HRVATSKA je protiv Latvije dominirala 90 minuta i odnijela poprilično laku pobjedu od pet pogodaka razlike (5:0). Dalić je na izrovani teren stadiona na Rujevici poslao dosta zanimljiv sastav.
Izostanak Matea Kovačića nije uopće naštetio momčadi u dvoboju protiv prilično inferiornog i jednodimenzionalnog protivnika. Bespredmetno je navoditi svaku pojedinu situaciju u kojoj je to bilo vidljivo, ali je zanimljivo primijetiti neka taktička rješenja koja su se otvorila Daliću.
Značajni dobici unatoč oprezu
Utakmica protiv toliko slabijeg protivnika nikad ne bi smjela biti razlog za euforiju. Rezultat je ostvaren i eventualni pritisak oko plasmana smanjen. U ovom slučaju recept sjajne igre mogao bi biti smjernica za igru u sličnim okolnostima.
U standardnom konceptu igre Hrvatske, pogotovo protiv snažnijih protivnika, vezna linija u drugoj fazi distribucije mnogo je napučenija. Modrić, Brozović i Kovačić često zauzimaju iste zone terena i mnogo su uključeniji u igru sa stoperima.
To je dijelom vezano uz dobru kompoziciju protivnika, ali dijelom uz igrače na stoperskim pozicijama. Stabilizacijom Joška Gvardiola i Josipa Šutala kao udarnog tandema čak i u utakmicama s ozbiljnim suparnicima Hrvatskoj će biti lakše kontrolirati tempo posjeda.
To je samo potvrđeno protiv Latvije, ali nije nikakva novost. Hrvatska je za ovakve utakmice došla do dva nova pozitivna momenta. Riječ je o razigravanju s lijeve strane napada i slobodi kretanja koju donose Luka Ivanušec i Andrej Kramarić u kombinaciji.
Sjajan plan Zlatka Dalića
Jedna od glavnih glavobolja za hrvatskog izbornika već neko vrijeme je funkcioniranje linije Sosa – Perišić na lijevoj strani napada. Postavljanjem Ivanušeca u trokut s njima obojica su dobila opciju dovoljno visoko kako bi njihova napadačka suradnja bila bolja.
Koliko god ta kompozicija bila organska zbog prirodnih pozicija svih navedenih i Gvardiola koji je ulazio iz drugog plana, postalo je jasno da je Dalić svjesno pribjegao tom rješenju. Izlaskom stopera Manchester Cityja Šutalo je premješten na njegovu poziciju baš zato da bi se zadržala stabilnost distribucije.
Vertikalna igra dodatno je naglašena kompatibilnošću dubinske igre Ivanušeca s vertikalnim i povratnim kretanjem Andreja Kramarića. Zbog toga je čitava momčad većinu utakmice izgledala kao da igra u mnogo višem tempu nego što je to često znalo biti. Pogotovo protiv slabijih protivnika.
Linije Latvije razvlačene su u oba smjera do točke pucanja. Obrambeni igrači jednostavno nisu mogli pratiti sve prijetnje koje su pristizale prema njihovom golu. Još bi se možda gosti prilagodili ovom konceptu, ali Bruno Petković je toliko uspješno držao zadnju liniju da protivnik nikako nije mogao izvršiti potrebne prilagodbe.
Odlična forma Ivanušeca zadnjih tjedana, probuđeni Petković, koji nastavlja držati formu, i vertikalni oblik momčadi sjajne su naznake za utakmicu u ponedjeljak u Armeniji.
Nadolazeće obveze i opterećenja
Kad se podvuče crta ispod nastupa na terenu, naznake za ostatak kvalifikacija izrazito su povoljne. Dodamo li tome i Modrićevu potvrdu ostanka do Eura, stabilnost osnovnog sustava ne bi smjela patiti. Jedini upitnici su forma Nikole Vlašića, stabilnost igre Marcela Brozovića koja će ovisiti o ligi u kojoj nastupa i situacija s pozivanjem Marka Livaje za buduće akcije.
Lijepo je uživati u trenutnoj euforiji, ali trenutak u kojem Dalić mora donijeti konkretnu i trajnu odluku oko najboljeg igrača Hajduka bliži je nego što se čini. Da bi zadržao ono što momčad drži na okupu, hrvatski izbornik mora biti svjestan da se takva pitanja ne mogu ni ignorirati ni dodatno odgađati.
S Petkovićem u pravom stanju čini se da Hrvatskoj ne treba konkurencija na mjestu napadača za prvih 11. No, to je samo iluzija koja je utemeljena na predstavama poput ove na Rujevici. Van Kramarića i Petkovića nijedan napadač nije pokazao da može kontrolirati prostor na pravi način.
Jasno je da Livaja to može raditi itekako dobro, a opet do neke mjere drugačije od svog pandana iz Dinama. Za kompoziciju Hrvatske igre protiv jačih protivnika, ta dubina bit će nužna. Dalić tu nedoumicu može ignorirati, ali samo do idućih termina za pozive. Tada će trebati odgovoriti na neka pitanja. Prvenstveno sebi, a onda i javnosti.