NETFLIX je objavio dva nova nastavka megapopularnog dokumentarca The Last Dance, koji će završiti sljedećeg ponedjeljka.
Glavne teme nove dvije epizode su Jordanov odlazak u mirovinu 1993., kratka karijera u bejzbolu te povratak košarci 1995. godine.
Nakon što su Bullsi 1993. godine osvojili treći uzastopni naslov, u srpnju iste godine dvojica tinejdžera su pokraj ceste u Sjevernoj Karolini ubili Jordanovog oca dok je spavao u automobilu. U listopadu je Jordan sazvao press konferenciju i rekao da odlazi, dodavši da je glavni razlog nedostatak želje i strasti za košarkom.
Još veći šok bila je Jordanova objava u veljači 1994. godine da potpisuje za MLB momčad Chicago White Sox, čiji vlasnik je Jerry Reinsdorf, isti onaj koji je i vlasnik Bullsa. Jordan je došao na proljetne treninge nakon čega je prebačen u Birmingham Baronse, momčad u nižoj ligi koja je bila filijala Soxa. Bullsi su u međuvremenu umirovili njegov broj 23 i od jedne od najjačih momčadi u povijesti postali su samo jako dobra momčad. Jordan se za bejzbol odlučio jer mu je otac jednom rekao da bi ga volio vidjeti kako se tim sportom bavi profesionalno.
Solidna karijera u bejzbolu
"Jedna od stvari koje me otac uvijek naučio je da negativne stvari u životu moraš pretvoriti u pozitivne. Stoga sam njegovu smrt pokušao usmjeriti u nešto pozitivno", rekao je Michael.
Jordan je za Baronse u sezoni 1993./1994. pogodio tri home-runa, što je za poluamatera protiv profesionalaca bio fantastičan rezultat. Bullsi su za to vrijeme istu sezonu završili s omjerom 55-27 i porazom od Knicksa u polufinalu konferencije, a sredinom ožujka 1995. imali su omjer 31-31 i nisu više bili ni sjena one šampionske momčadi.
Pred kraj regularne sezone Jordan se našao na doručku s tadašnjim igračem Bullsa B.J.-em Armstrongom. Dok su jeli palačinke u jednom restoranu, Armstrong mu je rekao da navrati na trening da vidi bivše suigrače. Jordan je došao na trening, pa na još jedan, pa na još jedan. Uskoro je stigla objava da se vraća košarci, a Jordan je umjesto legendarnog broja 23 nosio broj 45 koji je imao i kao igrač bejzbola. Iako nije bio član šampionske momčadi koja će od 1996. do 1998. osvojiti još tri titule, Armstrong je možda indirektno bio zaslužan za Jordanov povratak.
"Nikad nisam razmišljao o tome na taj način. Želio sam mu samo biti dobar prijatelj i vidio sam nešto u njemu. On nije samo volio košarku, on ju je obožavao. Takav je bio tip. Ja sam iz poštovanja prema košarci samo želio biti dobar prijatelj", prepričao je za AP Armstrong nakon jučerašnje epizode Netflixovog dokumentarca.
Dok je Jordan bio u mirovini, Armstrong je uvršten u All-Star momčad. Prvi koji mu je čestitao bio je Jordan.
"Bio je presretan zbog mene. Možda nisam trebao biti na tom All-Staru, ali kad me on nazvao i čestitao mi, to mi je užasno puno značilo i još mi puno znači", rekao je Armstrong.