U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina. Početkom osamdesetih Michel Platini i Jean-Francois Larios bili su najbolji igrači St. Etiennea i francuske reprezentacije. Bili su najbolji prijatelji, poput braće, sve dok Larios nije započeo ljubavnu vezu sa suprugom najboljeg igrača Europe. Taj je čin uništio ambicije Francuske na SP-u u Španjolskoj 1982., a Lariosu je razorio život.
LUDO polufinale Svjetskog prvenstva 1970. između Italije i Zapadne Njemačke (4:3 za Italiju nakon produžetaka) nogometni su kroničari i zaljubljenici proglasili utakmicom stoljeća. Štoviše, na pročelju stadiona Azteca u Mexico Cityju stoji i ploča kao spomen na mitski dvoboj i nevjerojatne produžetke. No ništa manje nije bilo spektakularno i uzbudljivo polufinale između Zapadne Njemačke i Francuske na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj 1982.
Nažalost, taj epski dvoboj, odigran na stadionu Sanchez Pizjuan u Sevilli, najviše je ostao u kolektivnoj memoriji svih onih koji su ga gledali ili kasnije čitali o njemu po divljačkom nasrtaju njemačkog vratara Haralda Schumachera na francuskog igrača Patricka Battistona.
Šteta, jer ono što se događalo u produžecima je čisti dokaz da je nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu.
Francuzi su furiozno krenuli u fantastične produžetke. Već u 92. minuti Tresor je doveo svoju momčad u vodstvo, a u 98. minuti Giresse je postigao još jedan gol i Tricolori su već počeli slaviti prolazak u svoje prvo, povijesno finale. Prerano. Općepoznato je ono što je u jednoj kratkoj, ali efektnoj rečenici Gary Lineker rekao o nogometu.
Čudesno polufinale SP-a u Sevilli, a Francuzi i danas tvrde da bi postali prvaci svijeta da je protiv Nijemaca igrao Larios
Samo tri minute nakon Giresseova gola Rummenigge, koji je zbog lakše ozljede ušao naknadno, smanjio je na 2:3, a Fischer je u 108. minuti, na užas svih Francuza, izjednačio i prvi put su na svjetskim prvenstvima jedanaesterci odlučivali o prolasku.
Drama je bila na vrhuncu. U prve dvije serije nitko nije pogriješio, a onda je Uli Stielike postao prvi i zasad jedini Nijemac koji je promašio s bijele točke u raspucavanjima na mundijalima. Francuzi su dobili još jednu meč-loptu, ali ni nju nisu iskoristili.
Najprije je promašio Six, a onda u šestoj seriji i Bossis. Tu je bio kraj. Michel Platini i ostali francuski igrači su u očaju popadali na travu, a Nijemci, ne vjerujući ni sami iz čega su se izvukli, euforično su počeli skakati na golmana Schumachera.
Francuze je dva dana kasnije čekao dvoboj za broncu, ali izbornik Michel Hidalgo nije mogao izvući svoje najveće zvijezde iz depresije. Nikome se nije igralo protiv odličnih Poljaka za treće mjesto jer je ova generacija Tricolora pucala na nešto puno više.
Najveći seks-skandal u povijesti nogometa uništio je francuski san o zlatu i rasturio je život čovjeka koji je zaveo jedinu ženu koju nije smio
Na zlato. Francuska je tog 10. srpnja u Alicanteu izgubila 3:2 u praktički pričuvnom sastavu, bez Platinija, Giressea, Rocheteaua, Ettorija i Bossisa, ali u početnih 11 našao se igrač koji je trebao biti jedan od ključnih dva dana ranije u Sevilli.
Međutim, nije bio. Njegovo ime je Jean-Francois Larios, a da pitate bilo kojeg francuskog navijača što bi se dogodilo da je on igrao protiv Nijemaca, svatko će vam reći da bi Francuska prošla Rummeniggea i društvo te bi u finalu pobijedila Italiju.
Jer bila je to momčad koja je imala klasu i moć za trofej, ali do njega nije došla zbog najveće seks-afere u povijesti nogometa. Ljubavni trokut, požuda, prevara i izdaja rasturili su ambicije možda i najtalentiranije francuske generacije.
Sličnih slučajeva je bilo puno, no ni jedan nije bio toliko važan kao ovaj koji se dogodio u kampu Francuske prije točno 40 godina
Svjedočili smo brojnim seks-skandalima u koje su bile upletene nogometne zvijezde. Ryan Giggs je godinama vlastitom bratu nabijao rogove. Ashley Cole se javno pokajao i tražio je oprost od supruge Cheryl zbog niza ljubavnica.
Stana Collymorea su novinari uhvatili na jednom parkiralištu u samom činu s djevojkom koju je upoznao par minuta ranije. Supruga mu je oprostila nevjeru, no ne i BBC na kojem je radio kao stručni komentator. Momentalno je dobio otkaz.
Frank Ribery, Sidney Govou i Karim Benzema su 2010. bili u središtu skandala zbog seksualnih odnosa s prostitutkom Zaharijom Deher, koja je tada imala samo 16 godina. Javnost se digla na noge, cijela Francuska je tražila visoke kazne za trojicu nogometaša, no spasila ih je Zaharija koja je svjedočila da su se prema njoj odnosili s poštovanjem i da nisu znali koliko ima godina.
Nestašnog Georgea Besta je menadžer Manchester Uniteda Wilf McGuinness uhvatio u krevetu s prostitutkom na dan polufinala FA kupa 1970. protiv Leedsa. Best je momentalno izbačen iz sastava, a McGuinness ga je vratio u momčad nakon što je intervenirao mitski trener Crvenih vragova, sir Matt Busby.
Dwight Yorke i Mark Bosnich su 1998. u kući u kojoj su organizirali ''druženje'' s četiri dame instalirali videokameru kako bi snimili događaje te večeri. Na snimci se vidi kako su oba nogometaša u jednom trenutku u ženskoj odjeći, a Bosnich je čak snimljen kako ga djevojke udaraju dok je obučen kao žena.
Priča nikad ne bi izašla u javnost da je Bosnich uništio snimku, no on ju je umjesto toga bacio u kantu za smeće, gdje ju je pronašao jedan novinar, koji je, naravno, objavio čitav materijal.
Brazilski Ronaldo uhvaćen je s tri transvestitske prostitutke u hotelskoj sobi u Rio de Janeiru. Il Fenomeno je pokušao platiti za šutnju, no jedna od prostitutki ga je ucjenjivala i tražila više novca. U priču se uključila i policija, a zbog skandala je Ronaldova tadašnja djevojka razvrgnula zaruke.
Velika prašina se podigla i kad je u javnost dospjela informacija da je John Terry mjesecima imao odnose s francuskom manekenkom Vanessom Perroncel, dugogodišnjom djevojkom suigrača mu u Chelseaju Waynea Bridgea.
Premda afera nikad nije bila dokazana, Bridge je napustio Stamford Bridge jer više nije želio dijeliti svlačionicu s Terryjem, a kapetanu Chelseaja je oduzeta kapetanska traka u reprezentaciji Engleske.
Ovo su samo neki od poznatijih događaja koji su zabavljali svjetsku javnost i punili retke žutog tiska. Naravno, sličnih slučajeva je bilo još, ali s obzirom na veličinu samih protagonista, njihove međusobne odnose i posljedice koje je izazvao, onaj najslavniji i najpoznatiji se dogodio prije točno 40 godina u kampu francuske reprezentacije koja se pripremala za pohod na svjetsko zlato u Španjolskoj.
Platini i Larios su bili puno više od suigrača, bili su kao braća
Dva najbolja francuska igrača tog vremena bili su Michel Platini i Jean-Francois Larios. Zajedno su igrali u reprezentaciji i u St. Etienneu. Bili su puno više od suigrača, bili su puno više i od prijatelja. Larios i godinu dana stariji Platini bili su kao braća. Od njih su Francuzi očekivali da vrate dostojanstvo posrnulom francuskom nogometu.
Nakon svjetske bronce 1958., kad su Tricolore do trećeg mjesta na svijetu predvodili Raymond Kopa i nenadmašni strijelac Just Fontaine, francuski nogomet, kako klupski tako i reprezentativni, pao je u duboku krizu. Puna dva desetljeća Francuza nije bilo nigdje. Klubovi su u europskim okvirima bili marginalni, a reprezentacija je, na očaj navijača, standardno preskakala najveća natjecanja.
No sredinom sedamdesetih se počelo događati nešto ozbiljno. U St. Etienneu, najboljem francuskom klubu tog vremena, priliku je počeo dobivati Larios, a u Nancyju je zasjala zvijezda Michela Platinija. Kako je St. Etienne stvarao momčad za europske domete, iz Bastije je s posudbe vratio Lariosa, koji je na Korzici u sezoni 1977./78. briljirao.
S Lariosom je u paketu iz Bastije stigao i legendarni Nizozemac Johnny Repp, a istog tog ljeta 1979. iz Nancyja je došao Platini. U St. Etienneu su trljali ruke i vjerovali su da su složili momčad koja će godinama dominirati francuskim i europskim nogometom.
St. Etienne je tu prvu sezonu završio kao treći, no bilo je jasno kako su temelji momčadi postavljeni i da će titula doći. Larios je tu sezonu odigrao fantastično i bio je proglašen za najboljeg igrača Francuske 1980, a godinu dana kasnije on i Platini su vodili klub do naslova prvaka Francuske.
Na terenu su izgledali sjajno, a u privatnom životu Jean-Francois, Michel i Christelle Platini bili su nerazdvojni. Čim su se upoznali, kliknuli su. Larios i Platini čitavo su vrijeme provodili zajedno, kako na treninzima tako i nakon njih, a tu je stalno bila i Christelle.
Michel i Christelle vjenčali su se jako mladi. Bilo je to dvije godine prije nego što su došli u St. Etienne. Michel je bio 22-godišnja zvijezda u nastajanju, a Christelle je bila 17-godišnja klinka.
No, kako su se Jean-Francois i Christelle stalno družili, a provodili su dosta vremena i sami dok je Michel bio u Torinu na pregovorima o transferu u Juventus, stvorila se iskra koja se ubrzo pretvorila u plamen, koji je, pokazat će se jako brzo, spalio veliko prijateljstvo, razorio budućnost kluba koji je pucao na velike stvari, uništio ambicije reprezentacije koja je sanjala svjetsko zlato i devastirao karijeru i život nogometaša koji je trebao biti budućnost francuskog i europskog nogometa.
Lariosu je samo nebo bilo granica, a onda je srce povuklo potez koji nije smjelo
Dok nije počeo petljati s Christelle, činilo se kako je Lariosu svijet pod nogama, a samo nebo granica. Osim što je bio sjajan nogometaš, bio je jako zgodan muškarac. S dugom i tamnom raspuštenom kosom te markantnim crtama lica više je izgledao kao rock-zvijezda nego kao nogometaš.
Bio je seks-simbol i neosporno prva zvijezda francuskog sporta. Platini je bio bolji nogometaš, ali Larios je imao karizmu koja ga je činila jednim od najpopularnijih Francuza tog vremena.
Kako se ono kaže, žene su ga obožavale, a muškarci su željeli biti on. Mnogi su vjerovali da će biti bolji igrač od Platinija i to bi se možda dogodilo da mu srce nije odigralo potez koji nije smjelo. Mogao je birati koju ženu hoće, a izabrao je jedinu koju nije smio. Ženu najboljeg prijatelja i najboljeg igrača Europe. Posljedice su bile strašne.
Larios je bio svjestan u što se upušta, no, kako je rekao, izbora nije imao. Jednostavno se zaljubio, a zaljubila se i ona. Ljepuškasta Christelle i Larios su vezu skrivali prilično dugo, tajili su svoju zaljubljenost, svjesni da to što rade i nije najmudrije.
Znali su kakav je ulog i rizik, ali nisu si mogli pomoći. Prilično su dugo živjeli paralelni život, no nisu mogli zauvijek. Kad je priča izašla u javnost, u Francuskoj je odjeknula poput bombe.
"Ovo je priča o Adamu i Evi. Bila je to ljubav na prvi pogled, prava ljubavna priča. Mislili smo da smo dobro skriveni, ali, nažalost, počelo se pričati", Larios je rekao u intervjuu koji je dao francuskom novinaru Bertrandu Metayeru 2017. povodom izlaska njegove autobiografije znakovita imena Igrao sam se vatrom.
Larios je u autobiografiji priznao da je bio u vezi s Christelle puno duže nego što je javnost na početku mislila. Tajno su se viđali godinu dana prije negoli je skandal dospio u medije, a Platini je, ako i nije znao za pravu prirodu tog odnosa, nešto sumnjao jer su se odnosi između suigrača drastično pogoršali.
Platini i Larios su prestali razgovarati, a sve je konačno puklo nakon Engleske. Bilo je - ili on ili ja
''S Platinijem nisam više razgovarao, nismo se čak ni pozdravljali, ali smo nastavili igrati skupa u St. Etienneu. Kad imate ugovor i kad vas netko dobro plaća, onda šutite. Bili smo usred domaćeg prvenstva, a bližio se i Mundijal u Španjolskoj. Ipak, atmosfera je bila toliko narušena da sam u siječnju 1982. došao do izbornika Hidalga.
Ispričao sam mu sve što se dogodilo i predložio mu da za dobrobit reprezentacije odglumim ozljedu i ne odem na Svjetsko prvenstvo. Hidalgo me odbio'', rekao je Larios pa je dodao da od tada više ništa nije bilo isto.
Platini i Larios su počeli utakmicu prvog kola protiv Engleske. Razdor između dvojice najboljih igrača toliko je utjecao na cijelu momčad da su Englezi s pola snage slavili 3:1. Nakon toga Larios je bio izvan momčadi sve do susreta za treće mjesto, kad Platini nije igrao. Utakmica za broncu protiv Poljske bila je zadnja koju je za reprezentaciju odigrao Larios.
''Postao sam treća karta. Platini je bio taj koji je odlučivao tko će igrati, a tko neće. Hidalga se nije previše pitalo. Bio sam svjestan situacije i preuzeo sam odgovornost. Naravno, sve bi bilo drugačije da sam bio prosječan igrač. Ovako je to utjecalo na čitavu reprezentaciju'', rekao je Larios.
Nakon utakmice s Engleskom Platini je došao do Hidalga i rekao mu je: ''Ili on ili ja.'' Hidalgo nije imao izbora. Dok je Francuska iz utakmice u utakmicu igrala sve bolje i grabila prema polufinalu, Larios je bio u Barceloni na pregovorima o transferu. Vratio se pred utakmicu s Poljskom, odigrao je kako je odigrao i nakon toga više nikad nije obukao dres Francuske. Jednostavno, bio je izopćen.
''Takve stvari nisu rijetkost i događale su se i u drugim klubovima. To da žena ode s najboljim prijateljem svog muža je situacija koja se može dogoditi u životu'', rekao je Larios kojeg je Christelle ostavila preko telefona i pokajnički se vratila Platiniju.
"Oprostila se od mene telefonom, odlučila me ostaviti. Morao sam to prihvatiti", rekao je Larios, kojem su nakon toga karijera i život krenuli prema dolje. Za razliku od Platinija. Nakon što je pukla afera, obojica su napustila St. Etienne, koji se više nikad nije vratio na pozicije koje je držao u sedamdesetima i početkom osamdesetih.
Platini je nakon afere otišao u Juventus i postao jedan od najvećih svih vremena
Platini je nakon Svjetskog prvenstva u Španjolskoj otišao u Juventus u kojem će postati živuća legenda i u brojnim izborima navijača najveći igrač u povijesti kluba. U dresu Stare dame Francuz je uzeo tri Zlatne lopte, a u finalu Kupa prvaka 1985. na Heyselu zabio je Liverpoolu pobjednički gol iz penala kojim je klub iz Torina postao prvi put prvak Europe.
Francuska je 1984. bila domaćin Eura, a veliki Michel ju je predvodio do zlata s nestvarnih devet golova u pet utakmica. Platinijev utjecaj na francuski nogomet je nemjerljiv i s razlogom se smatra čovjekom koji je u njega unio pobjednički mentalitet koji se do danas zadržao.
Nakon kraja čudesne karijere najbolji francuski igrač svih vremena je kratko bio i izbornik Francuske, a onda je godinama bio na čelu UEFA-e. Nakon otkrića o korupciji u vrhu FIFA-e Platini je 2015. trebao doći na čelo krovne kuće svjetskog nogometa umjesto Seppa Blattera, stvar je već bila gotova i mnogi su se nadali da će s ikonskim Francuzom zapuhati vjetrovi promjena u kriminalnoj organizaciji kakva je desetljećima bila FIFA.
Međutim, zbog pohlepe je potonuo zajedno sa švicarskim nogometnim moćnikom. Prije sedam godina je otkriveno kako je još 2002. od Blattera primio dva milijuna eura i švicarski su tužitelji optužili Blattera za ''nelojalnu isplatu''. Platini i Blatter stavljeni su pod službenu istragu, a 21. prosinca 2015. obojica su izbačeni iz nogometa do kraja 2023.
Platini se žalio švicarskim sudovima i Europskom sudu za ljudska prava, stalno je tvrdio da je nevin i da spava mirne savjesti, no sve su mu žalbe bile odbijene. Čitavo to vrijeme uz Platinija je kao podrška stajala supruga Christelle.
Lariosu se život nakon afere uništio
S druge strane, Lariosov život se nakon afere strmoglavio. U svakom smislu te riječi. Dok je bio u naponu snage i vrhuncu moći, željeli su ga Tottenham, Barcelona i Real Madrid, ali ga je St. Etienne uporno odbijao prodati.
Nakon skandala klub ga više nije želio, navijači ga nisu željeli, nitko ga nije želio. Od opjevanog junaka i idola postao je netko koga nitko ne želi u svojoj blizini. Otišao je u La Ligu, ali ne u Real ili Barcelonu, već u Atletico.
Vjerovao da će tamo zaboraviti na Christelle i da će se vratiti ozbiljnom nogometu, no na prvom treningu je ozlijedio koljeno. Već je tad ozbiljno počeo piti i bio je sve agresivniji i tvrdoglaviji. Bio je strašan talent, ali još veći autodestruktivac. Kao da je odlučio namjerno uništiti sve ono dobro što je čitavu karijeru gradio.
Uporno je odbijao liječiti koljeno u Madridu te je inzistirao na rehabilitaciji u Francuskoj. Nakon žestoke svađe s čelnim ljudima kluba napustio je Madrid a da nije odigrao ni jedan susret za Atletico. Klub je raskinuo ugovor i Larios je imao slobodne ruke da ode kud želi. Problem je bio što ga više nitko nije želio.
Tako je umjesto u Realu ili Barceloni karijeru pokušao oživjeti u egzotičnim Montreal Manicsima. Kanadska avantura je završila praktički prije nego što je i započela. Larios je u Montrealu odigrao samo šest utakmica. Više nije bio ni sjena igrača kakav je bio prije samo par godina.
Koljeno ga je boljelo, sve je češće posezao za opijatima, a u biografiji je napisao da je, uz ogromne količine alkohola, uzimao i droge.
Alkoholom i drogama se samokažnjavao zbog grižnje savjesti
''Kad bi bila prilika, želio sam biti na istoj razini kao Nijemci i Nizozemci. Tada sam uzimao i amfetamine. Razdirao sam se alkoholom i drogama’’, priznao je Larios, koji je u Kanadi dotaknuo samo dno. Zanimljivu priču je ispričao slavni engleski reprezentativac Steve Hodge, čiji je Nottingham Forest bio na kanadskoj turneji i susreo se s Montrealom za koji je igrao Larios.
''Bio je jedini igrač u cijeloj mojoj karijeri koji mi je pljunuo u lice. Branio sam skok nakon kornera i nisam imao pojma što se sprema, dok je on zaokrenuo usnama i pljunuo mi posred čela. Pljuvačka mi se cijedila po licu, bio sam u šoku. Bila je to obična prijateljska utakmica na kraju sezone. Za takvim nečim zaista nije bilo potrebe'', napisao je Hodge u svojoj autobiografiji pa je dodao:
"Toga sam dana zabio dvaput, uključujući pobjednički gol iz velike daljine, ali Larios je moje trajno sjećanje s te utakmice. Bilo je odvratno."
Larios je napustio Montreal i prvi dio 1984. je nastupao za švicarski Xamax, no ni tamo se nije dugo zadržao. Nakon pola godine i svega 13 utakmica vratio se kući, gdje je potpisao za Lyon, koji je tada igrao u drugoj ligi.
U trenutku kad je Michel Platini kao kapetan odveo Francusku do krova Europe, čovjek za kojeg su svi mislili da će biti bolji igrač se osramoćen vratio u francusku drugu ligu. Larios se još tri godine potucao po Strasbourgu, Nici i Montpellieru, da bi 1988. konačno odlučio da više nema smisla nastavljati agoniju.
S Platinijem više nikad nije razgovarao
Nakon igračke karijere ubacio se u menadžerske vode, no ni u tom poslu nije prošao bez skandala. Kazneni sud u Marseilleu mu je izrekao dvije godine uvjetne, 200 tisuća eura globe i pet godina zabrane rada jer je sudjelovao u aferi s lažnim transferima igrača Marseillea 2007. S Platinijem nikad više nije razgovarao.
"S Platinijem sam se vidio tek 2001. godine na jednoj plaži na Mauricijusu. Kad me vidio, stavio je ruke preko lica, pravio se da me ne vidi. Nismo razgovarali. Ni tada, ni ikad više'', rekao je Larios, čovjek koji je zbog srca napravio ključnu pogrešku u životu, a onda se zbog toga godinama samokažnjavao.
Ako na stranu maknemo mrlju zbog primanja mita, povijest nogometa će Michela Platinija pamtiti kao jednog od najvećih svih vremena. Jeana-Francoisa Lariosa pamti samo zbog afere s Platinijevom ženom. Šteta, jer mnogi u Francuskoj koji su ga gledali kako igra i danas kažu da nije trebalo biti tako.