SVAKE godine France Football bira najboljeg igrača svijeta, a nerijetko se desi da određeni igrači odrade sezonu izvan svih očekivanja i da nađu mjesto među najboljima.
Kako vrijeme prolazi, uspjeh takvih igrača izgleda još veći. Ovo je lista 11 igrača koji su bili nominirani za Zlatnu loptu, ali iz današnje perspektive njihovo mjesto među najboljima djeluje nevjerojatno.
Mario Balotelli - 2012.
Mario Balotelli je bio kandidat za Zlatnu loptu 2012. godine. Tada to i nije bilo veliko iznenađenje, jer je s Manchester Cityjem bio prvak Engleske, dok je s Italijom stigao do polufinala Europskog prvenstva pri čemu je u četvrtfinalu s dva gola srušio Njemačku.
Ipak, kako su godine odmicale, on je bivao sve gori i gori. Nakon Cityja, igrao je u Milanu, Liverpoolu, Nici, Marseilleu i Bresciji, a danas je bez kluba.
Iako ima 30 godina on je slobodan igrač i zbog toga njegova nominacija iz današnje perspektive djeluje vrlo čudno.
Nani - 2011.
Nani je obećavao mnogo dok je igrao za Manchester United. U sezoni 2010/11. igrači su ga izabrali za najboljeg u Premiershipu.
Međutim, i njegova karijera je krenula silaznom putanjom. Sve češće je mijenjao klubove i odlazio u slabije lige.
Nani (33) trenutno nastupa za Orlando City u MLS-u.
Asamoah Gyan - 2010.
Asamoah Gyan je 2010. godine pružio sjajne predstave na Svjetskom prvenstvu, gdje je s Ganom ispao tek u četvrtfinalu od Urugvaja.
Nakon tog prvenstva ovaj 34-godišnjak prešao je iz Rennesa u Sunderland, a onda je skoro svako pola godine mijenjao klub. Igrao je u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Kini, Turskoj... Trenutno je bez kluba.
Emmanuel Adebayor - 2008.
Emmanuel Adebayor je 2016. godine odigrao 15 utakmica za Crystal Palace i postigao je samo jedan gol, ali je u sezoni 2007/08. briljirao za Arsenal kada je postigao 30 golova u svim natjecanjima.
On ima 36 godina i također je promijenio mnogo klubova. Trenutno je bez kluba, a posljednji angažman imao je u paragvajskoj Olimpiji.
Frederic Kanoute - 2007.
Frederic Kanoute danas ima 43 godine, a od nogometa se oprostio 2013. godine.
Najbolje dane svoje karijere proveo je u Sevilli. Upravo u tom periodu nominiran je za najboljeg igrača svijeta.
Iz Seville je 2012. godine otišao u kineski BJ Guoan gdje je završio karijeru.
Jens Lehman - 2006.
Jens Lehman je u sezoni 2005/06. u dresu Arsenala povezao čak 853 minute bez primljenog gola u Ligi prvaka, čime je zaslužio mjesto prvog golmana Njemačke na Svjetskom prvenstvu 2006. godine.
Tako je na klupi ostavio legendarnog Olivera Kahna. Ipak, najviše će se pamtiti po tome što je upravo 2006. godine dobio crveni karton u finalu Lige prvaka nakon 18 minuta igre. Arsenal je u tom finalu s 2:1 poražen od Barcelone.
Luis Garcia - 2005.
Luis Garcia je do nominacije za Zlatnu loptu stigao zahvaljujući predstavama u dresu Liverpoola iz sezone 2004/05. kada je s ovim klubom osvojio Ligu prvaka.
Ispostavilo se da je to bio vrhunac njegove karijere. Kasnije je promijenio mnogo klubova i nekoliko puta se vraćao iz nogometne mirovine.
Milan Baroš - 2004.
Milan Baroš je postigao samo dva gola za Liverpool u sezoni 2003/04. ali je bio Zlatna kopačka Eura 2004. godine.
Zbog toga je bio jedan od kandidata za Zlatnu loptu.
Hatem Trabelsi - 2003.
Hatem Trabelsi nije osvojio neki značajan trofej 2003. godine, ali je impresionirao igrama u Ajaxu što ga je dovelo na listu kandidata za Zlatnu loptu.
Kasnije je kratko boravio u Manchester Cityju, nakon čega je otišao u Al Hilal gdje se oprostio od nogometa.
Papa Bouba Diop - 2002.
Papa Bouba Diop je bio klasični defenzivni vezni zadužen za razbijanje protivničkih napada. On je bio kandidat za Zlatnu loptu zbog velikog uspjeha Senegala na Svjetskom prvenstvu 2002. godine, kada je ova afrička zemlja stigla do četvrtfinala.
On je tada igrao za Lens, a kasnije je, među ostalim, nastupao za Fulham, Portsmouth i West Ham.
Interesantno, na toj listi za Zlatnu loptu on je dobio dva glasa, dok su igrači poput Claudea Makelelea, Francesca Tottija i Ikera Casillasa ostali bez glasa.
Nikos Machlas - 1998.
Nikos Machlas je u sezoni 1997/98. bio najbolji strijelac nizozemske Eredivisie kada je u 32 utakmice postigao čak 32 gola. Tada je bio ujedno i Zlatna kopačka Europe.
Zbog toga je nominiran za najboljeg igrača svijeta 1998. godine. To ne bi bilo toliko čudno da tada nije nastupa za Vitesse Arnhem. Kasnije je igrao za Ajax, Sevillu, Iraklis, OFI Crete i APOEL.