POMLAĐENA hrvatska reprezentacija sutra će u Grazu otvoriti Europsko prvenstvo u rukometu utakmicom protiv Norvežana. U predvečerje europske smotre vrijeme je za još jednu rekapitulaciju svega što je učinjeno tijekom priprema, ali i za najavu onog što Červarova momčad može ili ne može u ovom trenutku.
Za ovako nešto teško je pronaći boljeg sugovornika od donedavnog reprezentativca Nikše Kaleba. Uvijek bez dlake na jeziku, proslavljeno krilo nam je iz svog kuta gledanja proanaliziralo sve probleme i prednosti koje će hrvatska reprezentacija imati na Europskom prvenstvu u Austriji.
Jeste li pratili pripreme hrvatske reprezentacija i koja su vam očekivanja uoči samog starta natjecanja u Austriji?
"Da budem iskren, nisam pratio pripremni turnir jer to uvijek može biti pila naopako. No, s obzirom da poznam dojučerašnje prijatelje i suigrače, znam koliko mogu. Isto tako znam koliko ti mladi koji su sada u sastavu ne mogu. Treba reći da smo svi mi jednom bili mladi, puni snage i motiva. Nedostatak iskustva mogu nadoknaditi većim htijenjem. Očekivanja? Ne bih htio svojom izjavom staviti teret na leđa ove mlade ekipe."
Ipak možete dati neku objektivnu ocjenu naših mogućnosti?
"Radi se o spoju mladih i starih koji su ujedno načeti ozljedama. Tu prije svega mislim na Lackovića i Valčića, kao i na Balića s čijim leđima uvijek ima problema. Po imenima smo konkurentni, a to se vidjelo i po pobjedi na pripremnom turniru gdje smo pobijedili Poljake koji su slovili kao jedni od favorita Eura. No, Europsko prvenstvo je nešto drugo. Teško je išta prognozirati, ja im svakako želim zlato. Nije to odlazak u dućan i kupovina kruha i mlijeka. Treba proliti dosta znoja, ali treba i malo sreće."
Je li pomlađivanje stiglo u pravi trenutak?
"Na kraju se mrtvi broje pa ćemo vidjeti na koncu EP-a što smo dobili, a što smo izgubili. Autor pomlađivanja je Lino Červar i on je odgovoran za svoje poteze. Stariji igrači zapravo nisu stariji. Pogledajte Peru, on je zbog toga jer nije završio u Zagrebu ili možda jer ima svoje preveliko ja, na kraju prozvan starim. Istina je da on tek sad ima 33 godine, a to nije za rukometaša staro. Sjetite se samo zlatne švedske generacije do koje su oni godine uzimali medalje. Oni su izvukli maksimum iz te ekipe, a ne kao mi."
Stava ste, ako smo dobro shvatili, da je nekim igračima i dalje mjesto u reprezentaciji?"
"Mi bi htjeli biti megalomani i uz pomoć starijih igrača stvoriti novu ekipu preko noći koja će biti na vrhu svjetskog rukometa narednih 10 godina. To ne ide samo tako. Moramo biti svjesni da se ona 'moja' generacija rađa samo jednom, da je Bogom dana, ali i da je nismo maksimalno iskoristili. Trebali smo uzeti više trofeja unatoč velikim uspjesima koje smo postigli. Moramo biti svjesni da je sada potreban jedan period od 5 ili 6 godina za stvaranje nove generacije kao poslije Atlante. Ovdje se možda radi i o osobnim megalomanskim motivima ljudi koji bi htjeli da ih se naziva čudotvorcima i da i se digne spomenik. Tek je za vidjeti koliko su ovi mladi spremni u ovom trenutku."
Ipak, ima mladih koji već sada pokazuju vrhunske kvalitete?
"Ja za sada od tih mladih priznam jedino Štrleka i Ćupića na krilima, odnosno Duvnjaka na srednjem, i Marina Marića na crti. Dominiković, Špoljarić i Metličić imaju mjesta u ovoj momčadi bez ikakve sumnje."
Neuigrana obrana nam slovi kao najveći hendikep. Červar kaže kako će najviše nade polagati u 6:0 zbog visine naših mladih igrača...
"To nije istina. U mojoj generaciju su obranu igrali igrači koji su bili visoki skoro i preko 2 metra, a igrali smo 3-2-1¸. Zašto? Zato što smo mi to znali igrati, a ovi mladi to ne znaju. Što ne znači da neće jednog dana naučiti, ali u ovom trenutku oni to još uvijek ne znaju. To je samo jedno prozirno opravdanje pred ljudima koji ne razumiju rukomet. Vjerujem da će obrana biti dobra dok su naši udarni obrambeni igrači poput Valčića i Vorija odmorni. Ako oni padaju sa snagom, automatski ćemo i mi biti lošiji."
Gdje vidite našu najveću snagu?
"Snaga nam je kao i do sada u individualnoj kvaliteti. Imamo je napretek u igračima kao što je Ivano Balić. On sam traži rješenja i stvara igrača više. On je toliko kvalitetan da sa srednje pozicije, mimo svih rukometnih udžbenika, stvara višak i upošljava krila. Tu su i Lacković, Vori, Duvnjak i Valčić koji su kvaliteta više."
Što mislite o našim mladim krilima?
"Naša krila cijenim, a već sam i rekao da od tih mlađih cijenim posebno Štrleka i Ćupića. To su već sada odlični igrači svjetske razine. Nažalost, odlični su u napadi, ali su u obrani hendikepirani visinom i snagom, tako da mogu igrati isključivo posljednjeg u liniji. Moj im je savjet da se ne umisle i da ne postanu golgeteri. Nisu oni Davor Šuker, u rukometu je obrana 50 posto igre i svi moraju sudjelovati. Golgeteri su sebični ljudi, a naša krila se moraju izdignuti iz toga. Ovo govorim i svim ostalim mladim igračima koji dosta toga moraju dati i za druge u momčadi. Ne smije se dogoditi da pate od toga koliko su golova postigli na utakmici. Dobro znam koliko su vrijedili igrači poput Metličića, Dominikovića ili Špoljarića. Njihove obrane se nisu vidjele, a kad bi Džomba zabio gol iz kontre svi su skakali na noge."
Kako vidite naše protivnike u skupini?
"Za niti jednu reprezentaciju se ne može reći da ih možemo proći bez problema. Svi računaju na to da su Norvežani pomladili momčad, no nitko ne zna ništa o toj njihovoj novoj momčadi. Nitko ih nije gledao i nitko ih ne može ocijeniti manje sposobnima od one generacije prije njih. A Rusi su Rusi. Rujkani uvijek imaju deset dvometraša protiv kojih je jako teško. Ukrajina nije ona ekipa od prije deset godina, ali i oni imaju motiv i želju. Možemo i s njima imati problema. Teško je reći tko će u našoj skupini biti prvi, a tko četvrti."
Na koncu, što bi smatrali objektivnim uspjehom, a što neuspjehom ove momčadi?
"Uspjeh su prva tri mjesta, to bi bilo zaista sjajno. Plasman od četvrtog to šestog mjesta smatram također uspjeh, ali samo ako su svoj obol dali i mladi. Ako će to biti igra samo ovih starijih na čija će leđa pasti sav teret, onda to nije uspjeh. Sve iza šestog mjesta smatram neuspjehom."