Foto: Guliver Image/Getty Images
8. RUJNA 1996. u standardnom nedjeljnom popodnevnom terminu u goste Milanu došla je Verona. Gosti su iznenađujuće poveli golom De Vitisa u 25. minuti i s tim se rezultatom otišlo na odmor. Ipak, u nastavku domaćin golovima Marca Simeonea preokreće rezultat i u završnici je Verona krenula va bank kako bi došla barem do boda.
Igrala se 86. minuta i gosti su imali korner. Netko od igrača Verone poslao je loptu na drugu stativu gdje nije bilo nikoga od igrača u žutom, pa je loptu neometan primio George Weah. Liberijac je uštopao loptu, a onda se dogodilo nešto što je i nakon 21 godinu legenda koja se među navijačima Milana prenosi s koljena na koljeno.
Liberijac je iz svog kaznenog prostora krenuo direktno na gol Verone. Najprije je prošao jednog protivničkog igrača, a onda i drugog. Dvojica nogometaša Verone sudaraju se u pokušaju da zaustave ''zvijer u crvenim kopačkama'' koja je nezadrživo jurila prema vrataru Attiliju Gregoriju. U tom trenutku, milanskim suncem dobrano uspavani navijači Milana ustaju sa svojih stolica i s nogu u transu promatraju čudo kojem upravo svjedoče.
Dok je Weah poput tenka rušio sve pred sobom i zaobilazio igrače Verone kao da su čunjevi, tribine su proključale, a nakon što je Liberijac zabio jedan od najljepših golova u povijesti nogometa, jasno je bilo da će se povijest San Sira morati pisati ispočetka.
Puno je legendarnih igrača koračalo mitskim stadionom, ali nitko nikada nije napravio ono što je 8. rujna 1996. napravio Kralj George.
George Weah, najbolji afrički nogometaš svih vremena, obilježio je cijelu jednu nogometnu epohu. Bio je neodoljivi spoj brzine i tehnike, sirove snage i nogometne lepršavosti. Njegov osjećaj za igru bio je nestvaran, a osjećaj za gol i instinkt ''ubojice'' bili su nerješiva enigma za protivničke obrane.
Čudesni Liberijac, zbog kojeg je 1995. ugledni L'Equipe promijenio pravilo da samo europski nogometaši mogu primiti Zlatnu loptu, bio je jedan od najboljih nogometaša svog vremena. Za sve nas koji smo bili inficirani nogometom u devedesetima Weah je bio puno više od običnog goniča lopte – bio je simbol, pop-ikona i predstavljao je čistu esenciju te prekrasne igre.
''George Weah imao je najveći utjecaj na mene. Najbolji napadači su on, Ronaldo i Van Basten. Ali Weah mi je bio idol iz djetinjstva. Trudio sam se kopirati ga i pokupiti ono najbolje od njega. On je čovjek koji je izmislio novi način igranja za napadače'', izjavio je jednom Thierry Henry i možda time najbolje sažeo sve ono što za nogomet znači George Weah.
O nestvarnom životu i čudesnoj karijeri ovog Liberijca mogli bi se pisati eseji i snimati filmovi. Od nesretnog djetinjstva u ratom poharanoj Liberiji i svjedočenja masakrima iz prve ruke, preko svih onih divnih golova u dresovima Monaca, PSG-a i Milana do političke karijere u rodnoj mu zemlji.
Zaista čudesna priča, koju možda jednom prigodom i ispričamo u cijelosti, no do tada je i legenda o ONOM golu Veroni dovoljna da i mlađi, oni koji nisu imali sreće gledati Kralja Georgea na terenu, shvate kakav je nogometaš bio George Tawlon Manneh Oppong Ousman Weah.