DINAMO je u predzadnjem kolu Lige prvaka izgubio od Arsenala na Emiratesu 3:0. Prvak Hrvatske tako sada na samo jedan način može proći u nokaut-fazu - u zadnjem kolu kod kuće mora pobijediti Milan te se nadati da će mu se poklopiti nekoliko rezultata iz ostalih utakmica.
Dinamov poraz u Londonu potpuno je očekivan i sam rezultat nije izazvao značajniju razinu nezadovoljstva navijača. No nakon utakmice dvije teme dominiraju javnim diskursom. Prva je ona da se Dinamo postavio kukavički, a druga da nije imao nikakav plan igre. Obje su u potpunosti promašene.
Dinamov plan određen je davno prije ove utakmice
Kad je riječ o drugoj tezi i Dinamovom planu, mora se reći da je on u najvećoj mjeri određen davno prije ove utakmice, kad su se ozlijedila dva ključna igrača koja se dosad nisu potpuno oporavila - Josip Mišić i Bruno Petković.
Mišić je najvažniji igrač za balans momčadi i jedini veznjak koji na šestici može istovremeno i kvalitetno distribuirati loptu protiv prve i druge linije presinga te zatvarati leđa suigračima koji igraju osmice i napadaju igrača s loptom.
Petković je napadač koji je za Dinamo posebno važan u Europi, gdje posebno do izražaja dolazi njegova kvaliteta da primi dugu loptu, zadrži je protiv jednog ili dvojice protivnika i odloži za nekog od veznih i bočnih igrača koji hrle u napad.
Maknemo li nešto slabije europske protivnike, Dinamov nacrt u Europi svih ovih godina ugrubo je identičan i plan je umrtviti utakmicu i suparnika, a onda preko Petkovića kao spojke tražiti brze i okomite izlaske prema suparničkom golu.
Postoje neke iznimke u utakmicama dvomeča u kojima Dinamo lovi rezultat, ali Dinamov identitet u Europi već je jako dugo jasan. To ga čini i predvidivim, ali sve dok ne nađe model u kojem će moći dugoročno zadržati više ključnih igrača, nema drugog izbora.
Cannavaro se prilagodio
Cannavaro je u svojem trenerskom debiju na klupi kluba kojem spašava sezonu imao gostovanje u Ligi prvaka kod jedne od najjačih ekipa svijeta, na koju je išao bez tri od pet najboljih i najdokazanijih Dinamovih igrača (spomenuti dvojac i Petar Sučić).
Talijanski trener odustao je od svoje najdraže formacije i ideje i prilagodio se. Posudio je europsku bilježnicu Nenada Bjelice, koja je izuzetno uspješna, te je nedostatak pravog zadnjeg veznog pokušao nadoknaditi s dvije formacijske prilagodbe.
Uveo je trećeg stopera koji je trebao pomagati zadnjoj liniji u iskakanju i preuzimanju igrača između linija. Uz to je Arijanu Ademiju u srcu veznog reda pridružio Marka Roga, koji mu je iskustvom i mogućnošću da igra protiv presinga trebao pružiti dodatnu dozu sigurnosti.
Konačno, u fazi obrane cijela vezna linija postavljena je u "box", gdje su Luka Stojković i Martin Baturina ispred Roga i Ademija tvorili četvorku koja je pokušavala usmjeriti Arsenal na bok i maknuti ih što dalje od sredine terena.
Nažalost za Dinamo, Arsenal praktički nema slabu točku, pa je i s boka vrlo opasan. Ima dobre driblere na krilima, prodorne bekove i uigrane kombinacije kretanja na centaršutevima. Izuzmemo li prvi gol koji je bio savršena akcija, preostalih 88 minuta Arsenal je dominirao i stvarao nevolje Dinamu samo ubacivanjima lopte i zračnim duelima.
Postoje momčadi, a Arsenal je jedna od njih, koje su jako opasne čak i kad im ne dozvoliš igru u zonama koje najviše vole. Upravo se to dogodilo Dinamu. Nakon početnog šoka hrvatski prvak imao je dvije vrlo solidne situacije (Stojkovićev zakašnjeli udarac pa u idućem napadu oduzeta lopta u visokom presingu i loša završnica) da na poluvrijeme ode s 1:1.
Ograničenost u napadu
Sandro Kulenović ima puno kvaliteta, ali nije ni blizu Petkoviću po mogućnosti zadržavanja lopte i razigravanja suigrača. Kulenović je lošiji igrač u duelu, posebno leđima, i zato će često - kad vidi da mu stiže duga lopta, a situacija nije obećavajuća - tražiti kontakt s braničem i pokušati iznuditi prekršaj kako bi svojoj ekipi dao šansu da odahne i izađe sa svoje polovice.
Bez pravog sidruna, Dinamov omiljeni stil igre u napadu bio je izuzetno ograničen. Stojković i Baturina su se po osvojenoj lopti trebali pretvarati u dvije desetke koje mogu nositi loptu kroz kanale koji se otvore u suparničkoj obrani (Baturina je baš protiv Monaca u tome briljirao), ali Dinamo uopće nije ušao u pravi ritam.
Stojković i Baturina su kasnili jer su se dosta trošili u obrani, a zadnja petorka bila je polegnuta vrlo nisko, što znači da ni Stefan Ristovski na desnoj ni Ronael Pierre-Gabriel na lijevoj strani nisu mogli brzo otvoriti teren i povećati svojim veznjacima manevarski prostor za igru.
Svaki pas ima svoj dan. Jučer nije bio Dinamov
Dinamu je utakmica protiv jedne od najboljih momčadi svijeta bila prva natjecateljska nakon točno mjesec dana. Riječ je o ekipi koja ima kroničnih problema s ozljedama i koja se toliko muči ove sezone da je u SuperSport HNL-u sedam bodova iza nimalo impresivnih Rijeke i Hajduka.
Koliko god na kraju dojam o padanju bez ispaljenog metka bio jak, činjenica je da je Arsenal dominirao, ali da ni po čemu nije nizao šansu za šansom. I da je Dinamo dvije trećine utakmice bio živ, na jedan gol zaostatka, te držao Arsenal na oprezu. Puno više od toga nije bilo realno očekivati.
Ljudski je i navijački se nadati jer, na kraju krajeva, svaki pas ima svoj dan. Dinamo se nadao da će Arsenal biti lošiji, da će mu suparnička obrana pokloniti kakav gol, da će Baturina ili Stojković na inspiraciju izmisliti pogodak i da će Nevistić imati utakmicu života.
Jučer jednostavno nije bio taj dan kad se Dinamu trebalo sve posložiti za bajku. Pitanja treneru ili igračima o tome jesu li Plavima maksimizirane šanse da naprave čudo sasvim su legitimna, ali priča o povijesnom kukavičluku, kad se u obzir uzmu sve taktičke, kadrovske i druge okolnosti, potpuno je promašena. I momčadi koje svaki drugi vikend igraju s elitom znaju ovako izgledati na Emiratesu.
Iz te perspektive, ne treba pretjerano ozbiljno uzimati ni silne pohvale dijelu igrača (poput Torrentea, Baturine ili Mmaeeja) ni kritike (upućene igračima poput Ristovskog ili Kulenovića). Ovo je utakmica kakvu Dinamo igra jednom ili dvaput godišnje.
Prvi put kad je igrao s klubom ovog ranga izgubio je 9:2. U međuvremenu se pojavila potpuno promašena teza da je Dinamo na Allianz Areni barem pokazao hrabrost. Dinamo je tada imao četiri udarca prema golu, jedan manje nego protiv Arsenala, a golove nije primao iz kontranapada, nego na potpuno postavljenu obranu.
Subotnji ogled s Istrom svakako će nam puno više reći i o igračima i o treneru te jesu li spremni i sposobni ovu iznimno uspješnu europsku i iznimno neuspješnu domaću sezonu preokrenuti u svoju korist i uzeti novu titulu.