je Dalić poručio i vladi, ali i HNS-u. Društvo iz Hiltona je ulaskom u finale Svjetskog prvenstva zaradilo 28 milijuna dolara, odnosno nešto manje od 180 milijuna kuna. To je mnogo novca, gotovo cijeli jedan godišnji proračun HNS-a koji je prošle godine potrošio 12 milijuna kuna na struju i vodu, kao omanja tvornica, te 11 milijuna kuna na “uredski materijal”. Osvoji li Hrvatska naslov, blagajnu Saveza zatrpat će 38 milijuna dolara ili 240 milijuna kuna.
Novac od nagrade za nastup na Svjetskom prvenstvu nije stavka na koju se može računati u godišnjem proračunu, odnosno barem to ne bi trebala jer je nemoguće predvidjeti doseg reprezentacije. Dio tog novca, odnosno 40 posto pripast će igračima u vidu premija, pa će tako HNS-u ostati između 110 i 150 milijuna kuna s kojim ne zna što će. A to je jako puno novca.
Budući da je UEFA ovog ljeta financirala izgradnju novih travnjaka na glavnim hrvatskim stadionima kao i na nekim nižim razinama, HNS može svoj dio FIFA-ine nagrade usmjeriti u razvoj nogometa, čemu je taj novac inicijalno i namijenjen.
Šuker i ekipa mogu tražiti sastanak s vladom i na stol baciti lijepu svotu.
Šansa koju Hrvatska ne smije propustiti
U turskom gradu Sakaryi za koji možda niste ni čuli prošlog ljeta otvoren je stadion za 29.000 ljudi koji je stajao nešto manje od 200 milijuna kuna.
Nije jednostavno, ali nije toliko ni komplicirano potrudi li se netko naći sponzore koji bi bili voljni pokriti dio izgradnje stadiona u zemlji svjetskih viceprvaka ili prvaka. Imamo osjećaj da bi se mogao naći neki način. On sigurno nije da u novoosnovanom gradskom Povjerenstvu za izgradnju nacionalnog stadiona, koje bi trebalo smisliti njegovo financiranje, sjedi Damir Vrbanović, čovjek nepravomoćno osuđen na tri godine zbog kriminala u nogometu.
HNS može pokušati i kupiti poštenje u HNL-u, odnosno vratiti ljudima vjeru u njega koja ne postoji već godinama. S tolikim novcem jedan primitivni oblik VAR-a sigurno ne bi bio nepremostivi trošak, a na taj način bi se jednom zauvijek završila priča o nepoštenju u hrvatskom nogometu. Uostalom, zašto liga u zemlji svjetskih prvaka/viceprvaka ne bi imala barem pokušaj videoanalize.
Dio novca, veći ili manji, može se investirati i u regionalne centre u kojima bi se omogućila kvalitetna selekcija mladih i nadarenih igrača i onda njihovo kvalitetno usmjeravanje kako bi Modrići i Rakitići postali pravilo, a ne slučaj.
HNS ne može sve to napraviti s tih 110 ili 150 milijuna kuna, ali može napraviti jako puno ako taj novac ne usmjeri u komunalije i uredski materijal. Može napraviti velike, ključne korake da se ovaj nevjerojatni uspjeh u Rusiji ne pretvori samo u kratkotrajnu euforiju, nekoliko monografija i još jedan dokumentarac.