RAMON MIEREZ odlazi iz Osijeka. Hrvatski prvoligaš je za 27-godišnjeg argentinskog napadača prihvatio ponudu Al Jazire, prvoligaša iz UAE-a, u iznosu od oko tri milijuna eura. Tako je klub iz Grada s Drave prodao svog najboljeg igrača samo nekoliko dana uoči ključnih utakmica Konferencijske lige i povijesne šanse za ulazak u europsku grupnu fazu.
Podsjetimo, Mierez je prošle sezone drugi put u karijeri bio najbolji strijelac SuperSport HNL-a i potvrdio je da je u formi života. Navijači su zbog toga razumljivo ljutiti, ali priča o Mierezovom odlasku je kompleksna i ima više dimenzija. No, čak i kad se odvažu argumenti sa svih strana, postoje jako male šanse da će ovaj potez ispasti dobrim ili makar prihvatljivim za klub.
Zbog čega je Mierez otišao?
Razlog odlaska je najnogometniji i najočekivaniji mogući. Novac koji Mierez može dobiti u Al Jaziri ne može dobiti ni u jednom klubu u Europi, a posebno ne u Osijeku gdje je zarađivao oko 600 tisuća eura godišnje neto.
Da je, primjerice, prešao u Dinamo koji se dugo vremena zanima za njega, sigurno bi imao veću plaću, ali teško bi bilo očekivati da dobije plaću veću od milijun eura jer bi to značilo da je najplaćeniji igrač kluba. U Emiratima može lagano dobiti puno više.
Jesu li tri milijuna eura smiješna cifra?
Dio navijača vrlo je nezadovoljan cifrom od tri milijuna eura. Tu su važne dvije stavke. Prva je ona da Alaves, prijašnji Mierezov klub, ima pravo na 20% od spomenute odštete. To bi značilo da će Osijeku pripasti "samo" 2.4 milijuna eura.
To za Osijek nije zanemariva cifra, ali normalno je da ne zadovoljava s obzirom na važnost koju Mierez ima za ekipu. No treba napomenuti da je Mierez ulazio u zadnju godinu ugovora i da klubovi nisu bili spremni platiti veću odštetu.
On je klubu nedvosmisleno poručio da neće prihvatiti nikakav novi ugovor i Osijeku su preostale dvije mogućnosti - zadržati ga godinu dana pa pustiti da ode besplatno ili ga unovčiti dok se još uvijek može.
Kao i uvijek kada neki igrač napusti klub u sličnim okolnostima, iz izvora bliskih klubovima pusti se informacija da igrač inzistira na transferu i da postavlja ultimatum klubu kako neće igrati. Koliko je to u ovom konkretnom slučaju istina, a koliko saniranje štete, možemo samo nagađati.
Imati nezadovoljnog igrača na rosteru koji svoju budućnost ne vidi u klubu za koji igra nikad nije dobra opcija. Iz takve, striktno poslovne perspektive, Osijekova odluka je donekle, ali ne u potpunosti opravdana.
Trenutak transfera je najgori mogući
Kao što su i navijači napomenuli, vjerojatno najsporniji detalj je trenutak odlaska. Podsjetimo, Osijek kroz koji dan započinje treće pretkolo Konferencijske lige u kojem je favorit protiv azerbajdžanske Zire.
Ako njih prođe, za ulazak u grupnu fazu će igrati protiv pobjednika iz dvomeča ciparske Omonije i mađarskog Fehervara. Ukratko, Osijek nikad u povijesti nije imao bolju šansu za ulazak u skupine jednog euronatjecanja.
Ulazak u grupnu fazu donio bi Osijeku gotovo 3.5 milijuna eura, što je samo po sebi veće od odštete koju će dobiti za Miereza, a koliko Osijeku padaju šanse za plasman teško je i prognozirati. Štoviše, teško je zamisliti da za dva ili četiri tjedna, ovisno o tome kako se razviju europske kvalifikacije, klub ne bi dobio sličnu ili identičnu ponudu za svojeg najboljeg igrača.
Ostaje i pitanje zašto se Osijek doveo u situaciju da mu ključan igrač, na kojeg je naslonjena cijela koncepcija igre, ulazi u zadnju godinu ugovora bez jasnog plana kada će ga se prodati i pod kojim uvjetima. Sportski direktor Boto za to ne snosi krivicu jer nije dovoljno dugo u klubu, ali je morao imati rezervnu opciju za ovaj scenarij.
Što ovo znači za momčad najvećeg Osijekovog dragulja?
Zbog specifičnog seta kvaliteta, Mierez je igrač kakvog je jako teško zamijeniti. Po efikasnosti u igri glavom i zračnim duelima je vrlo blizu svjetske elite, a za SHNL standarde je sjajan duel-igrač i najbolji branič među napadačima.
Trkom bez lopte otvara prostor svojim suigračima, stalno se hrva s braničima i navlači fokus obrane na sebe, što suigračima otvara puno opcija u završnici. Zbog toga što može zadržati loptu okrenut leđima, često je prva meta obrani kada Osijek ne uspije kvalitetno izgraditi napad iz zadnje linije.
Koliko znači momčadi vidjelo se i u prvoj utakmici protiv estonske Levadije. U 5:1 pobjedi je dao hat-trick i imao asistenciju, ali iako je pobjeda djelovala rutinski, činjenica je da je sva tri gola zabio ni iz čega - ili iz situacija gdje je presingom natjerao braniče na grešku, ili nakon duela u kojima je bilo teško i zadržati loptu, a kamoli zabiti gol.
Treba tek vidjeti kako će ovo utjecati i na pojedinačan razvoj igrača. Primjerice, 18-godišnji napadač Anton Matković najveći je dragulj kluba. Prošle sezone je ovaj 191 centimetar visoki tinejdžer iskočio iz drugog plana i dao je sedam golova unatoč solidno ograničenoj minutaži.
Dosta vremena proveo je na krilu jer je pozicija središnjeg napadača bila rezervirana za Miereza. Sada će sigurno dobiti više minuta na poziciji koja mu u teoriji bolje leži. No njegov najveći forte je napadanje prostora, a bez Miereza u vrhu napada i sa stoperima koji su primarno koncentrirani na njega, to će biti puno teže.
Mierez je tip koji igrače oko sebe čini boljima i godina dana razvoja s takvim igračima bi značila Osijekovim mladcima. Konačno, Osijek sada ima jako tanku rotaciju u napadu i Kemal Ademi je jedini igrač koji još konkurira za poziciju devetke.
Do kraja prijelaznog roka je mjesec dana i momčad se u tom dijelu stigne pojačati, ali prekasno je za dovođenje igrača koji je prošao pripreme s ekipom i koji može dati konkretan učinak u prvih mjesec dana sezone koji su Osijeku daleko najvažniji.
Osijek gradi priču. U tom kontekstu, ovo je sasvim kriva poruka
Konačno, sve ključne sportske odluke koje Osijek donosi moraju se promatrati u širokom kontekstu. Klub koji je donedavno imao mizernu posjetu i koji je slabo zanimao širu javnost je uz ulaganja i najmoderniji hrvatski stadion postao zanimljiviji ljudima u Osijeku i izvan njega.
Ne gradi se samo momčad nego i klub. Prodati najboljeg igrača (ili se dovesti u situaciju da ga moraš prodati) par dana prije utakmica koje imaju potencijal biti najveće u povijesti je pogubno po imidž kluba koji puno ulaže i razmišlja o velikoj i sjajnoj budućnosti.
Hrvatska je po pitanju nogometa oduvijek podijeljena na dvije dimenzije. U prvoj su Dinamo i Hajduk, koji će uvijek u velikoj mjeri imati imidž koji će uvijek pobuđivati interes. U drugoj su svi ostali koji se stalno moraju boriti protiv imidža "malog" kluba.
I svaki potez koji prijeti povratku u prosječnost se shvaća kao puno jasniji znak nedostatka ambicije. Mierez je bio lice nekog novog, potencijalno opasnog Osijeka. Klub neće nestati bez njega, ali će sve biti puno teže graditi.