U ZAGREBU se idućeg vikenda prvi put nakon više od 10 godina održava event najveće svjetske kickboxing organizacije Glory. Glavna zvijezda eventa Glory 95 u Areni 21. rujna trebao je biti Antonio Plazibat, zbog kojeg su Nizozemci i odlučili organizirati priredbu u Hrvatskoj, no prije nekoliko tjedana morao je otkazati zbog ozljede lakta.
Tako je ponovno zaustavljen Plazibatov pohod na titulu teškaškog prvaka, za koju se u prosincu trebao boriti pobjednik njegova meča s Levijem Ritgersom protiv Rica Verhoevena, koji se ne da s trona već devet godina. U posljednjem takvom "kvalifikacijskom" meču s Tariqom Osarom prije 15 mjeseci u Rotterdamu slomio je ruku u prvoj rundi i naposljetku izgubio prekidom u petoj.
Ova ozljeda lakta, zbog koje je otkazao nastup u Zagrebu, direktna je posljedica te slomljene ruke, objasnio je 30-godišnji Plazibat u razgovoru za Index na Gloryjevu Media Dayu u Zagrebu, na koji je došao podržati ostale hrvatske sudionike, mahom mlade borce kojima će ovo biti prvi izlet u profesionalce, ali i legendarnog Mladena Brestovca, koji izlazi iz šestogodišnje mirovine kako bi se pošteno oprostio od zagrebačke publike.
Osim o eventu, Plazibat je govorio i o slobodnom vremenu, kojeg sad ima u izobilju, a popunjava ga na vrlo plemenit način - kao organizator humanitarne akcije za splitski Dječji dom Maestral, natjecanja Najluđi skakač Hrvatske na bazenima na Poljudu 15. rujna, na kojem će sudionici izvoditi lude skokove u vodu, kakvi se često prakticiraju na stijenama diljem splitskog priobalja.
Pozvao je i sve ljubitelje borilačkih sportova da dođu u Arenu, bez obzira na njegov izostanak, jer će zasigurno vidjeti izvrsne borbe, atraktivne nokaute, ali i budućnost hrvatskog kickboxinga, čija je trenutačno glavna perjanica nakon što su to godinama bili Mirko Filipović pa Mladen Brestovac.
Kako je lakat?
Lakat mi smeta već 4-5 godina, ali to je bilo podnošljivo jer imam visok prag tolerancije na bol. S vremenom je bilo sve gore, ali nije mi bio problem to izdržati jer se tijelo prilagodilo i kompenziralo. Ali kad mi je pukla kost, to je pokrenulo cijelu lavinu. Malo su oslabili mišići, malo se zategnula tetiva...
Kad sam se počeo pripremati, sve je bilo u redu, ali bol je postajala sve veća, i to ne malo, nego nenormalno veća. Išao sam na snimanje i magnetska rezonancija je pokazala da je lakat nikakav.
Što se tiče normalnog života, super, ništa mi ne smeta, mogu i trenirati, ali primati udarce od ljudi od 120 kila možda bih mogao rundu, dvije, ako ćemo samo boksati, možda tri ili četiri. Onda bi sve bilo upaljeno i ako ne bi odmah, puklo bi kroz par dana. Da moram odraditi samo jednu rundu, to bih i mogao, ali pripreme i pravi mečevi ne dolaze u obzir.
Kakve su procjene, kad biste se mogli vratiti u ring?
Aktivan sam, treniram normalno, ali moram pokrenuti odmor u tijelu. Radim sve terapije, infuzije, sve vježbe koje se mogu izmisliti, ali sve ovisi o tijelu. Može trajati tri mjeseca, šest ili godinu dana. U svakom slučaju, produženi godišnji.
Sad je već 15 mjeseci od borbe s Osarom, a i protiv njega ste se četiri runde borili sa slomljenom rukom. Kakav je to osjećaj?
Išao sam na snimanje lakta jer me više bolio nego što me onda boljela slomljena ruka. To je bila instantna bol u meču, pomogao je i adrenalin, ali ni nakon meča nije to bila neka nenormalna bol. U laktu je bol također instantna, ali traje po još pet minuta i primjećujem usporenije pokrete lakta. Da se nije tako jako vidjelo, ne bih ni išao na snimanje, nego bih najnormalnije radio pripreme.
Kako vam prolazi vrijeme bez priprema i mečeva? Koliko je dosadno?
Zadnjih godinu dana nisam stao, skoro svakodnevno sam trenirao dva puta, možda je i u tome bio problem, što nisam dao tijelu da se odmori, možda bi se lakat i oporavio kroz dužu pauzu. Ali ja sam konstantno radio što god mogu, bez stajanja.
Sad mi je naređeno da se odmorim, pa sam smanjio treninge, kupam se, trošim vrijeme, organiziram humanitarnu akciju sa skokovima u vodu, dođem ovako podržati Glory, snimam YouTube pizdarije...
O čemu se točno radi sa skokovima u vodu, kako ste došli na ideju?
Nije to moja ideja, to je jednostavno splitska kultura skakanja, postoji odavno i svi koji žive u Splitu i okolici imaju isti đir. Bio sam nedavno s dogradonačelnikom Kuzmanićem, on kaže da je kao mlađi skakao s Tropica. Danas za nekog tko skače s Tropica na Bačvicama kažu da je psihički luđak, a kad sam ja bio dijete, skakalo je 30 ljudi jedan za drugim.
To je uvijek bio dio splitskog priobalja. Snimao sam to za YouTube kanal, ali prije svega za uspomenu s prijateljima kako skačemo, družimo se onako kako je to izgledalo nekad. To se može srušiti za tri godine, pet, pedeset, a ne mora nikad.
Htio sam da se skupi što više novca. Riješili smo majice koje će se prodavati u sklopu natjecanja, hrana, piće, ulaznice, kotizacija, sve ide u humanitarne svrhe. Javili su se ljudi da će sami uplatiti novac, od poznatih nogometaša do influencera, svi koji me poznaju ponudili su da će učiniti što god treba.
Moj cilj je da se skupi 50.000 eura. Iskreno, ne znam hoću li uspjeti ove godine, mislim da je realno da se skupi 20-30 tisuća. Sve što se skupi ide Dječjem domu Maestral. Već nekoliko puta sam surađivao s njima, imam dijete i znam koliko je potrebno kad imaš jedno, dvoje, troje, a kamoli 30, 40, 50. Nije da im fali svega, ali djeca imaju svoje želje. Nadam se da će ovo prijeći u tradiciju i da će se krajem svakog ljeta održavati tako nešto.
Bit će hrana, piće, skokovi, poznati, zabava, dolazi Grše, koji mi je među mnogim poznatima stvarno prijatelj. Otkazao je sve nastupe taj vikend da bude slobodan, da može biti tamo. Mislim da će se dogoditi dobra priča, po svemu sudeći, ide u odličnom smjeru. Iz Grada Splita su svi podržali, skakat će se u bazen iako se inače skače sa stijena. Ako to radiš cijeli život, nije opasno, ali kad se gleda sa strane, izgledaš ko luđak.
Glory se vratio u Zagreb prvenstveno zbog vas. Koliko će pogubno za event biti to što ste morali otkazati borbu?
Moram biti zahvalan ljudima jer ih je puno kupilo karte čim je objavljena moja borba, to me jako razveselilo, bio sam ponosan, išlo je u smjeru da se Arena rasproda. Ali i nakon što sam objavio da se ipak neću boriti, koji su razlozi, i što sam tražio da ipak dođu podržati event, možda je 50 ili 100 ljudi vratilo karte, što je stvarno simbolično.
Koliko znam, karte se i dalje dobro prodaju i Arena će biti dobro popunjena, mislim da se očekuje osam do deset tisuća ljudi. Što se tiče eventa, vidjet ćemo našeg najpoznatijeg borca prije mene, koji je nosio hrvatski kickbox, Mladena Brestovca. On se bio umirovio pa se sada vraća napraviti meč za mirovinu. Bio sam njegov velik fan dok sam odrastao.
Ali ono što je najbitnije, priliku će dobiti svi najbolji mladi borci iz Hrvatske da se pokažu, a ako se pokažu ovdje, dobit će priliku i vani da se natječu na novim priredbama, predstavljaju Hrvatsku, svoj grad i sebe, dobit će platformu da se promoviraju u najjačoj svjetskoj organizaciji. To su mladi momci i nisu ni svjesni koliko to znači. I da se džabe boriš na ovakvoj priredbi, to je super. Tko god je fan udaračkog sporta, želi podržati naše mlade borce i vidjeti dobre borbe, pozivam ga da dođe.
Ja sam se trebao boriti s Ritgersom, a pobjednik bi u 12. mjesecu napao Rica Verhoevena, ali to je otpalo, nas dvojica nikako da se sastanemo. Ili mene prebiju, ili je on ozlijeđen, sad sam ja ozlijeđen... S Ritgersom sam se već dugo želio boriti jer je jedan od rijetkih koji mi malo ide na živce, iako je realno dobar lik.
On se sad bori s Bahramom Rajabzanehom, s kojim sam se borio u amaterskim danima, divlji borac, luđački atraktivan. Borba je na pet rundi, ali mislim da će završiti ranije. Šanse su 50-50, ili 55-45, za jednoga ili za drugoga.
Bit će tu i Osaro, koji vas je i ozlijedio. Kakav prijem očekujete za njega?
Poznaju ga s naše borbe, ne mislim da će biti loš prijem, nije on loš momak. Ima atraktivnog protivnika koji maše krošeima široko, može nokautirati i izgleda atraktivno, nabildan je, ćelav, velika glava... Mislim da će biti zanimljivo publici jer i Osaro je, što se kaže, kus budale, obojica imaju preko 120 kila. I to će biti završeno prije kraja treće runde. Uku će ići na sve, a Osaro se povlačiti i kontrirati.
Main card je popunjen borcima iz Srbije i BiH, a naši mladi borci su u uvodnim borbama. Je li itko od njih imao mjesta u main cardu?
Ja sam gurao i rukama i nogama da ih se što više ubaci. Ti momci u uvodnom dijelu su vrhunski amaterski borci koji su osvojili sve što se može osvojiti, a ovo im je velika skala, preskočili su par nižih. Svi borci u glavnom dijelu imaju borbe na većim priredbama, već su se iskazali i dosegnuli neku popularnost.
Ali ovo im je prilika, ako naprave dobar, atraktivan meč, brzo će upasti i main card. Barem ti u borilačkom sportu ne treba puno. Možeš napraviti tri dobra nokauta i biti svjetska superzvijezda. Isto tako možeš popiti jedan dobar nokaut i nestati s lica zemlje. Za sekundu si gore, za sekundu dolje.
Tako se poklopilo i da su svi naši najveći borci u kratkom razdoblju izgubili velike mečeve - vi, Soldić, Babić, nedavno Hrgović...
Ukratko, svi smo dobili batine. Ali nije to ništa čudno, bio je period od pet-šest godina kad se stalno pisalo da smo nezaustavljivi. Babić nokautira sve, Hrgović nokautira sve, ja nokautiram sve, Soldić gazi sve ispred sebe. Gdje god su se pojavili, bili su glavne zvijezde od kojih se očekuje najviše. Normalno da ne može uvijek biti tako, očekivao sam da će se dogoditi. Nisam očekivao da ćemo svi u isto vrijeme dobiti batine, ali tako to valjda ide.