HRVATSKA ima veliku tradiciju malog nogometa i futsala. Još je osamdesetih godina znalo biti preko 600 prijavljenih ekipa na Kutiji šibica koja je svake zime centralni sportski događaj u Zagrebu. Zagrebačka Uspinjača osvojila je prvo neformalno izdanje Lige prvaka, natjecanja koje je UEFA u međuvremenu uzela pod svoju ingerenciju i u kojem hrvatski klubovi postižu uspjehe u prošlih nekoliko sezona.
I ove sezone će Hrvatsku u najelitnijem futsalskom natjecanju na svijetu predstavljati Olmissum, klub iz Omiša koji je osnovan 2015. godine, a do prije tri sezone bio je drugoligaš. Onda je u prvoj prvoligaškoj sezoni osvojio naslov, a dogodine ga i obranio. Olmissum igra u skupini sa srpskim FON-om, Diamantom iz Linza i armenijskim Leom.
Samo će pobjednik skupine, koja se igra u Omišu između srijede i subote, proći u elitnu rundu futsalske Lige prvaka, gdje će igrati 16 najboljih momčadi Europe. Uoči velikog izazova popričali smo s direktorom kluba Jurajem Grizeljom, koji nam je objasnio kako je nastao hit-klub u jednom od najpopularnijih dvoranskih sportova na svijetu.
Vizija predsjednika bila je ključ. Rezultati su spektakularni
Da krenemo od početka: otkud jedan klub iz malog Omiša uopće na ovako velikoj sceni?
Odgovor je vrlo jednostavan, krenulo se od nule, za tada trećeligaški klub se napravila infrastruktura na europskoj razini. Krenulo se s brendiranjem kluba - boje, grbovi, zastave, dresovi te kvalitetan odabir kadrova na svim poljima - uz mnogo truda, padova i uspona, sve do dvostrukog naslova prvaka i predstavljanja Hrvatske na europskoj razini.
Mislite li da manje sredine u futsalu imaju na neki način prednost nad velikima? Makarska, Vrgorac, Omiš, Sl. Brod, nekoć Gospić i Labin su tvornice prvaka, a često i jedina šansa za publiku iz tog grada da gleda prvoligaški nogomet u nekom sportu. Zašto je to tako?
Mišljenja sam i sam da se lakše ljudi povežu s nekim klubom u manjoj sredini jer tu "svatko svakoga zna" i gledatelji, uprava, treneri i igrači su odrastali zajedno ili su im djeca u omladinskoj školi ili su im životi isprepleteni na razne načine.
U većim sredinama to bi mogao jedino biti kvartovski slučaj, a znamo da takve momčadi teško mogu doći do nivoa 1.HMNL. Velika sredina teže skupi tu energiju, što, naravno, nije pravilo. Futsal Dinamo je najbolji primjer i da velika sredina u futsalu može imati odličnu priču…
Najveći problem futsala su transferi
Klub je nastao prije šest godina, a onda je u rekordnom roku uzeo dva naslova prvaka i odigrao sjajnu rolu u Ligi prvaka. Što je bilo ključno u tom procesu? Što je Vama bio glavni motiv da uđete u tu priču? Kako lokalna zajednica gleda na Olmissum?
Ključ uspjeha leži u planu i viziji predsjednika Mije Milavića te, naravno, njegovim mogućnostima da klub održava na visokom i zahtjevnom financijskom nivou. Imao je viziju da klub gradi iz temelja, da raste iz sezonu u sezonu. Tako se svake godine podizala ljestvica, trenutni uspjeh se stavljao sa strane kako ne bi smetao na putu prema novom. Praktički izgleda da se samo radi po principu igraj, osvoji, ponovi, no Olmissum ima širi spektar. Omladinska škola broji 100+ djece, lokalna Zimska omiška liga u organizaciji kluba broji 24 ekipe, gdje ima preko 400 natjecatelja, osnovan je ženski malonogometni klub, 24 cure su opasno zagrizle…
Za naše čitatelje koji možda ne prate toliko pozorno futsal - kako se uopće financiraju klubovi? Zarade od transfera i TV prava, koja je glavni izvor prihoda u nogometu, ovdje nema. Koliko je futsal uopće "skup" sport, treba li puno novca za vrhunsku momčad?
Nažalost, to što trenutno futsal klubovi dobiju od TV prava je jako malo. Postoje naznake da će se uskoro situacija promijeniti nabolje u tom pogledu. Futsal još nije na nivou nogometa da se klubovi mogu pouzdati u stvaranje igrača te njihovo transferiranje. Tek moramo svi doći do nivoa da klubovi imaju ugovore s igračima pa da se nešto i nas pita, a ne da je s prvom ponudom igrač već vani…
Osim po sjajnim igrama, Olmissum se ističe i po neobičnoj i upečatljivoj kombinaciji boja na dresu. Zašto ste zeleno-plavi?
Osnovni motiv naših boja je spoj zelene rijeke Cetine i plavog Jadranskog mora u našem predivnom malom gusarskom gradu Omišu.
"Hrvatska liga je sjajna. Nadam se uspjehu i u Ligi prvaka i na Europskom prvenstvu"
Kakvo mišljenje imate o snazi 1. Hrvatske malonogometne lige? Sve do prošlog kola i poraza od Vrgorca niste izgubili "sto godina", ali dojam je da ne postoje laki bodovi u ligi.
Točnije, nakon 17 utakmica u 1.HMNL smo doživjeli poraz, ali smo se brzo iskupili pobjedom nad Futsal Pulom Stanoinvest i vratili se na prvu poziciju, na kojoj želimo biti. Dvije prvoligaške sezone Olmissuma su bile dosta turbulentne zbog covid-prekida i drugačijih uvjeta natjecanja. Ova sezona sa sobom donosi i gledatelje i baš velik utjecaj ima i atmosfera u dvoranama. Unatoč tome što se i sami smatramo favoritima, nigdje nema sigurnih bodova.
Prije početka sezone ostali ste bez reprezentativnog dvojca Jelovčić - Luketin. Može li se njihov učinak nadoknaditi?
Dvije igračke klase čiji bi odlazak osjetile i najjače europske momčadi. Olmissum je uvijek funkcionirao kao kolektiv i siguran sam da će igrači koji su postavljeni u njihove uloge kvalitetno odgovoriti na zahtjeve koji su pred njima.
Koliko ste proučavali protivnike iz Srbije, Austrije i Armenije, od koga prijeti najveća opasnost?
Stručni stožer, koji je zadužen za sve "unutar linija", ništa ne prepušta slučaju te su svi protivnici već dobro analizirani i naši će igrači, kao i uvijek, biti dobro informirani o onome što ih čeka na parketu.
I lani ste igrali vrlo dobro, ali vas je zaustavio KPRF u osmini finala. Hrvatski klubovi su uvijek tu negdje, između najboljih 8 i najboljih 16 u Europi. Što nam nedostaje za još veći iskorak?
Uvijek treba težiti većem cilju, ali trenutno je takvo stanje da je hrvatskom predstavniku mjesto u elitnoj rundi, u koju se Olmissum nada proći ovaj tjedan, a sve iznad bi bilo veliko iznenađenje. Rastom klubova i još većom kvalitetom naše lige rast će i domet hrvatskog prvaka u Europi.
Da se malo odmaknemo od Olmissuma, u siječnju nam slijedi Europsko prvenstvo u futsalu. Kako ste zadovoljni ždrijebom za Hrvatsku i što očekujete od sjajne generacije koja možda posljednji put igra u ovom sastavu? Koje igrače Zeleno-plavih očekujete na popisu izbornika Mavrovića?
Prolazna skupina koju moramo ozbiljno shvatiti i definitivno težiti prolasku, onda je u daljnjoj fazi sve moguće. Olmissumovi igrači će se, kao i uvijek, rado odazvati pozivu reprezentacije. Sada nije ni bitno hoće li to biti jedan ili deset, znam samo da će svi koji budu na listi izbornika Mavrovića poziv i zaslužiti.