DINAMO je svladao Rapid 3:1 i ostvario ključnu pobjedu u lovu na novo europsko proljeće. Iako je utakmica počela šokantno za hrvatskog prvaka, brzo se oporavio, uspostavio kontrolu, dokazao da je bolja momčad i uzeo zasluženu pobjedu.
Ozljede i odlasci ponovno su primorali Krznara da pokušava naći ad hoc rješenja u postavi, pa su igrači iz drugog plana, poput Komnena Andrića i Josipa Šutala, pokazali da mogu odigrati odličnu rolu u Europi. Ipak, ako se mora izdvojiti jedno ime, to je ono Brune Petkovića.
Nije odigrao savršenu utakmicu. Može i, s obzirom na to koliko je talentiran, mora bolje, ali još jednom je dokazao da je igrač kakvog Hrvatska osim njega nema.
Nitko ne može ono što on može. Potrebno je naljutiti ga i staviti u ispravan kontekst, dobitak je dokazano velik
Iako je već u 40. minuti zaradio jak udarac u rebro i zatražio izmjenu, Petković je ostao na terenu čitavu utakmicu i bio uz Oršića jedini Dinamov igrač koji je konstantno stvarao višak i prednost za domaćina.
Zabio je odličan gol glavom koji je vratio Dinamo u život, ali ono najbolje od njega vidjeli smo kod drugog gola Dinama, onog koji je zabio Komnen Andrić. Dobio je loptu s igračem koji ga je agresivno napadao s leđa. Uspio je dobiti duel i zadržati loptu dovoljno dugo da Bartol Franjić iz drugog plana pretrči čitavu zadnju liniju gostiju, a onda je dao sjajnu predasistenciju u prazan prostor. Tu se najbolje vidjelo kako igru često vidi korak prije nego suparnički braniči.
Gledati njegov lagani trk i hod na dane kada mu ne ide i kad je ustao na krivu nogu teško je i navijačima i struci, ali najbolja verzija Petkovića donosi set vještina kakve ne posjeduje nijedan drugi hrvatski igrač. Hrvatska ima i boljih golgetera i boljih igrača, ali nijedan nema takvu kombinaciju fizičke snage, lucidnosti i tehnike kao Dinamova desetka. Činjenica da opet nije pozvan u reprezentaciju, a napokon je to i sam priznao, isprovocirala ga je da bude najbolja moguća verzija samog sebe.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Ovog puta je imao i prave okolnosti u igri da uspije. Imao je uz sebe Andrića, koji je kretnjama i duelima okupirao dvojicu braniča, a Oršić je izolacijom na krilo razvlačio obranu i otvorio mu prostor u koji može doći, primiti loptu i raditi ono što najbolje zna. Koliko god popularno bilo zamjerati mu bilo što u igri i pristupu, neosporna je činjenica da je ovo prokušana formula koja za Dinamo dobro radi već četiri sezone. Od Benfice preko Atalante, Krasnodara i Feyenoorda, Petković može i zna.
Krznar je napravio vrlo dobar posao, ali jedna greška ga je mogla koštati
Bartol Franjić napravio je veliku grešku kod jedinog gola gostiju kada je za linijom koja je postavila ofsajd zamku zaostao dobrih deset metara. U tom trenutku pratio je visoko postavljenog Arasea na desnom beku, a dojam je bio da nije bio siguran u kojem trenutku treba preuzeti igrača koji je igrao u zoni između njega i Oršića.
Taj gol uvukao je sumnju u Dinamove navijače i sve je podsjećalo na prvu utakmicu, u kojoj je Damir Krznar, kao što smo pisali, loše pripremio momčad. Ipak, ovdje je situacija bila sasvim suprotna, a najbolje je to objasnio sam trener nakon susreta.
"Namjerno smo napadali po lijevoj strani, znali smo da tu igra igrač koji je priučeni bek, koji ostavlja dosta prostora. Imali smo sreće da smo ih rano probili po toj strani i da su obje situacije rezultirale golom", rekao je Krznar nakon susreta i sasvim ispravno detektirao gdje je suparnik najranjiviji.
Sve najbolje od Dinama u napadu stiglo je preko te strane. Oršić je pozicioniranjem uz aut-liniju često izvlačio bočnog stopera za sobom, a ključnu ulogu je imao Bartol Franjić, koji je stalnim protrčavanjima stvarao višak i napadao rupu koja se tako otvarala. Vrlo jednostavan recept dao je odličan rezultat i ovog puta je ocjena za Dinamovog trenera dijametralno suprotna onoj koju je zaslužio u Beču.
Ipak, vjerojatno je trebao ranije reagirati s izmjenama. Dinamo je nakon uvodnih desetak minuta nastavka fizički vidno pao i sve se više povlačio prema Livakoviću te bespotrebno prepustio suparniku veliki komad terena. To ga je moglo koštati u nekoliko navrata kada su Bečani ušli s loptom u kazneni prostor, ali nisu imali ideje i preciznosti u završnici. Krznar je u tom trenutku i dalje na klupi držao igrače poput Menala, Špikića, Bulata i drugih koji mogu donijeti energiju i promijeniti ritam utakmice. Nužnost da Dinamo i dalje igra posebno je postala jasna nakon gola Šutala. Dinamo je tim golom osigurao da, u slučaju jednakog broja bodova, bude ispred Rapida zbog boljeg međusobnog omjera.
Andrić i Šutalo odlično su odradili role. Ivanušec se muči, ali to nije neočekivano
Ofenzivna kombinacija Franjić-Oršić možda je i najbolja uspomena s ove utakmice, ali još je nekoliko igrača nadmašilo očekivanja. Šutalo je, osim gola, bio sjajan u zračnim duelima i bio je jedini igrač koji je u prvoj fazi sigurno iznosio loptu i započinjao napade.
Andrić je odradio masu nevidljivog posla, otvarao je prostor, trpio prekršaje i mučio stopere. Trud ga je nagradio golom za 2:1 koji je psihički prelomio susret i dobro je znati da Plavi nakon odlaska Gavranovića možda nemaju jednaku kvalitetu u napadu, ali imaju igrače koji u pravom kontekstu mogu odigrati i više nego dobru utakmicu. Jedan igrač odudarao je na suprotnu stranu, ali to nije toliko neočekivano.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Luka Ivanušec je vjerojatno najveća kolateralna žrtva Dinamovih promjena sustava igre, formacija i pristupa. Njegova uloga se stalno mijenja. Ove sezone bio je i krilo, i prateći napadač, i osmica, i šestica, i sve između. Uz to je i jako umoran. Prošle sezone odigrao je preko tri tisuće minuta, na ljeto nije imao pauzu zbog obveza u čak dvije reprezentacije, a ove sezone je igrač koji je upisao najviše minuta od svih igrača u polju, čak 1793.
Odlaskom Jakića i Majera promijenile su mu se i ovlasti u momčadi te se od njega, s pravom, očekuje puno više u svim fazama igre. On to po svom talentu sasvim sigurno može i vjerojatno će biti idući veliki Dinamov transfer, ali će trebati vremena da se privikne i da stvari legnu na svoje mjesto.