U DERBIJU kola Lige prvaka Bayern je s ukupnim rezultatom od 3:0 izbacio PSG, prošao dalje u četvrtfinale i potvrdio status jednog od favorita natjecanja. S obzirom na prikazano u prvih 90 minuta u Parizu (1:0), Bayern je mogao biti nezadovoljan jer se njegova potpuna dominacija tijekom gotovo cijele utakmice nije pretvorila u uvjerljiviju rezultatsku razliku.
Zbog toga su prisutnost Kyliana Mbappéa, njegova dobra forma i suradnja s Leom Messijem te solidne adaptacije Christophera Galtiera u odnosu na prvu utakmicu davale nadu Francuzima te su im donijele prozor od pola sata solidne igre u uzvratu. No, kao i gotovo svakog ranog proljeća u Ligi prvaka, gledajući svih 180 minuta, PSG nije napravio dovoljno i potpuno zasluženo je ispao već na prvoj stepenici nokaut-faze.
Kaos u klubu: Mbappé protiv Galtiera protiv Camposa
PSG-ov najuspješniji period pod Galtierom bio je još početkom jeseni. Francuz je pronašao sustav u kojem je uspješno sakrio defenzivne nedostatke Mbappéa, Messija i Neymara igrajući u varijaciji 3-4-3 formacije, gdje je imao dovoljno igrača iza njihovih leđa da bi mogao braniti protivničke napadače, a s dva fizički perfektna krilna beka - Achrafom Hakimijem i Nunom Mendesom - imao je dovoljno širine u napadu i u obrani.
Međutim kako je sezona odmicala, javljali su se tračevi kako se glavnoj zvijezdi - Mbappéu - takva postavka igre ne sviđa jer je ograničen na centralni dio terena, konstantno traženje dubine i čekanje da Neymar i Messi iskreiraju napade, dok se on voli izvlačiti na stranu i biti često na lopti. Navodno je isključivo zbog toga Galtier nekoliko puta mijenjao formaciju.
Ta neslaganja oko sustava igre kulminirala su prije nekoliko tjedana kada je PSG-ov sportski direktor Luis Campos kao kakav seoski šerif u balkanskoj županijskoj ligi s tribina usred utakmice sišao na travnjak i savjetovao Galtieru da se s 4-4-2 formacije koju je tada igrao ponovo vrati na 3-4-3.
Galtier ga je poslušao te je PSG u takvom sustavu odigrao solidnu utakmicu, no Galtier se iz nekog razloga protiv Bayerna opet odlučio igrati 4-4-2 s rombom u sredini.
Adaptacije u odnosu na Pariz
To se još jednom pokazalo kao očajna odluka te je Bayern veliku većinu utakmice dominirao, a PSG je sve do zadnjih 10-ak minuta bio potpuno bezopasan. Posebno su problematični bili ogromni koridori otvorenog prostora uz aut-linije zbog PSG-ove romb formacije.
Kako je vezna linija stajala usko zatvarajući Leona Goretzku, Joshuu Kimmicha, Thomasa Mullera i često Jamala Musialu koji se s krila voli ubacivati u sredinu, a PSG-ovi bekovi igrali u četvorci u posljednjoj liniji, Bayernovi bekovi imali su ispred sebe gotovo uvijek otvoreni put za dribling, centaršut ili ubacivanje u prazan prostor u završnicama akcije.
Kao rješenje za taj problem u uzvratu logično je bilo vratiti se na varijaciju formacije s tri stopera u posljednjoj liniji i dva krilna beka te se Galtier za jučerašnji uzvrat ispravno odlučio za 3-5-2. S još jednim dodatnim veznim igračem umjesto ozlijeđenog Neymara, PSG je u prvih pola sata izgledao puno stabilnije u odnosu na prvih 90 minuta.
Imao je dovoljno ljudi u sredini terena za borbu protiv Bayernove elitne vezne linije, ali je i s krilnim bekovima, koji smiju iskakati visoko u obrani te se pridodavati napadačima u napadačkoj tranziciji, učinio Bayernove bekove vrlo konzervativnima i fokusiranima na obrambene zadatke. Posebno se to odnosilo na Josipa Stanišića koji se ponašao gotovo kao treći stoper.
Jučer nedovoljno, ukupno sramotno
Uspio je PSG s takvom postavkom na trenutke odvesti utakmicu kamo je i želio. Odnos snaga je tijekom prvog poluvremena bio izjednačen, Bayern nije bio ni blizu opasan kao u Parizu, a s obzirom na to da je ukupno imao samo jedan gol prednosti, PSG-u je potencijalno bio dovoljan samo jedan bljesak Mbappéa ili Messija, ili nekakva greška Bayernove obrane da bi poravnao rezultat.
Upravo to su i dočekali pred kraj poluvremena, no jednu obećavajuću akciju Messija blokirao je Alphonso Davies, dok je ogromnu grešku Bayernovog vratara Yanna Sommera sjajno ispravio Matthijs De Ligt očistivši loptu s crte praznog gola.
To je značilo da je Bayern uspješno preživio kratak kritičan period te da će PSG morati više riskirati u drugome poluvremenu kako bi nastavio stvarati prilike. Međutim, u drugome poluvremenu PSG se potpuno ugasio, nije stvorio ni jednu priliku, dok je Bayern s druge strane stvorio njih nekoliko i rutinski priveo utakmicu kraju.
Onoga trenutka kada je Bayern podigao tempo utakmice, PSG-ovo čekanje greške ili individualnog bljeska se pokazalo potpuno nedoraslo. Bilo je nevjerojatno i na trenutke pomalo sramotno gledati ekipu s toliko surove kvalitete kako u 180 minuta ne zabija niti jedan pogodak protivniku, a da bi stvar bila još gora, zapravo i ne posjeduje taktičke mehanizme kojima bi konstantno dolazila u šesnaesterac protivnika kakav je Bayern.
Ružan beskrajni dan
Tako se scenarij u kojem PSG ispada iz Lige prvaka relativno rano u odnosu na očekivanja ponovio, po tko zna koji puta od dolaska katarskih investitora. Nekoliko puta ih ždrijeb nije mazio, par puta su zaista nesretno ispadali, ali izuzev onog pandemijskog finala protiv Bayerna, PSG u Ligi prvaka nema baš ništa čime bi opravdao beskonačna ulaganja u igrače.
Ovo je bio samo još jedan dvomeč u Ligi prvaka i još jedna sezona zaredom koja je pokazala da se neki koraci u izgradnji zdrave okoline oko kluba koji misli konstantno pobjeđivati na najvišoj razini ne mogu preskakati, a PSG to čini iz godine u godinu, do te mjere da to polako postaje degutantno.
Dokle god budu sastavljali ekipe po istom principu kao i do sada, dokle god jedan, dva ili tri igrača budu imali povlastice, dokle god mu se sportski direktori budu svađali s trenerima i usred utakmice iz lože spuštali na teren, a Ligue One kao natjecanje ostalo beznačajno, PSG neće imati zdravu okolinu za konstantan napredak.
Do kraja sezone vjerojatno će uzeti sve domaće trofeje, ali će se neovisno o tome opet postavljati ista pitanja kao i svake prethodne. Pariz, PSG, njegova uprava, a s njima, nažalost, francuski i cijeli moderni nogomet proživljava dosadan, tmuran i ružan beskrajni dan.