OD ONE momčadi Hajduka (Beara, Kokeza, Broketa, Luštica, Krstulović, Viđak, Arapović, Katnić, Ivo Radovniković, Bajdo Vukas i Frane Matošić) koja je pedesetih godina prošlog stoljeća oduševljavala jugoslavenskim i europskim travnjacima, ostao je samo još čuveni Vladimir Beara.
Naime, jutros u 89. godini života preminuo je legendarni kapetan Hajduka Frane Matošić.
Frane Matošić je rođen u Splitu 25. studenoga 1918. godine, a deset godina kasnije, 1928. počinje igrati u tad tek nešto više od decenije starom Hajduku i to na terenu pokraj čuvene kolibe barbe Luke Kaliterne.
Frane je debitirao u dresu Hajduka šest godina kasnije, protiv sarajevske Slavije, koju je Hajduk dobio rezultatom 14:0. Frane je upisao hat-trick i odmah dao do znanja svima da se radi o nesvakidašnjem golgeteru.
739 utakmica i 729 golova
Matošić je odigrao za Hajduk nevjerojatnih 739 utakmica, postigavši pritom fantastičnih 729 golova. S Hajdukom je osvojio titule prvaka Jugoslavije 1950., 1952. i 55. godine, a dvaput je bio i najbolji strijelac lige.
Za reprezentaciju Jugoslavije zabilježio je 16 nastupa i postigao šest golova, a 1957. godine trenirao je A-selekciju reprezentacije.
Bio je sudionik Olimpijskih igara 1948. godine u Londonu i nositelj srebrne medalje. Osim bijelog hajdučkog dresa nosio je i onaj beogradskog BSK-a godinu dana i onaj talijanske Bologne. Kasnije je postao i trener Hajduka, a jedno vrijeme i predsjednik.
"Žao mi je što Stankovića nisam udario i jače"
Stari(ji) navijači Hajduka na mlađe generacije su prenosili bezbrojne Matošićeve sentence i anegdote koje su svjedočile o fanatizmu kojeg je iskazivao u igri i kojeg tako kronično nedostaje današnjim Hajdukovim igračima.
Posebno mjesto zauzima i legendarna utakmica protiv Crvene Zvezde u listopadu 1950, za koju je vezan nastanak i osnivanje Torcide. Gosti iz Beograda su poveli, a u burnoj utakmici punoj grubosti, pa čak i tuče među igračima, Hajduk je preokrenuo i pobjedio sa 2:1.
Najžešći fizički obračun se odigrao upravo između Matošića i Zvezdaša Branka Stankovića, a zbog toga što je raspalio protivnika, Matošić se našao pred partijskom komisijom, pred kojom je "u svoju obranu" iznio sljedeće: "Žao mi je što Stankovića nisam udario i jače. Ove istrage ne bi ni bilo da Zvezda nije izgubila", nakon čega su drugovi zatražili da ga se isključi iz Partije.
Legendarni Hajdukov kapetan traku je naslijedio od brata Joze, a među igračima i navijačima je važio za neupitni i najveći autoritet, na terenu i izvan njega, a što se tiče borbenosti i posvećenosti "bilom dresu", također mu do danas nema premca. Suvremenim igračima zamjerao je samo jedno, nešto bez čega nogomet gubi svoju ljepotu.
"Najgore je što igračima nedostaje tehnike, rekao bih da se bez osnovne škole ne može igrati nogomet" - svojedobno je primijetio Matošić, Čuvena je i njegova rečenica, koju bi mnogi naši današnji igrači i klubovi mogli usvojiti.
Igrajući tada protiv gotovo nepobijeđene engleske reprezentacije, Matošić napominje: "Nismo se bojali ni njihovih imena ni slave njihova baluna. Kad izađeš na teren, ne treba se baš nikoga bojati".
Evo kako je to izgledalo pred važne utakmice Hajduka(izvadak iz Smojine "Hajdučke legende").
"Pred nastupe, u svlačionici strogi kapetan Matošić gledao je mlade igrače kako oblače bijelu majicu i pitao bi ih redom:"Jeste li spremni". "Igrat ćemo šjor Frane", odgovorili bi mu u jedan glas. "Ma ne pitam ja hoćete li igrat, nego hoćete li se borit?" Frane je dopuštao da se ponekad može odigrat slabo, ali nikako nije mogao zamislit da se može igrati neborbeno, mlako, bez bolje i žara. Svaka utakmica za njega bila je bitka u kojoj se voljom i zalaganjem može pobijediti i puno boljeg od sebe i dok traje ta bitka do posljednjeg zvižduka igrač se ne smije miriti sa porazom."
Foto i tekst: Vedran Buble