DELEGACIJA Dinama sastavljena od izvršnog dopredsjednika Zdravka Mamića, sportskog direktora Zorana Mamića i glasnogovornika Ade Kožula položila je danas cvijeće na grob Stjepana Spajića Rođe. Dinamo će u spomen na pokojnog rođu također danas u 18 sati odigrati prijateljsku utakmicu s Dragovoljcem.
Pokojni Stjepan Spajić zvani Spajki, koji je svojedobno cijeli narod nasmijavao i uveseljavao svojim karizmatičnim izjavama i bio utjelovljenje našeg narodnog čovjeka, rođen je 7. travnja 1952. godine u slavonskim Divoševcima, gdje je završio osnovnu školu.
Rođini počeci i prijateljstvo s dr. Franjom Tuđmanom
U Zagreb je došao 1974. godine, a bio je vrtlar prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana i jedan od osnivača HDZ-a, posudivši Tuđmanu Mercedes za vrijeme prvih izbora. Zbog dobrih odnosa s predsjednikom Spajki je mogao s MORH-om sklopiti unosne poslove za opskrbu vojske kiselim krastavcima i paprikom. U to vrijeme imao je i mesnice "Rođo", od kojih je živjela njegova brojna obitelj, uz koju je bio jako vezan. Za njega su u životu postojale samo dvije stvari, obitelj i Hrvatski dragovoljac.
Interesantna je i priča o transplantaciji bubrega pokojnog Stjepana Spajića. Naime, prema naredbi predsjednika Tuđmana, svojedobno je s računa u Villachu, koji je bio namijenjen za obranu Hrvatske, podignuto 250 tisuća šilinga kojima je trebalo platiti transplantaciju bubrega. Na kraju, Spajiću je bubreg darovao njegov drugi brat Josip, a Rođo je novac uredno vratio. Nešto kasnije je protiv Stjepana Spajića bila podignuta i optužnica koja je, uz njega, teretila i bagerista Ljubu Ćesića Rojsa, da su s tri milijuna kuna MORH-ova novca vratili dugove Hrvatskoga dragovoljca.
Osvajanje nogometnog prvenstva Hrvatske bio je Rođin životni san
Spajić je, naravno, bio sudionik Domovinskog rata, nakon čega je bio djelatnik Hrvatske vojske. S činom brigadira umirovljen je 1998. godine, a odlikovan je Redom Nikole Šubića Zrinskog. Ipak, zanimljivo je da kontroverzni Rođo nije bio pokopan uz vojne počasti. Dvadeset godina od dolaska u Zagreb, preciznije 22. veljače 1994. godine Stjepan Spajić, Matija Ciprić i Ivica Perković osnovali su Nogometni klub Hrvatski dragovoljac. U brojnim intervjuima koji su slijedili godinama kasnije Spajić je isticao samo jedan nedosanjani san; Hrvatski dragovoljac - prvak Hrvatske. Njegov san se nikada nije ispunio, a simptomatično je kako je 21. kolovoza 2004. godine umro tamo gdje je najviše boravio, u Sigetu, u prostorijama svog nogometnog kluba.
"Bok, dečki, stigao je Robi"
Možda najveći dan u povijesti sigetskog kluba bio je početkom srpnja 2000. godine, kada je inteligentni i snalažljivi Rođo u Hrvatski dragovoljac doveo čuvenog Žutog, Roberta Prosinečkog, koji je nekoliko dana prije protjeran iz Dinama. Okupljeni pričaju kako su Spajkiju na predstavljanju Robija oči sjale kao nikada do tada, zbog čega je svečano potpisivanje ugovora proslavio ispijajući sa sudionicima čašice rakije. Stadion u Sigetu danas se zove Sportski nogometni centar "Stjepan Spajić", kao što se zove i glavno klupsko priznanje. Prva četiri "dragovoljca" koja su dobila priznanje Stjepana Spajića za iznimne dosege bila su Blaž Slišković, Ivan Cvjetković, Goran Jurić i Predrag Jurić, četvorica bivših igrača kluba, koji su kroz svoje igračke i djelatničke karijere ostavili dubok trag u povijesti ovoga kluba.
Jedini dužnosnik koji je kažnjen zbog namještanja utakmica u hrvatskom prvenstvu
Zanimljivo je da je upravo Spajić dosad jedini koji je kažnjen zbog namještanja utakmica u hrvatskom prvenstvu, zajedno sa sucem Ivanom Katušom. Bilo je to u ljeto 2002. godine kad je Spajić priznao da je dao Katuši 10 tisuća maraka za suđenje, a kako je Hrvatski dragovoljac poražen u toj utakmici (od Slaven Belupa), Spajić je tražio povrat novca, što je Katuša navodno i učinio. Epilog svega jest da je predsjednik Hrvatskog dragovoljca kažnjen dvogodišnjom suspenzijom, a sudac Katuša je doživotno izbačen iz nogometa. "Katuši sam dao 10 tisuća maraka da sudi pošteno, a ne za nas", kazao je tada Spajić.
"Mi ćemo uvijek biti etnički čist klub. Dok sam ja predsjednik, Srbi neće igrati!"
Neizbrisiv trag u hrvatskom nogometu Spajić je ostavio ponajprije zahvaljujući svojim vječnim izjavama. Tako je u razgovoru za Panoramu 1996. godine izjavio: "Crnca bih uzeo ako je katoličke vjere. Budući da mi ne smijemo igrati u crnim dresovima, bilo bi dobro kada bismo barem imali crnoga igrača". Priču o Stjepanu Spajiću zaokružit ćemo još jednom konstatacijom koja najbolje opisuje živopisnog Rođu, čovjeka bez kojeg je hrvatski nogomet nedvojbeno puno, puno siromašniji: "Mi ćemo uvijek biti etnički čist klub. Dok sam ja predsjednik, Srbi neće igrati!"