VELIMIR PERASOVIĆ ljutog rivalstva s Partizanom sjeća se još iz vremena splitske Jugoplastike. Bivša je država te 1988. već bila na aparatima, a žuti su preko Partizana došli do naslova prvaka. Partizan je tada, što je nevjerojatan podatak, vodio Duško Vujošević. Perasović je bio dio momčadi Jugoplastike...
"Sjećam se, zadnju smo igrali na Malim Gripama, a kada smo iz Beograda došli na aerodrom, već je bilo totalno zamračenje..."
Split je već sljedeće godine uzeo svoju prvu europsku titulu, bila su to neka druga vremena. Koja je proživio i Perasović. Osim tri europska finala, igrao je finale olimpijskih igara u Barceloni. Na euroligaški final Four kao trener je odveo Tau Ceramicu, a sutra će s Cibonom pokušati uzeti titulu regionalnog prvaka. Apetiti su smanjeni, ali osjećaj je isti kao nekad. Perasović sutrašnjem ogledu protiv Partizana ipak ne želi dati povijesnu notu.
"Nisam razmišljao na taj način. Zaista smatram da je dolazak na F4 među tri najjača srpska kluba - zapravo prekretnica. To je iskorak koji naši klubovi realno nisu napravili nekoliko godina."
"Može li trofej podići naš pobjednički mentalitet? To sjajno zvuči, ali trofej treba osvojit. I ono što je najvažnije i najteže, treba ostati u vrhu. To je ono što Partizan ima, stalno dokazivanje. A bez obzira na ono što napravimo ove godine, Cibona sljedeće sezone opet ne može napraviti dobru ekipu. Nemamo te mogućnosti, nemamo igrača na hrvatskom tržištu. Ne zavaravajmo se, svake godine će biti sve teže i teže. Dok se fond igrača na našem tržištu ne poveća, dok ne dođe do kvalitete koja je ekonomski prihvatljiva, imat ćemo problema. Kao i Zadar, Split, Šibenik... Nemamo bazu igrača kakvu imaju srpski klubovi, jedan Hemofarm, primjerice, može biti samo bolji. Pogledajte slučaj Partizana koji svake godine promijeni dva igrača, dok mi mijenjamo cijelu momčad. Oni imaju kontinuitet, a mi ne i ne možemo govoriti o budućnosti, dok se to ne riješi.", iskreno će.
"Ovaj turnir podsjeća me na Final Four Eurolige"
I taj problem Cibona će dugo nositi na svojim leđima. No, Perasović zna kako se igraju finala. Zna da bi osvajanje regionalne lige, prvo u povijesti, bila jedna velika stvar.
"Lijepo je, uvijek se dobro osjećaš kada igraš finale. Ovo je kruna sezone. Ovaj turnir podsjeća me na Final Four Eurolige. Bio sam u Pragu na F4 i tamo je bilo tek malo više pompe, a ovo je najbliže euroligaškom finalu od onoga što sam do sada vidio. Došli smo do nivoa da moramo biti ponosni što smo u finalu ovakvog natjecanja. Ne osjećam pritisak. Ako si sportaš, uvijek je jednak osjećaj. Kao trener, doduše, imaš više odgovornosti, ne ovisiš sam o sebi, već i o drugima."
Ove sezone Cibona je dva puta igrala s Partizanom; kod kuće je pobijedila, u Beogradu izgubila. Međusobni omjer u regionalnoj ligi debelo je u korist Partizana (10:5), a Cibona u Beogradu nije slavila čak četiri i pol godine.
"Kad smo došli na Final Four postigli smo primarni cilj, ali imamo priliku koju treba iskoristiti. Uvijek se sjetim kada je Jugoplastika došla na Final Four, svi su govorili da je to - to. Ali brate, kad imaš priliku - iskoristi je. Možda Cibona sljedećih pet godina neće vidjeti finale. Možda će doći svake godine, ali to se nikad ne zna. Zato treba zgrabiti ono što se pruža."
"Vraneš nam je uvijek pravio probleme"
Perasović nije skrivao oduševljenje načinom na koji beograđani žive košarku. Jednako tako ne skriva da je Partizan apsolutni favorit, čiji se presing bazira na silovitoj atletskoj dominaciji. I sjajnim individualcima; Tepiću, Velikčkoviću, Tripkoviću...
"Vraneš nam je također uvijek pravio probleme. Postoje dva načina napada na igrača koji su statični i nepokretni u zoni i imaju toliku visinu i fizičku dominacuju: ili ih napadač sa šutom igrača koje čuvaju ili s pick and rollom. Nema tu puno filozofije."
Partizan će se svakako potruditi da zaustavi Andersona.
Andersona će sigurno braniti timski. Imaju dobre, atletski jake igrače, mogu ga braniti jedan na jedan i sigurno će igrati prljavo. Njemu, kao niti cijeloj ekipi neće biti lako dolaziti do šuta. Andersona će najprije pokušati spriječiti u prijemu lopte, ali ne možemo gatati, moramo razmišljati o našoj timskoj igri. i o načinu na koji ćemo ih ekipno napasti.
Foto: Index