U SUBOTU je hrvatska košarka primila još jednu bolnu šamarčinu. Nakon katastrofe protiv Brazila u prvom kolu splitskih kvalifikacija za Olimpijske igre te mučenja protiv košarkaški egzotičnog Tunisa, sasvim prosječna reprezentacija Njemačke lišena pomoći najboljih igrača izbacila je tužnu Hrvatsku iz svih kombinacija za Igre u Tokiju.
Nakon propuštenog SP-a u Kini 2019., hrvatska košarka neće biti dio drugog u nizu velikog natjecanja. Hrvatska je posljednji put na nekom velikom natjecanju igrala još prije četiri godine.
Hrvatska protiv Njemačke nije imala ni glavu ni rep. U obrani je curilo na sve strane, a napad se sveo na čistu improvizaciju i taktiku da se Bogdanoviću daje lopta pa što on napravi. Bojan je zabio svojih 38, ali ako znamo da je ostatak reprezentacije dodao još toliko, onda je jasno kako je Hrvatska igrala. Kad tome dodamo taktičko samoubojstvo izbornika Veljka Mršića u posljednjih šest, sedam minuta utakmice, onda je poraz sasvim logična posljedica kompletnog kaosa u hrvatskoj košarci.
S predsjednikom Stručnog savjeta HKS-a Dinom Rađom razgovarali smo otvoreno o ključnim razlozima još jednog neuspjeha, pitali smo ga kakva je budućnost izbornika Mršića, ali i aktualnog vrha HKS-a.
Što dalje nakon još jedne blamaže hrvatske košarke?
Nije lako, a ni poželjno vruće glave u ovim okolnostima donositi neke odluke. Trebamo Stojko i ja sjesti i dogovoriti se što dalje. Na prvi pogled ovo je debakl. Tu nema spora, ali priča o našoj košarci je puno dublja nego ovo što se događalo na turniru u Splitu. Kako ćemo išta napraviti kad nam Bogdanović dođe dva dana prije prve utakmice, kad nam Žižić stigne pet dana prije prve utakmice, a Hezonja sedam dana?
I drugi su imali isti problem. Njemačkoj je nedostajalo pet, šest najboljih igrača.
Stoji, ali nije to problem. Problem je što su sve tri ekipe koje su igrale protiv nas agresivnije od nas. I Tunis je agresivniji od nas. Nama Babo otegne jaja da bi primio loptu, a kad ju primi, njemu igrač diše za vratom. On to može podnijeti jer ima kvalitetu. Donekle to može izdržati i Hezonja, jer ima kvalitetu. Svi ostali to ne mogu jer na to nisu navikli. Zašto nisu navikli? Zato što igraju domaće prvenstvo u programu prema kojem se igra da igrač stoji tri metra od igrača. Stalno to ponavljam kako se na našim utakmicama igra obrana bez agresivnosti, bez pritiska. Onda dođu Krka i Borac iz Čačka i pometu Split u zadnja dva kola ABA lige 20 razlike samo zato što su agresivniji. Sve dok mi po klubovima ne uvedemo pravilo da sve kategorije moraju igrati obranu na određeni način, uzalud nama pričanje.
Jesu li Mršićeve nelogične odluke u zadnjoj četvrtini dovele do debakla?
Znam da je odgovornost na svima nama. Moja je odgovornost što sam doveo trenera kojega sam doveo. Većinu sugestija koje smo mu davali nije prihvatio jer je imao svoju viziju. Ta je vizija dovela do ovoga što se dogodilo protiv Njemačke. Nervira me što vidim po njegovim izjavama da on tu ne vidi ništa problematično. To što je on napravio u zadnjih sedam minuta utakmice protiv Njemačke, to je bilo klasično košarkaško samoubojstvo. Kad smo vidjeli što radi, kakve poteze povlači, tko mu igra obranu, Stojko i ja smo se hvatali za glavu na tribini. Da je namjerno išao izgubiti, neke odluke bi mu imale više smisla. Nešto slično nisam vidio nikad u svojoj karijeri.
Nakon utakmice Mršić je na presici rekao da je njegov status isti kao što je bio do sada. Je li mu isti, odnosno, ima li on i dalje podršku HKS-a?
Moramo sjesti i razgovarati, ali on je odgovoran za rezultat. Sve odluke su bile njegove, sve je bilo prepušteno njemu. Nitko mu se nije miješao u posao. Primao je stalno sugestije, većinu ih nije poslušao. Samim tim je odgovoran za svoj dio posla, a to je igra.
Osim postavljanja Mršića na klupu, smatrate li da HKS snosi još odgovornosti zbog ovog neuspjeha?
Što sam trebao napraviti? Spustiti se na parket i igrati obranu? Nije mi jasno što smo još trebali napraviti. Doveli smo turnir u Split, dobili su na raspolaganje hotele i najbolje moguće uvjete za raditi. Da su se kvalifikacije igrale lani, da smo bili kompletni i s mjesec dana priprema siguran sam da bi bilo drugačije. Ali nije. Sve najbolje što imamo i što smo mogli dovesti smo doveli. Bolje od toga nemamo. Nažalost, to je naša realnost u ovom trenutku.
Nakon Istanbula je došao Skelin, koji se pokazao promašajem. Iza njega je stigao Anzulović koji je uspio Hrvatsku s NBA igračima ne odvesti na SP. Sad Mršić. Do kada ćemo lutati s izbornicima?
Sve dok ne krenemo raditi kako treba i kad zabranimo politici da se miješa u rad klubova.
Kakve to veze ima s pitanjem izbornika?
Imamo na raspolaganju kadar kakav imamo. Imamo igrače kakve imamo. Tko to nije dobio poziv, a da nam je mogao pomoći? Koga smo preskočili, koga smo zakinuli? Tako je i s trenerima. Bolje nemamo. Odnosno, imamo, ali ne žele doći.
Znam da je HKS izričito protiv stranca, ali ovako očito više ne može. Ne mislite li da bi bilo poželjno da Savez o tom pitanju razgovara i s igračima, umjesto da sam donosi takvu odluku? Zašto ne bi i Bogdanović kao vođa ekipe imao pravo nešto reći na tu temu? Ili ste ga već pitali?
Nisam ga pitao, ali mogu ga pitati.
Bude li Bogdanović za stranca, hoće li se stav HKS-a promijeniti?
Ajmo korak po korak. Nema smisla o tome razgovarati ako nisam siguran hoću li uopće ostati na ovoj funkciji.
Čitajući glas javnosti na društvenim mrežama i komentarima brojni su oni koji aktualni HKS drže za krivca za krah hrvatske košarke. Jeste li pomislili odstupiti?
Naravno, odmah nakon utakmice, ali je kasnije navečer u meni proradio bijes i želim ostati. Međutim, moram vidjeti što misli Stojko jer ako on odluči otići, onda nema smisla da ja ostanem. Dajte nam par dana da hladne glave odlučimo o svemu.
Pod pretpostavkom da ostanete, što će se onda promijeniti u hrvatskoj košarci?
Ne znam. Treba sjesti i razgovarati s ljudima. Do sada sam razgovarao s puno trenera velikog kalibra. Željeli smo dovesti Repešu, Perasovića, Spahiju, Trinchierija… Dobili smo odbijenice.