PRITISAK se ne osjeća, makar je pred Cedevitom najveća večer u njezinoj relativno kratkoj povijesti. Klub koji je 1991. godine osnovan kao Botinec zabilježio je jedan od najupečatljivijih europskih debija. Priča o Cedeviti već sada je premašila očekivanja i što je posebno važno, razdrmala je depresivni standard hrvatske košarke. Zato će momčad Ace Petrovića sutra u Palaverde dvorani u Trevisu bodriti, prema najavama i prodanim aranžmanima, više od 500 navijača. Bit će to sasvim pristojna kolonija na tribinama koje primaju pet i pol tisuća gledatelja.
Regija Veneto na sjeveru Italije voli se podičiti da je najsportskija u cijeloj Italiji, ali manje je poznato da najslavniji izdanci Benetton obitelji nisu košarkaši i odbojkaši, već ragbi momčad. All Black Lions 15 puta su osvojili scudetto i vrište s gotovo svake naslonice. Košarka ovog vikenda, jasno, neće biti u drugom planu. Domaćini pod vodstvom Jasmina Repeše imaju veliki imperativ i europsko iskustvo koje ih gura u glavne favorite turnira, ali i u šansu da po prvi puta na domaćem terenu dohvate europski naslov. Aco protiv Repeše? Bio bi to sjajan scenarij, ali prije toga Cedevita mora preskočiti Uniks. Jednom je ove sezone to napravila, i to na gostovanju pred kraj natjecanja u skupini. Bila je to nevažna utakmica, no ne treba zaboraviti da ove sezone Cedevitu nitko nije razbio kao Uniks u Zagrebu. Momčad za najviše domete kroji budžet od 13 milijuna eura, u usporedbi na Tedeschijevih tri milijuna eura. U Kazanu su naš Marko Popović, Lampe, pa odlični Ameri Lyday, Minard te naturalizirani McCarty, kvalitetni Rusi Samoylenko, Veremenko... Ipak, pokazali su da su ranjivi, u jednoj utakmici uvijek je apsolutno sve moguće. Podsjećamo, Cedevita je u Eurocup ušla preko kvalifikacija, dok je Uniks ispao iz kvalifikacija Eurolige.
Aco Petrović u karijeri je igrao mnoge velike utakmice, među njima i finale Eurolige. Ulogu trenera odrađuje jednako intenzivno i osebujno, njega se voli ili mrzi, a kompromisa nema niti u njegovom pristupu. Posljednji je trening, sati i minute brzo cure, ali Aco još ne može reći da će sutra rukovoditi u utakmici karijere.
"Ne znam što da vam kažem. Još je ne osjećam kao ono nešto... No, do utakmice je još dosta vremena, vjerojatno će sutra u ovo doba biti dovoljno posebna."
Šibenčanin ističe sjajnu organizaciju u Italiji, s čim se možemo samo bespogovorno složiti:
"Ovo je specifično okruženje, kroz posljednjih deset godina od kada se Euroliga odvojila od Fibe, to se vidi na svakom koraku. Ponajprije organizacijski, puno je više medija i fokusiranosti na detalje. Lijepo je biti dio svega ovoga. Znamo da smo napravili sjajan posao, ali u ovom trenutku moramo zaboraviti sve ono dobro iza nas i fokusirati se na 40 minuta koji nas očekuju."
Jesu li njegovi igrači spremni?
"Mi moramo biti spremni na sve, a dvije su stvari koje moramo odraditi ako želimo pobjedu: biti u egalu kada je u pitanju skok i dobro šutirati za tri poena, to je naš trademark."
Kao prednost će Aco istaknuti ono s početka priče - izostanak pritiska.
"U Treviso smo stigli s najmanjim pritiskom. Benetton je domaćin, Uniks je vrlo bogata momčad koja je propustila Euroligu i traži iskupljenje, dok Cajasol teško diše u prvenstvu i ovo im jedina šansa da ostanu u Europi. Mi smo puno toga već napravili, i sve više od ovog bit će ogroman uspjeh."
Nitko ne vjeruje da možemo ovo osvojiti. Osim nas samih
Jedan od nosioca Acine momčadi, Vedran Vukušić, zbog problema sa skočnim zglobom igrat će pod injekcijama.
"Ne možemo razmišljati samo u kontekstu jednog igrača. Nadam se da će protiv Uniksa iskočiti malo više njih, jer to nam je neophodno da pobijedmo ovakav Uniks. Pokriveni su odlično, na svakoj poziciji imaju dva vrhunska igrača. Vidjet ćemo kako će se postaviti, hoće li pratiti našu igru s pet malih, ili će gledati samo na sebe. Smatram da više mi kažnjavamo ekipe s tom taktikom, nego oni nas s dva visoka centra. Brži smo, možemo ih iskontrirati. Kad imamo Rudeža na četvorci, a oni tu stave centra, možemo ih unakaziti. Mislim da će nam se ipak prilagoditi...", kaže nekadašnji Cibonaš koji se prije koju godinu nije mogao nadati da će večer karijere igrati u dresu Cedevite.
"Puni smo optimizma, ne zato što smatramo da smo bolje ekipa, već zato što smo u velikoj seriji. Dobili smo više od deset utakmica u nizu, atmosfera je odlična. Što je najvažnije, došli smo ovdje rasterećeni jer malo tko osim nas misli da možemo osvojiti ovaj Eurocup. Sigurno da mi je ovo najveća utakmica u karijeri. Ne samo meni, već većini nas. Pitanje je hoću li ikada više igrati na Final Fouru."
A reprezentacija? Razmišlja li Vuk, kao četvorka za kojom godinama tragamo, i u toj ulozi?
"Razmišljam, ali vidite i vi sami kakva je ponuda i koja se mlada imena provlače kroz novine. Nemam ja što o tome govoriti, to je stvar izbornika."
Cedevitin eurouspjeh najbolja je stvar koja se dogodila hrvatskom prvenstvu
Svaka čast dečkima, Vukušiću, Rudežu, i MVP-u Draperu, no mnogi će se složiti da je srce ove ekipe kapetan, 32-godišnji Marino Baždarić.
"Ovo je za sve nas jedna nova stvar. Većina igrača nije do sada bila u situaciji da igra na Final Fouru ovako jakog natjecanja. Jedva čekamo da krene... Ambicija nas goni cijelu sezonu, odigrali smo puno velikih utakmica i pokazali da se možemo nositi s velikima. No, kad smo već došli ovdje, ne želimo stati. Dat ćemo sve od sebe da bajka potraje. Treba nam puno toga za pobjedu, velika šuterska večer kao što kaže naš trener. Po meni, treba nam ponajprije jaka obrana, to je ključ. Moramo ih zatvoriti, na način na koji nam to trener naredi."
Navijačka podrška bit će dodatni motiv, nikako zanemariv.
"Strašno nam to znači. Sjetimo se samo da smo prošle sezone igrali praktički pred praznim tribinama, za 50-ak ljudi, mahom prijatelja i rodbine. Velika je ovo stvar za hrvatsku košarku. Vidi se naš europski rezultat i na hrvatskoj ligi, utakmice su sve više posjećene. Nadam se da to neće biti samo kratkotrajni boom..."