U POPODNEVNIM satima 26. veljače, tijekom serije od tri utakmice u četiri dana, centar Miami Heata Hassan Whiteside u punom je pogonu. Sutradan navečer njegov Miami dočekuje Golden State Warriorse, potom 28. veljače leti u Houston na utakmicu s Rocketsima. Sad pokušava izračunati u koliko sati će završiti utakmica s Warriorsima (22:00), kad će se ukrcati u avion (23:30 ili kasnije), kad će sletjeti u Houston (2:00), pa vjeruje da u hotel neće doći prije 3 sata ujutro na dan utakmice s Rocketsima. Spavanje je važno, smatra Whiteside, jako je važno: "Spavanje može donijeti razliku između utakmice karijere i groznog nastupa." U tome leži zagonetka NBA života. Nešto tako važno nevjerojatno je nedostižno. "Teško je uhvatiti potrebnu dozu sna", kaže Whiteside, piše espn.com.
Kaže kako se nada da će uspjeti odspavati nekoliko sati u avionu do Houstona. Nada se da će hotelski krevet biti OK, iako za to nikad nema jamstva. Nada se da će mu melatonin, koji često uzima, pomoći da zaspi, iako to nakon utakmica nije tako jednostavno. Ali čak i uz to, je li uopće moguće u trenutačnom NBA rasporedu doći do konzistentnog i kvalitetnog sna?
"Ne. Nemoguće je, nemoguće", kaže Whiteside.
Umor je odavno realnost života u NBA ligi, u kojoj momčadi odigraju 82 utakmice tijekom šest mjeseci i prelete 50.000 milja u sezoni, otprilike 20.000 milja više nego NFL momčadi i dovoljno da se dvaput obiđe svijet. Tijekom sezone 2018./2019. prosječna NBA momčad igrala je svakih 2,07 dana, 13,3 puta igrala je utakmice dva dana zaredom i letjeti 250 milja dnevno tijekom 25 uzastopnih tjedana.
Neki igrači, treneri i ostalo osoblje počeli su smatrati da cijena tog NBA žrvnja, kombinacije fizičkih zahtjeva sporta, poremećaja biološkog ritma, šest do osam mjeseci putovanja kroz vremenske zone, nije dovoljno cijenjena. Neki stručnjaci počeli su prikupljati podatke. A oni ukazuju na to da je manjak sna tiha kazna NBA lige, rana na tijelima i umovima NBA košarkaša, s dubokim i širokim posljedicama.
"Ovo je istinski problem za cijelu ligu"
Jedan je generalni menadžer u NBA ligi nazvao to "vrlo velikim problemom", drugi je dodao: "Imamo veliku populaciju vampira. Svi želimo pronaći bolja rješenja za ovaj problem", a treći je zaključio: "Ovo je istinski problem za cijelu ligu."
Na upit da se pozabavi ovim problemom vodstvo NBA lige je poslalo izjavu u kojoj stoji "da je zdravlje i dobrobit igrača i dalje glavni fokus NBA". U izjavi se, među ostalim, ističu i "bitne promjene u rasporedu utakmica i investicije u novi program čarter-letova, fokus na mentalno zdravlje i dobrobit, napredak u prijenosnim tehnologijama", a na kraju stoji da je "spavanje nešto na što se pomno pazi u ovim naporima".
Ipak, unatoč naporima, produžetku sezone, smanjivanju broja utakmica koje se igraju dan za danom već pet sezona zaredom (na prosječno 12,4 po momčadi u novoj sezoni), izbjegavanju igranja četiri utakmice u pet dana, reduciranju broja utakmica koje se prenose na nacionalnoj televiziji s početkom u 22:30 na atlantskoj obali, otvaranju više dana za odmor, manjak sna i dalje postoji, a jedan visoki izvor iz lige, kojem je zdravlje igrača na srcu, kaže kako je to "naš najveći problem za koji nema rješenja".
"To je mala prljava tajna za koju svi znaju."
Praćenje razine hormona uz pomoć iPada
Ispred svog ormarića u svlačionici za goste u Staples Centeru Tobias Harris gleda po prostoriji. Pokazuje na svoje suigrače, na članove stručnog stožera, jednog po jednog, slijeva na desno. "Pitajte bilo koga u prostoriji. Ono o čemu pričam je san. Mislim da će za nekoliko godina manjak sna biti problem o kojem će se govoriti kao što se govori o potresu mozga u NFL-u", kaže Harris.
Početak je sezone 2017./2018. Harris igra za Detroit Pistonse, koji su upravo izgubili od Los Angeles Lakersa. Dok Harris govori o svojoj omiljenoj temi, bek Pistonsa Reggie Jackson klima glavom i uzdiše. Jackson je već čuo taj govor. "Neki momci se šale i govore kako mi je vrijeme za postelju, ali ja i sljedećeg dana moram biti sposoban funkcionirati na vrhunskoj razini", kaže Harris.
Evo kako izgleda Harrisov raspored. Kad nema utakmice, trudi se obaviti sve do 18:00, kako bi u 20:30 bio u krevetu i uhvatio željenih devet sati noćnog sna. Na dan utakmice Harris se o svom oporavku brine istog trenutka kad utakmica završi. U svlačionici će na sebe staviti pojas za disanje, a na kažiprst postaviti monitor otkucaja srca. Zna da će utakmica izazvati lučenje kortizola u njegovu tijelu, hormona koji ga drži budnim, te da će istodobno suzbijati melatonin, hormon koji tijelo prirodno luči za regulaciju spavanja. Trenutačno je izvan ravnoteže. Zato će još nekoliko minuta, dok mu žilama struji adrenalin, biti u dresu, nekoliko će puta duboko udahnuti, pokušavajući usporiti srčani ritam i disanje te na iPadu pratiti njihovu ravnotežu.
Harris to naziva svojim tihim trenucima. Cilj? Postići ravnotežu kako bi odmah po odlasku u postelju mogao ući u dubok i oporavljajući san.
Ima toga još. Harris putuje s EEG-uređajem (elektroencefalogram) te gotovo svakodnevno snima svoje moždane valove. Po jedan senzor stavlja u svako uho i na sljepoočnicu. Na zaslonu se potom prikazuje film, a dok ga Harris prati, EEG očitava njegove moždane valove. Ako je očitanje izvan optimalnog raspona za fokus i koncentraciju, film se prekida.
Ono što Harris radi naziva se neurofeedbackom. Iako se o učinkovitosti te metode i dalje raspravlja među medicinskim stručnjacima, Harris se kune u nju. On vjeruje da mu to daje znanje za stalnu borbu protiv umora. Harrisova je rutina takva već pet sezona, ali on nije jedini NBA košarkaš koji osjeća potrebu voditi računa o posljedicama putovanja i gubitka sna.
Uvijek ista temperatura, gasi se sva elektronika osim mobitela, koji ima posebnu funkciju
Uzmimo LeBrona Jamesa. Četverostruki MVP kaže kako svake godine troši sedmeroznamenkaste iznose na svoju kondiciju i fizičku dobrobit. No, ono što James cijeni više od svega je spavanje. U Jamesovim hotelskim sobama na gostovanjima temperatura je uvijek podešena na 20-21 stupanj Celzija, a sva elektronika gasi se 30 do 45 minuta prije polaska na spavanje. Kad pođe u postelju, aplikacija na njegovu mobitelu emitira zvukove kiše koja pada na lišće. Kako je James rekao u podcastu voditelja i stručnjaka za učinkovitost Tima Ferrissa: "Ništa nije važnije od optimalnog REM sna."
Andre Iguodala kaže kako je patio zbog manjka sna tijekom gotovo 10 godina prije nego što je 2013. došao u Warriorse. Nakon suradnje sa stručnjakom za spavanje izbjegava dulje spavanje tijekom dana, koje bi moglo poremetiti njegov noćni san. Kad je u spavaćoj sobi, svoj mobitel drži u zrakoplovnom načinu rada, a televizor je uvijek isključen. "U avionu se ne može optimalno spavati pa se to zapravo ne računa", kaže Iguodala.
Bek Portland Trail Blazersa C.J. McCollum počeo je spavati i danju, a noću najmanje devet sati još dok je bio u srednjoj školi. U NBA-u u krevet odlazi što je moguće ranije. "Manjak sna ometa oporavak, kognitivne funkcije, način razmišljanja i kretanja na terenu. Spavanje je sve", govori McCollum.
Krilo Blazersa Kent Bazemore ima svoju rutinu na putovanjima. Nema elektronike i navlače se tamne zavjese kako bi svake noći spavao sedam sati.
"Morate biti svjesni toga kako biste održavali svoje tijelo u dobrom stanju", smatra Bazemore. Ključ dugovječnosti 42-godišnjeg Vincea Cartera, najstarijeg NBA igrača? "Spavanje. To je za mene na prvom mjestu."
Timothy Royer zagledao se kroz prozor autobusa Orlando Magica, kojim se vozio u hotel u središtu Houstona. Bilo je apsurdno kasno u jesen 2015. godine. Momčad je upravo doputovala iz drugog grada, u kojem je Orlando igrao nekoliko sati ranije. Bili su usred turneje od tri utakmice u gostima. Ostatak svijeta je spavao. Royer, stručnjak za spremu sportaša, radio je s Magicom prethodne tri godine i bio je iscrpljen putovanjem i mučninom te dezorijentiran.
Pogledao je oko sebe po autobusu. Igrači su bili milijunaši, među najboljim sportašima svijeta. Ipak, temeljem svega što je vidio i podataka koje je prikupio otkako je došao u Orlando, Royer je počeo vjerovati da žrvanj NBA rasporeda polako potkopava tjelesne talente zbog koji su se uopće našli u ovom autobusu.
To je suludo, pomislio je Royer. Tko ovo može raditi svakog dana? Bilo je to prosvjetljenje koje je počelo sedam godina ranije.
Royer je klinički neuropsiholog kompanije Neuropeak Pro, koja se specijalizirala za sportske performanse i oporavak, a u NBA ga je 2007. godine doveo centar Chris Kaman. Njih dvojica upoznali su se preko obiteljskog prijatelja iz Michigana, koji je smatrao da Royerova uporaba neurofeedbacka može pomoći Kamanu, koji je imao problema s fokusom, a u djetinjstvu mu je dijagnosticirana hiperaktivnost, odnosno poremećaj pažnje.
Iako medicinski stručnjaci osporavaju da se tehnologijom neurofeedbacka može tretirati ADHD, Kaman kaže kako je Royer promijenio njegov život. Kasnije je postao investitor u Neurocore, matičnu kompaniju Neuropeaka Pro. Pet godina kasnije, dok su Royer i njegovi suradnici radili s profesionalnim sportašima u više sportova, Royer je u sezoni 2012./2013. dobio posao konzultanta u Magicu (kojem je vlasnik obitelj DeVos, koja je prije osam godina postala glavni investitor u Neurocore). Royer se u međuvremenu specijalizirao za poremećaje pažnje, upravljanje snom te stres i anksioznost.
Puno gore od rada u smjenama
Tada je Royer počeo putovati s momčadi i primjećivati apsurde NBA svakodnevice. Royer nije recenzirani znanstvenik, nije imao rigoroznih studija. Nije se posvetio proučavanju manjka sna i njegovih psiholoških posljedica. Ali ono što je vidio nagnalo ga je se zamisli. Počeo je na NBA gledati kao na svojevrsni smjenski rad, još gori od dugih radničkih smjena nekoliko dana u tjednu. Radilo se o skupini zaposlenika koji rade u potpuno različitim smjenama u kratkom razdoblju te pritom prolaze kroz naporna putovanja kroz više vremenskih zona.
Ovaj posljednji faktor bio je ključan. Bioritam, vezan za izlazak i zalazak sunca, diktira dnevne cikluse sna i budnog stanja. Ako se taj ritam poremeti, posljedice osjeća svaka stanica u tijelu, i to tako da je Međunarodna agencija za istraživanje raka Svjetske zdravstvene organizacije klasificirala poremećaje bioritma zbog smjenskog rada, što posebno pogađa hitne medicinske službe, vojno osoblje, pilote, vatrogasce i policajce, potencijalno kancerogenim.
Lutanje po vremenskim zonama samo pogoršava stanje. "Nema tvornice na svijetu koja će smjenske radnike micati na način koji mi to radimo s NBA igračima", kaže Royer.
Ipak, sve do tog trenutka u autobusu u sitnim noćnim satima, Royer je vjerovao da se taj problem može riješiti kroz prilagodbe NBA rasporeda i sveobuhvatni pristup putovanjima i spavanju. Igrače se može educirati i nadzirati njihov san. Broj utakmica može se smanjiti. Raspored putovanja može se prilagoditi.
U sljedećih pet godina Royer je počeo vjerovati da sve te mjere, iako korisne, nisu dovoljne. Manjak sna, smatra on, ne samo da utječe na performanse NBA igrača na terenu nego ima učinak ozljede i skraćuje njihov život.
Nitko ne može ostati normalan uz tako malo sna
Manjak sna nije problem samo u NBA-u. To je, zapravo, svačiji problem. Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) proglasio je nedovoljno spavanje javnozdravstvenim problemom. U prošlih 50 godina, prema istraživanju dr. Charlesa Czeislera, voditelja medicine spavanja na Harvardu, prosječno spavanje tijekom radnog tjedna palo je s 8,5 sati na manje od 7. To je imalo i posljedice.
"Na temelju onoga što smo spoznali u oko 10.000 empirijskih znanstvenih studija, broj ljudi koji mogu preživjeti sa šest ili manje sati sna, bez znakova oštećenja, zaokružen na cijeli broj u postotku populacije iznosi – nula", kaže Matthew Walker, profesor neuroznanosti i psihologije na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu i osnivač i ravnatelj Centra za znanost o ljudskom snu.
Kronični gubitak sna povezan je s većim rizikom za rak, dijabetes, pretilost, srčane bolesti, srčane udare, Alzheimerovu bolest, demenciju, depresiju, moždani udar, psihozu i samoubojstvo. "Manjak sna ne samo da utječe na mozak nego i na sve druge organe. Razmišljajte o tome kao o udaranju ostalih organa", rekla je Phyllis Zee, šefica medicine spavanja na neurološkom odjelu Medicinskog fakulteta Sveučilišta Northwestern.
Koliko NBA igrači spavaju noću tijekom sezone? Odrediti broj sati nije lako, ali Czeisler, koji je radio s tri NBA momčadi, kaže kako pet sati na noć nije neuobičajen odgovor igrača. Kaže kako je imao i vrlo slavnih igrača koji su priznali da spavaju samo tri do četiri sata na noć. Mnogi faktori pridonose manjku spavanja, ne samo zov noćnog života u NBA-u (iako je "tinderizacija" lige taj učinak sigurno smanjila). Jedan bivši i četiri sadašnja člana stručnih stožera u NBA klubovima zasebno su izjavili da je šest sati sna tijekom 24 sata uobičajeno kod igrača. I to se odnosi na noćni san te kratko spavanje prije utakmica, tipično za NBA igrače.
Za taj drijemež tijekom dana stručnjaci kažu kako nije baš koristan.
"Imamo bioritam koji nam kaže kad je vrijeme za spavanje i na temelju toga postiže optimalan san. Pokušavati spavati tijekom dana može rezultirati lošom kvalitetom i kvantitetom sna te dovesti do ozbiljnih posljedica po zdravlje. To smo spoznali iz stotina studija o radnicima u noćnim smjenama", kaže Walker.
Uz takav bioritam može se preživjeti, ali od NBA igrača se očekuje puno više od pukog preživljavanja
Czeisler preporučuje NBA igračima 8 do 10 sati sna noću. Nacionalna zaklada za san odraslima od 26 do 64 godine preporučuje 7 do 9 sati, no jedan član stručnog stožera u NBA momčadi, koji je desetljećima radio u nekoliko klubova, kaže da igrači ne spavaju ni približno toliko.
Kao što je jedan od direktora u NBA ligi rekao, osoba koja kroz duže razdoblje spava četiri ili pet sati na noć, svakako će preživjeti: "Ali mi od naših igrača ne tražimo samo da budu živi. Tražimo od njih da nastupaju na elitnoj razini protiv drugih igrača koji su također na elitnoj razini. Postoji velika razlika između te dvije stvari."
U jesen 2012. godine, kad je Tim Royer u Orlandu počeo tražiti načine da poboljša fokus igrača i smanji stres, on i njegovi suradnici započeli su pratiti promjene u srčanom ritmu te hormonalne vrijednosti i obrasce disanja. Tadašnja je znanost ukazivala na to da razina kortizola, hormona koji se prirodno oslobađa u borbi sa stresom, ispočetka pokazuje normalne vrijednosti, ali kasnije tijekom sezone postaje nepravilna. Testovi su to potvrdili. Ono što Royer i njegova ekipa nisu nužno mogli predvidjeti je da će i razina testosterona kod igrača s vremenom postati nepravilna.
Testosteron je od vitalnog značenja za igrače Radi se o temeljnom hormonu koji utječe na brzinu, snagu, mišićnu masu i raspoloženje. Studije su već pokazale da spavanje oko pet sati na noć tijekom tjedan dana snižava razinu testosterona kod muškaraca, kao i starenje od 11 godina, ali ono što je Royer vidio kod NBA igrača posve ga je zaprepastilo.
Pada razina testosterona, koji je ključan u prevenciji ozljeda
Do siječnja, nakon samo tri mjeseca NBA sezone 2012./2013., razina testosterona kod jednog igrača u 20-im godinama pala je na razinu 50-godišnjaka. Pritom je važno naglasiti da smanjenja testosterona nisu trajna, ali potrebno je nekoliko dana da se vrate u normalu. I kako su razine testosterona kod više igrača padale tako su se počele gomilati ozljede.
Isprva su Royer i njegovi suradnici bili usredotočeni na optimiziranje performansi, ali alarm je ukazivao samo na jedan smjer – na potrebu minimiziranja učinka putovanja i manjka sna.
Dr. Eve Van Cauter sa Sveučilišta u Chicagu napominje kako gubitak sna vodi propadanju tjelesnih mogućnosti, koordinacije oka i ruke, raspona pažnje, odnosno gotovo svega mjerljivog. Osoba koja pati od poremećaja spavanja ima veće šanse spotaknuti se na stepeništu. A što je s iscrpljenim NBA igračem, koji skače, doskače i baca se po terenu? Vrlo vjerojatno će napraviti pogrešan korak koji će dovesti do ozljede, smatra Van Cauter.
Kako su godine prolazile, Royer je mjere protiv manjka sna, poput vježbi dubokog disanja i optimizacije sna, počeo smatrati stavljanjem flastera na slomljenu nogu. Do sezone 2014./2015. Royer i njegova ekipa u potpunosti su se posvetili istraživanju manjka sna, prateći 18 igrača u raznim momčadima i u svakoj NBA konferenciji. Kad je sezona započela, razina testosterona kod tih igrača bila je prosječno na 88. percentilu u odnosu na muškarce njihove dobi. Nakon dva mjeseca igranja i putovanja razina je pala na 70. percentil, a nakon samo pet mjeseci pala je na 32. percentil.
Te godine Royer je prvi put počeo kontinuirano pratiti moždane valove u jednoj momčadi Istočne konferencije. Igrači bi sjeli na velike stolce i priključili se na EEG, a očitanja njihovih moždanih valova bila su vidljiva na ekranu od 60 inča ispred njih. Na početku sezone kognitivne razine bile su normalne, ali do travnja su razine kod tih igrača bile jednake pacijentima u 60-im i 70-im godinama, koji pate od poteškoća s procesuiranjem i kratkoročnim pamćenjem.
Takve su promjene kratkoročne. Dr. Andrew Heyman, vodeći liječnik i vlasnik Virginia Centera for Health & Wellness, kaže da se mentalne sposobnosti mogu vratiti u roku od nekoliko tjedana, pod uvjetom da se osoba odgovarajuće hrani, umjereno vježba i spava noću najmanje sedam sati.
Sljedeće sezone Royer je proširio svoje napore te je četiri puta kroz sezonu mjerio hormonalne vrijednosti i promjene u srčanom ritmu i disanju, ne samo kod igrača nego i kod desetaka pratećih klupskih službenika koji su također putovali s momčadi. Spoznao je da oni koji samo putuju s momčadi imaju iste promjene u mjerenjima kao i igrači.
"Tad smo shvatili da problem nije toliko u neprestanom igranju, nego u putovanjima", kaže Royer.
Ako je REM san mirovinska štednja, NBA igrači su pred bankrotom
Do sezone 2016./2017. Royer i njegovi suradnici počeli su tijekom noći nadzirati spavanje igrača i shvatili su da igrači imaju vrlo malo ili nimalo oporavljajućeg REM sna. Ako je duboki san jednak novcu u novčaniku, onda je REM san jednak mirovinskoj štednji. U tako iscrpljujućem rasporedu, s tako malo spavanja, igrači su bili na rubu bankrota.
Početkom 2018. godine Royer se, motiviran podacima koje je prikupio od NBA igrača, obratio Johnu Leopoldu, neovisnom statističkom savjetniku DePuy Synthesa, koji se bavi ortopedskim i neuroznanstvenim proizvodima i uslugama. Royer se ponajviše pitao je li niža razina testosterona povezana s većim rizikom od ozljeda. Predao je Leopoldu gotovo 400 uzoraka testosterona od više od 100 igrača, prikupljenih tijekom šest godina. Radilo se o igračima koji su kumulativno prijavili 50-ak ozljeda u navedenom razdoblju.
Provedene su dvije analize. Nekoliko tjedana kasnije Royer i njegova ekipa dobili su potpuni izvještaj. U obje analize, temeljem podataka samo od konkretnih igrača, Leopold je ustanovio da postoji "statistički značajno povećanje rizika" kad razina testosterona kod igrača padne na 20. percentil u odnosu na muškarce njihove dobi.
Czeisler kaže kako su Royerova zapažanja o utjecaju manjka sna na testosteron "u skladu" s onim što bi i on sam očekivao "temeljem dokaza o štetnom fiziološkom utjecaju poremećaja bioritma i manjka sna". "Nema sumnje da se takve stvari događaju."
Prilagođavanje rasporeda, produljenje sezone i veći broj slobodnih dana korak su u pravom smjeru
"Nije iznenađujuće da loše spavanje utječe na performanse te, što je još važnije, može uzrokovati značajne i dugoročne rizike po zdravlje. U posljednjem krugu pregovora pozabavili smo se nekim od tih problema kroz prilagodbe rasporeda, produženje sezone te povećanje obaveznog broja slobodnih dana. Nestrpljivo iščekujemo nove analize o učinku manjka sna na profesionalni sport, kako bismo nastavili sa svojim naporima", rekla je izvršna direktorica NBA-a Michele Roberts.
Royer vjeruje da je danas njegov uzorak dovoljan da zaslužuje dalju znanstvenu analizu. Od siječnja više ne radi za Neuropeak Pro, iz razloga koje prema ugovornim odredbama ne želi otkriti. Ali već 25 godina radi kao neuropsiholog. Tijekom tog razdoblja njegovi suradnici prikupili su podatke o 50.000 pojedinaca i radili s bazom podataka od 10.000 kvantitativnih EEG testova, od kojih se mnogi odnose na pacijente koji pate od poremećaja spavanja, epilepsije, ADHD-a, demencije, autizma i drugih neurodegenerativnih poremećaja i bolesti.
Od 2006. godine Royer i njegovi suradnici surađivali su s više od 500 sportaša u NBA-u, NFL-u, NHL-u, MLB-u, golfu, tenisu, kriketu, nogometu i plivanju. Samo u prošlih šest godina Royer je radio s 250 NBA igrača i surađivao s osam klubova.
Royerova ekipa uopće nije specijalizirana za spavanje, ali je naišla na podatke o tome zato što je dobila pristup iza kulisa NBA kluba, dijelom i zbog toga što je klub u vlasništvu istih ljudi koji su investirali u njegovu kompaniju. Royer nije savršeni glasnik. On nije znanstvenik-istraživač. Nije proveo konkluzivno i recenzirano istraživanje u kojem su nalazi bili tajni za osobe uključene u studiju. Ali uvjeren je da je otkrio važan zdravstveni problem kod igrača.
"Radili smo ovo šest godina. Bili smo u avionima. Bili smo na utakmicama. Bili smo na putovanjima. Siguran sam 100 posto da je ovo o čemu govorimo – stvarno", zaključio je Royer.