IVAN RAKITIĆ oprostio se od hrvatske reprezentacije. Sa 106 nastupa i 15 golova isprofilirao se u jednog od najvećih igrača svoje generacije i jednog od najboljih hrvatskih igrača ikad.
Njegov odlazak otvorio je jedno slobodno mjesto u veznom redu Hrvatske, ali Dalić ne treba očajavati. Zamjena za Rakitića je spremna i igra nogomet života.
Rakitić je pomogao Daliću da donese najtežu odluku
Pred izbornikom Hrvatske bila je jedna od najtežih odluka otkad vodi reprezentaciju. S jedne strane imao je Vlašića, modernu desetku u uzlaznoj putanji karijere koja igra nogomet života i po svemu prikazanom je točno onaj tip igrača koji je Hrvatskoj nedostajao.
S druge strane je imao Rakitića, jednog od najboljih hrvatskih igrača svih vremena i čovjeka koji još uvijek može dati puno, ali je njegov igrački zenit prošao i partije za reprezentaciju nakon Svjetskog prvenstva u Rusiji nisu bile na razini na kojoj smo ga navikli gledati. Logično je da prednost dobije mlađi i moćniji igrač, ali Rakitićev utjecaj u svlačionici i na terenu je golem. Kada izbornik na klupi ostavi takvog igrača, to utječe na dinamiku odnosa u momčadi. U pitanju je teška odluka.
Dalić je imao sreće što je u prethodnom ciklusu Nikoli Vlašiću mogao dati startnu ulogu kada Rakitića nije bilo u kadru. Nije morao donositi nepopularnu odluku, a sada više nema taj uteg. Koliko god suludo zvučalo, Rakitić je odlukom o oproštaju u jednoj mjeri pomogao Daliću. Sada može bez kritike javnosti i svlačionice dati Vlašiću mjesto koje je imao Rakitić.
Vlašić je već preuzeo Rakitićevu ulogu
Zbog Rakitićevih ozljeda i problema s klubom Nikola Vlašić je u kvalifikacijskom ciklusu za Europsko prvenstvo počeo dobivati veću minutažu, koju je iskoristio izvrsno. Bio je igrač utakmice u razbijanju Slovačke 4:0, a i u narednim susretima je imao zapažene uloge. Igrač moskovskog CSKA u ciklusu je skupio šest utakmica i postigao tri pogotka.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Od šest utakmica koje je odigrao u četiri je startao od prve minute. U preostale dvije je ulazio s klupe, jednom umjesto Rakitića i jednom umjesto Kovačića. Rakitić i Vlašić nikad nisu zajedno započeli utakmicu, a na terenu su skupa proveli samo 15 završnih minuta protiv Azerbajdžana. Rakitić je propustio dva od tri reprezentativna okupljanja u kojima je Vlašić bio prvotimac.
Uzorak je jasan. Po svom profilu i poziciji ta dva igrača ne mogu igrati skupa i Dalić je morao donijeti odluku tko će biti član udarne postave. Rakitić mu je ovom odlukom pomogao.
Što Hrvatska dobiva s Vlašićem?
Hrvatsku s Vlašićem u startnoj postavi već smo mogli dobro upoznati. U bivšem hajdukovcu Hrvatska je napokon dobila igrača koji može driblingom i pasom probijati suparničke linije, a dovoljno je motoričan i okretan da mu ne treba puno prostora da napravi razliku.
Snažan je u duelu i odgovoran u igri pa obrana zbog njega ne pati. Hrvatska je posljednjih godina imala puno kreatora iz dubine terena - to su bili Modrić i Rakitić, a donekle i Kovačić. S Vlašićem konačno dobiva spojku koja može prenijeti loptu u završnu trećinu terena, driblingom stvoriti višak, razigrati suigrača ili udarcem sama završiti akciju.
Vlašić više nije nedokazan klinac. U posljednje dvije sezone jedan je od najboljih igrača ruske lige, koji je navikao igrati na visokoj razini iz tjedna u tjedan.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Što Hrvatska gubi Rakitićevim odlaskom?
Hrvatska s Rakitićem gubi veliki autoritet u momčadi koji je prototip uzora za usmjeravanje mlađih igrača. Rakitić je na Svjetsko prvenstvo u Rusiju stigao s velikim problemima u klubu, koji ga je na silu pokušavao prodati. Dio javnosti i medija već su tada smatrali da je Rakitićevo vrijeme prošlo, ali on je dokazao kakva je veličina.
Bio je ključni igrač Hrvatske i zabio je hladnokrvno dva penala protiv Danske i Rusije u prijelomnim utakmicama Modrićeve generacije.
Rakitić više ne može u kontinuitetu pružiti toliko dobre partije za reprezentaciju kao prije četiri ili pet godina, ali i dalje je igrač koji svojom inteligencijom i čitanjem igre može biti ključan faktor, posebno na velikim natjecanjima. Odlično osjeća tempo igre, može primiriti utakmicu, ne griješi u dodavanjima i u trenucima poput onih u Rusiji kada su suparnici zatvorili Modrića. Tada je Rakitić preuzimao ulogu najvažnijeg igrača.
U idealnom scenariju bio bi u kadru za naredno Europsko prvenstvo, posebno ako mu transfer u Sevillu donese potreban osobni mir. Samo najveće reprezentacije na svijetu imaju bogatstvo da na klupi imaju takvog igrača koji može ući u igru i diktirati tempo. Kada bi Hrvatsku pogodile ozljede igrača od kojih se očekuje da ostanu i postanu nositelji (Modrić, Vlašić, Kovačić, Brozović), Rakitićev oproštaj mogao bi se pokazati skupim, ali je generalni dojam da je to napravio u idealnom trenutku.
U reprezentaciju je već stigao kontingent igrača koji trenutno igraju na višoj razini, a on odlazi prije nego što postane netko tko će igrati isključivo po starim zaslugama.