SVIJET sporta svjedočio je sjajnim rezultatima u individualnim i kolektivnim sportovima, ali upisani rekordi razlika su između dobrog i vrhunskog sportaša. Ipak postoje rekordi za koje je teško povjerovati da će ih itko nadmašiti.
Jedan od onih koji ulaze u prvi plan kada se govori o nedostižnim dometima je spektakl koji je u olimpijskim utrkama na 100 metara postavio legendarni Usain Bolt. Jamajčanin je u finalu Olimpijskih igara 2012. godine u Londonu dionicu od 100 metara pretrčao za 9,63 sekunde.
Brza Munja i spora Jegulja
Taj rekord nije njegov najbolji rezultat u karijeri jer je tri godine ranije na Svjetskom atletskom prvenstvu u Berlinu utrku na 100 metara završio s vremenom od 9,58 sekundi i raspametio cijeli svijet. Ovo je ujedno i svjetski rekord kojem nitko osim Bolta nije uspio ni zaprijetiti.
Ovi rekordi - na olimpijskim igrama, svjetskim atletskim prvenstvima, odnosno uopće u utrkama na 100 metara - djeluju kao nemoguće misije. O tome dovoljno govori podatak da je u povijesti čovječanstva samo pet puta netko trčao brže od 9,7 sekundi. Od tih pet puta Boltu se dogodilo tri puta (9,58, 9,63, 9,69), dok su Tyson Gay i Yohan Blake po jednom istrčali za 9,69 sekundi. Dakle šest ,odnosno čak 11 desetinki sporije od Boltovih rekorda.
Za razliku od Boltove munjevite brzine, postoje i oni koji su osvajali prva mjesta te pritom bili užasno spori. Naime, Eric Moussambani iz Ekvatorijalne Gvineje na Olimpijskim igrama 2000. godine osvojio je prvo mjesto u kvalifikacijskoj utrci na 100 metara u plivanju slobodnim stilom. Utrku je završio s vremenom 1:52.72 što je bilo najsporije vrijeme u povijesti olimpijskih igara i čak 50 sekundi sporije od drugog najgoreg plivača u istoj disciplini na tim Olimpijskim igrama.
Zabijali sami sebi i izgubili 149:0
Sad se postavlja pitanje kako je onda bio prvi u svojoj kvalifikacijskoj grupi? Jednostavno, natjecao se protiv još dva plivača koja su diskvalificirana zbog lošeg starta. Tako je Eric plivao sam i na trenutke se činilo da se guši. Svojom upornošću postao je jedan od simbola olimpijskih igara, a ostat će upamćen po nadimku Jegulja.
U Formuli 1 najuvjerljiviju pobjedu zabilježio je Jackie Stewart u utrci za Veliku nagradu Španjolske 1969. godine kada je prvom suparniku pobjegao za dva kruga. Njegov rekord izjednačen je 1995. godine u utrci za Veliku nagradu Australije, ali tada je uslijed sudara samo osam bolida završilo utrku. Pobjedu je odnio Damon Hill.
Kada je riječ o nogometu, na Madagaskaru 2002. godine zabilježena je najveća pobjeda svih vremena. AS Adema savladala je SO l'Emyrne brutalnim rezultatom 149:0.
Međutim, rezultat nije legitiman zato što su nogometaši SO l'Emyrne sami sebi davali golove u znak protesta sudačkim odlukama. Stoga se rekordna pobjeda u utakmici koja je službeno upisana dogodila u Škotskoj i to daleke 1885. godine kada je Arbroath pobijedio Bon Accord 36:0. Ovo je najveća pobjeda u povijesti profesionalnog nogometa.
Susret koji je trajao tri dana
Što se tiče NBA lige, rekordan broj poena u jednom susretu postigao je Wilt Chamberlain koji je u pobjedi Philadelphia Warriorsa nad New York Knicksima 169:147 postigao čak 100 poena. Ovaj rekord zabilježen je u ožujku 1962. godine, a najbliže ovom rezultatu primaknuo se pokojni Kobe Bryant koji je uspio postići 81 poen.
U NFL-u najviše poena u režiji jednog igrača postigao je Ernie Nevers. On je brojio do 40 u pobjedi Chicago Cardinalsa nad Chicago Bearsima 1929. godine. Zanimljivo, susret je okončan rezultatom 40:6 što znači da je sve poene za svoju momčad postigao Nevers.
Čudesni rekord zabilježen je i u svijetu tenisa. Naime, tijekom Wimbledona 2010. godine odigran je maratonski okršaj između američkog tenisača Johna Isnera i Francuza Nicolasa Mahuta. Susret je trajao čak 11 sati i pet minuta, a igrao se tri dana. Isner je slavio s 3:2 u setovima (6:4, 3:6, 6:7, 7:6, 70:68), a igrala su se čak 183 gema. Ovo je najduži meč u povijesti tenisa i samo posljednji set duži je od drugog najdužeg meča u povijesti ovog sporta.
Veliki rekord u golfu, jasno, u vlasništvu je Tigera Woodsa koji je nanizao najviše rezova, čak 142. Niz je počeo 1998. godine, a prekinut je tek 2005. godine. Prvi Woodsov pratitelj na toj listi je Byron Nelson sa 113 rezova.