KOLO prije kraja prvog kruga rukometnog Eura u skupini A ostaje još samo jedna nepoznanica: tko će s Hrvatskom otići u Beč u nastavak natjecanja. Hrvatska će u drugi krug prenijeti maksimalna dva boda, a za drugo mjesto u ponedjeljak će igrati Crna Gora i Bjelorusija. U večernjem terminu utakmicu lišenu rezultatskog imperativa igrat će Hrvatska i Srbija.
Srbija godinama na velikim natjecanjima ne može postići dobar rezultat, no nastup u Grazu bio je ispod svakog očekivanja. U prvom kolu ih je razbila Bjelorusija, a u drugom je Crna Gora protiv Srbije nakon 15 utakmica bez pobjede na Eurima došla do povijesnog trijumfa. Nakon uvodnog poraza izbornik Srbije Nenad Peruničić je igrače nazvao kukavicama, da bi nakon izgubljene utakmice protiv Crne Gore ublažio svoje riječi, shvativši da je srpski rukomet dotaknuo dno i da ne postoji način kako bi uspio trgnuti svoje rukometaše.
Srbija je uvijek imala rukometnu tradiciju. Metaloplastika je sredinom 80-ih bila najbolji europski klub, Proleter iz Zrenjanina je igrao finale Lige prvaka, a reprezentacija SR Jugoslavije (za koju je tada igrao današnji izbornik Nenad Peruničić) osvojila je europsku broncu 1996., svjetsku 1999. i četvrto mjesto na Igrama 2000. Srbija je od tada imala niz velikih igrača koji su za kruh zarađivali ili još zarađuju u najvećim europskim klubovima. Ipak, u ovom stoljeću osvojili su samo jednu medalju. Europsko srebro prije osam godina na turniru koji su organizirali. Sve nakon toga bilo je za zaborav.
Ljudi koji vode srpski rukomet žive od njega, a ne za njega. Srbija je svjetski paradoks
O tome zašto je to tako, gdje su korijeni propasti srpskog rukometa i u čemu je razlika između Hrvatske i Srbije, razgovarali smo s Nikolom Manojlovićem, bivšim odličnim srednjim vanjskim koji je imao sjajnu karijeru u Bundesligi te koji je u dresu Srbije uzeo tu posljednju medalju 2012.
''Ovo što se događa sa srpskom reprezentacijom u Grazu nije izolirani slučaj. Sve je to posljedica katastrofalnog rada u rukometnom savezu Srbije u posljednjih 20 godina. Ljudi koji tamo rade ne žive za rukomet, oni od njega žive. Rukomet shvaćaju kao izvor svojih prihoda. Sve je to uzrok onoga što danas gledamo na terenu. Nisu krivi ni igrači ni stručni stožer, kriv je sustav nerad tijekom dugog niza godina. Srpski rukomet je paradoks u svjetskim razmjerima. Uvijek smo imali odlične igrače, igrača je uvijek bilo i bit će, ali do nekog pravog rezultata ne možemo doći. Tužno je da smo u tom periodu uzeli samo jednu medalju, a i nju smo osvojili na domaćem terenu, kad smo svi bili natjerani da damo svoj maksimum da se ne osramotimo pred vlastitim navijačima. Ilić je godinama bio jedan od najboljih svjetskih igrača, Vujin je svjetska klasa, Srbija ima Nenadića koji je najbolji europski igrač prošle godine, Simić je osvojio Ligu prvaka, a Cupara fantastično brani u Veszpremu. Imamo igrača, ali ili ih iz nekog razloga ne vodimo ili ako ih i vodimo, za reprezentaciju igraju neusporedivo slabije nego u svojim klubovima'', rekao nam je Manojlović pa je nastavio:
''Nemamo problem samo s muškim rukometom. Ista je stvar i sa ženskim. Sustav ne postoji. Reprezentacija Jugoslavije je na Olimpijskim igrama u Los Angelesu osvojila zlato i u muškoj i u ženskoj selekciji. To nikad nitko više nije napravio. Zato što je postojao jasan i organiziran sustav. Srbija je promijenila desetak izbornika u jako kratkom vremenskom periodu. Niti jedan od njih nije dobio šansu da odradi cijeli olimpijski ciklus. Rezultati mladih selekcija su katastrofalni, premda imamo nekoliko odličnih mladih igrača. Najbolji primjer je juniorski SP u Brazilu, gdje smo imali nekoliko momaka koji su igrali ozbiljan rukomet, a mi umjesto da se borimo za zlato, morali smo igrati onaj President Cup koji igraju najgore selekcije na turniru. Izbornik je smijenjen par dana prije turnira, a reprezentaciju su dali Dejanu Periću koji je tada bio izbornik A selekcije. Totalni kaos na svim razinama.''
Peruničić je produkt sustava koji ne valja
Manojlović smatra da izbornik Nenad Peruničić nije kriv za situaciju u kojoj se nalazi srpski rukomet, ali tvrdi da je njegovo postavljanje na klupu reprezentacije samo jedna od niza loših odluka u rukometnom savezu Srbije.
''Teško mi je njega definirati. Peruničić je jednostavno produkt užasnog sustava. Bio je izuzetan igrač, ali kao trener nije napravio baš ništa, što bi bilo zalog da dobije izborničku stolicu. U Zvezdi je promijenio više od sto igrača u nekoliko godina koliko je bio trener, a nije napravio ništa. Bez novca nema ni rezultata, a samim tim ni on nije mogao napredovati kao trener. Njegovo postavljanje na izborničku funkciju smatram neprimjerenim. Ne zato što je on loš čovjek ili što je bio loš igrač, već zato što je kao trener bio nepripremljen za tu poziciju. Savez ga nije pripremao za tu poziciju. Nije mu dana niti jedna mlađa selekcija da se uči poslu izbornika, već je odmah dobio seniorsku momčad da se uči na njoj. Dječje bolesti morao je proživljavati s najboljim ekipom. Meni je to neshvatljivo. Bili smo 18. lani na SP-u, a ove kvalifikacije smo prošli samo zahvaljujući čudnim rezultatima i neobičnim spletom okolnosti. U pripremnom periodu imali smo samo jednu pobjedu, protiv Egipta doma kad je došao s nekom trećom ekipom. Peruničić ima svojih ograničenja kao trener, ali je u prvom redu produkt sustava koji ne valja.''
U Srbiji s mladima rade isti ljudi koji su taj posao radili prije 30 godina po sustavu bivše Jugoslavije
Nakon poraza od Bjelorusije Peruničić je igrače nazvao kukavicama. Manojlović smatra da je to bilo neprimjereno, pogrešno i neistinito. Objasnio je zbog čega to misli.
''Nikako ne bih išao tako daleko i spominjao kukavičluk kao jednu od odlika naše reprezentacije. Nitko od nas nije kukavica, a rukomet je muški sport. U profesionalnom sportu ima puno faktora koji dovode do pobjede. Protiv Crne Gore je odlučivala jedna lopta. Nitko od njih se sigurno nije uplašio. Peruničićeva izjava o kukavičluku je standard u Srbiji kad se u nemoći da pronađu pravi odgovor na neko pitanje svi izvlače na igrače, na trenere i na ono što mogu vidjeti svojim očima. Razloga ima milijun, a za sve je kriva očajna organizacija. Moramo shvatiti da u Srbiji s mladima rade isti ljudi koji su taj posao radili prije 30 godina. Klince obučavamo po sustavu iz bivše Jugoslavije, a to je davno zastario sistem. Dok su druge nacije unaprijedile svoju igru, mi radimo po sustavu iz kamenog doba. Sve to svaliti na izbornika zvao se on Peruničić, Matić, Perić, Cvetković ili koliko ih je već bilo u posljednjih nekoliko godina, bilo bi pogrešno. Zato ne bih želio ništa ružno reći o Peruničiću iz jednostavnog razloga jer je on samo produkt sustava.''
Hrvatska ima sustav, kult reprezentacije i igra moderan rukomet, ali njen je problem preveliki patriotski naboj
Premda je došla na Euro u pomlađenom sastavu, s nekoliko debitanata i kulminacijom ''slučaja Štrlek'' neposredno prije puta u Graz, Hrvatska je počela odlično turnir. Za Manojlovića to nije iznenađenje. Objasnio je u čemu su ključne razlike između hrvatskog i srpskog reprezentativnog rukometa.
''Kakvu god reprezentaciju Hrvatska pošalje na turnir, ona je jedan od favorita. Nije to moje mišljenje. To je egzaktno provjerljivo. Pogledajte koliko je Hrvatska igrala finala i polufinala od 2003. kad ju je preuzeo Lino Červar. Nije to slučajno. S tako ozbiljnom školom rukometa Hrvatskoj nije problem izbaciti 25 igrača koji u svakom trenutku mogu igrati za reprezentaciju. Červaru je ovo zadnja godina na klupi reprezentacije i Savez mu se vjerojatno želio zahvaliti za sve što je napravio davši mu šansu da se plasira na još jedne Igre. Hrvatska igra jako dobar rukomet, kvalitetan rukomet. Osnovna razlika između Srbije i Hrvatske je što u Hrvatskoj postoji kult reprezentacije i sustav određenih vrijednosti koji se poštuju godinama, isti onaj sustav koji su ga postavili legendarni hrvatski igrači koji su osvajali svjetska i olimpijska zlata. Ova generacija je samo nastavila pratiti taj kult. Imate i Červara koji je u hrvatskom rukometu stalno prisutan od 2003. Lino sve to prati, sve to vodi. Imate sustav rada, ono što mi u Srbiji ne vjerujem da ćemo više ikad imati. U posljednjih 17 godina imate nekog tko prati sve trenere, sve igrače, nekoga tko sve o svemu zna i kome ne može pobjeći niti jedan igrač. U Srbiji smo imali izbornike koji nisu pojma imali u kojim klubovima igraju neki igrači, nisu znali čak ni imena onih koje su pozivali, kao ni da su se neki od njih u međuvremenu umirovili. To je moguće samo u Srbiji'', kaže nam Manojlović pa otkriva jedan za njega veliki problem Hrvatske:
''Hrvatska igra moderan i atraktivan rukomet i ima fenomenalne igrače. Najveći problem Hrvatske je prevelika želja u grupnoj fazi kad se igra za nacionalni dres. Utakmica protiv Srbije vam ne znači ništa, ali znajući mentalni sklop hrvatskih igrača uvjeren sam da će nas zgaziti i s 25 razlike budu li mogli. Zbog prevelikog emotivnog naboja nikad niste znali kalkulirati. S jedne strane to je dobro, ali s druge može biti veliki problem na teškim i napornim natjecanjima kao što je ovaj Euro.''
Želite li momentalno primiti obavijest o svakom objavljenom članku vezanom uz rukometni Euro i Hrvatsku, instalirajte Index.me aplikaciju i pretplatite se besplatno na tag: rukomet.
Index.me aplikaciju za android besplatno možete preuzeti na ovom linku, dok iPhone aplikaciju možete preuzeti ovdje.
*Sadržaj donosi Index u suradnji s PPD-om, te u skladu s najvišim profesionalnim standardima.