Foto: Hina
Michael Glover, Sead Karaselimović, Mario Rubeša i Robert Rubčić prije par mjeseci predstavili su projekt Organizacije nabijajući si žestok tempo, nije manjkalo motivacijskih govora, poziva na jedinstvo, poziva na podršku, a da se pritom nije pokazao projektni plan napada na Europu. U Puli ih nitko za plan nije niti pitao, Grad Split i Hajduk zu inzistirali ali odgovor nisu dobili, pa su se i razišli.
Usporedbe s Rijekom bile bi komične da nije tragično
Reorganizacija kluba odvijala se i odvija se bez ikakvog investiranja, bar javnost za investicije nema pojma, no mijenjalo se tehničko osoblje i to na vrlo grub i neprimjeren način. Rekli bi zlobnici htjeli su kapitalizam, onaj surovi, pa eto vam ga… No istini za volju sve što se činilo bilo je više “akcija“ trpanja rodbine i prijatelja na sve pozicije u klubu i oko njega nego kapitalizma i kapitalističke logike ponude, potražnje i konkurencije.
Organizacija je nastajala uz svesrdnu potporu većine lokalnih medija što traje i dan danas. Bez obzira što su novi vlasnici bivšeg vlasnika platili u protuvrijednosti jednog prosječnog igrača Rijeke, njihove su poteze, akcije, uređivanje i sređivanje kluba uspoređivali s Volpijevim projektom u susjednoj Rijeci.
Uspoređivati Organizaciju, koja sklanja Silvanu Rožanković, Miljenka Broskvara i još neke kadrove da bi se zaposlili stručnjaci za pranje štucni, dresova i kanotjera, s projektom saniranja milijunskih dugova i ekipiranjem NK Rijeke bilo bi komično da nije tragično. Volpi je po dolasku u Rijeku najavio investicije od 56 miljuna kuna, a Glover nije najavio ništa. Simpatizeri Istre 1961 nadali su da će misteriozni Gloverov osmijeh donijeti iznenađenje, a dobili smo veliko ništa.
"Uložite barem u korner zastavice, pa ćemo vas zvati investitorima"
Počelo je obračunom s tehničkim osobljem, a nastavljeno je sa stručnim kadrovima. Najprije su maknuti ljudi kojima je valjda jedina greška to što su radili svoj posao i proživljavali svaku patnju Istre 1961 kao svoju patnju. Potom se razračunalo s trenerskim kadrovima tako da ni najbolji poznavatelji nogometnih prilika nakon par mjeseci komešanja nemaju pojma tko koga trenira, tko vodi i tko odgovara za koju mlađu nogometnu kategoriju?
Zaposleni su prijatelji, rodbina no nogomet nije glazba pa da se samouki, talentirani improvizatori probiju na sceni. Mediji, oni siti koji uspoređuju Volpija i Glovera, nisu se zapitali mogu li ljudi koji u svojoj karijeri nisu vodili niti ekipu na turniru „Moja ulica moja ekipa“ voditi omladinski pogon jednog prvoligaša? Prvoligaša koji ima namjere igrati u Europi i to odmah, ne za par godina.
Usporediti projekt Volpija s projektom Organizacije je na neki način komična usporedba. Usporediti Glovera koji nije uložio niti u travku na stadionu Aldo Drosina sa Volpijem koji je u par mjeseci izgradio stadion na Rujevici (da mu klub ne bi morao igrati izvan Rijeke) vrijeđa zdravi razum.
Dajte im vremena? OK, dati ćemo im vremena, dati ćemo im vremena i dva poluvremena, no postoji li i najmanja naznaka da će Glover kao predstavnik suvlasnika, (ne vlasnik koliko nam je poznato nego „predstavnik suvlasnika“ ) uložiti bar u nove korner zastavice? Ne mora više, neka slijedeći tjedan kupi lopte, i četiri korner zastavice pa će ga Regional Express prozvati „investitorom“.
Ne mora Glover graditi novi stadion, no Glover može svojim radnicima, neposrednim izvođačima renovirati teren. Neka pokaže da je on mali Volpi.
Zašto bi nekome tko je došao s kapitalom trebao kredit?
No pošto je Organizacija jednako Glover i svi imaju dojam da je on „jedan jedini“ za početak bi se trebao vratiti iz Amerike. Kada dođe neka prosječnom Istrijanu objasni kako to Organizacija koja je po njemu mjerna jedinica za kvalitetu rada može zapasti u trećerazredni skandal kojeg se ne bi posramili ni režiseri meksičkih sapunica. Nije da nam to smeta, ne zanima nas njegov privatni život, no on je predsjednik kluba za kojeg navija određen broj ljudi.
Ako je Organizacija spremna na promjene onda je sasvim jasno da s njima treba krenuti odmah po povratku predsjednika iz Amerike. U Americi je ostao dugo, po nekima čak i predugo, no još uvijek nije kasno da se časno povuče, da ponudi ostavku, prepusti mjesto nekom drugom, nekome tko će investirati u nogomet, u NK Istru 1961, a ne u obitelji, prijatelje svojih prijatelja, kunjade i jarane. To je nažalost tako…
Prije nego što odstupi Glover bi se trebao očitovati o dignutim kreditima, ne o svotama jer je to njegova privatna stvar nego o jamstvima, da se kojim slučajem ne bi desilo da građani, oni obični građani koji se bore za egzistenciju, indirektno plaćaju njegov projekt Organizacije. Teško je naime povjerovati da se o tome nije razmišljalo ili pak da su krediti uopće dizani? Zašto bi nekome tko je došao s kapitalom, nekome tko ima namjeru graditi komplekse na Marsovom polju manjkalo novca?
Vjeruje li tko u projekt Marsovo polje? Vjeruje li sportska javnost da je Organizacija, ovakva kakva jeste sposobna pokrenuti projekt koji bi unaprijedio istarski sport, ne samo nogomet?
Vjerujete li da će Organizacija koje je navodno igračima opet dužna novce, koja se boji arbitraže pa igračima isplaćuje 30 posto od jedne plaće da im neki igrači, koji imaju gdje, ne odu poput Franjića?
Ako Glover ne povuče pravi potez, Istru čeka sudbina, Varaždina, Karlovca i Zadra
Nekada se zbog odlaska Franjića sazivala vanredna konferencija za tisak, nekada se Glover iz Amerike vraćao u Pulu samo da bi javnosti objasnio zašto je otišao igrač koji „će uskoro njemu plaćati novce“. Ajde daj Bože, možda će novac kojeg Franjić bude plaćao Organizaciji pokrenuti stvari s mrtve točke.
I za kraj, neka Glover ponudi varijantu časnog odstupanja i ostalim vođama Organizacije, onim istim koji su obećali Europu i ofenzivan nogomet. Onima koji su napadačkim nogometom u pet utakmica u okvir gola, brojkom i slovima, pucali 18 (osamnaest puta). Onima koji su zaslužni što su tribine prazne i što će brojači posjetitelja opet biti novinari, jer oni brojači službeni ne rade.
Ako Glover ne povuče pravi potez, jedini koji bi odgovarao ovom trenutku, Organizaciju bez dvojbe čeka sudbina, Varaždina, Karlovca i Zadra.
No znajući Organizaciju, znajući način komunikacije, upravljanja, strukturiranja uvjereni smo kako će se nastaviti verbalne bravure, iscrpljujuće konferencije za tisak na kojima će svi čekati da se nešto desi, a desiti će se sve osim investicija, ako iste uopće postoje?
* Komentar prenosimo uz dozvolu autora u suradnji s "Regional Expressom". Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala