Screenshot: Law & Order: SVU
STEREOTIPOVI su nešto s čime se svakodnevno susrećemo u životu. Koliko god nam to bilo teško priznati i sami smo svrstavali ljude u određene stereotipove, a nekad smo i sami njima obilježeni. Ništa drugačija situacija nije ni s gejmerima i igranjem videoigara. Usamljeni adolescenti, povećane tjelesne težine, često prištavi, sjede u podrumu kuće svojih roditelja i po cijele dane igraju videoigre. Zvuči poznato? Zapravo, daleko je od istine.
Imaš 25 godina i igraš igrice? To je za djecu!
Jedan od najčešćih stereotipova s kojima se gejmeri suočavaju je taj da se radi o beskorisnom hobiju za djecu. Međutim, istraživanje koje su proveli Odjel za sociologiju Sveučilišta u Zadru i portal HCL.hr iz 2014. pokazuje nešto drugo. Na temelju 3247 ispitanika utvrđeno je da je prosječan gejmer u Hrvatskoj star 24 godine i zaposlen je ili studira. U SAD-u prosječni gejmer je čak 11 godina stariji, što je dobar pokazatelj trendova u svijetu. Videoigre su namijenjene i djeci, ali oni nisu najveći dio industrije. Za ovaj stereotip djelomično je kriva i industrija videoigara u kojoj najveći komercijalni uspjesi upravo ciljaju na muški dio publike od 18 do 24 godine. Zato najčešće imamo priliku vidjeti reklame i promocije za takve igre. Akcijske žanrove prepune potentnih nabijenih frajera s dugim cijevima, ali gejming je očito puno više od toga.
Stalno pucaš po nekome, otupit ćeš od toga!
Raspucavanje između nabijenih frajera naoružanih do zuba koje industrija toliko voli, uzrok je još jednom stereotipu. Igranje nasilnih videoigara potiče agresivnost. Početkom ožujka dobili smo rezultate istraživanja koji ruše i taj stereotip. Naime, ispitanici koji su više od četiri godine igrali nasilne videoigre više sati dnevno, na testiranju nisu pokazali nikakve znakove emocionalne desenzibilizacije niti povećanu agresivnost. Iako smo o toj temi već pisali, nikada dovoljno ponavljanja.
Opet igraš igrice! Izađi van, druži se s prijateljima!
Sada kad znamo da gejmeri nisu agresivna djeca, iako vjerojatno ima i takvih, onda sigurno žive u podrumima svojih roditelja, ne druže se i samo igraju videoigre. Ovaj stereotip imao je i ekranizaciju nekoliko puta, a najpoznatiji slučajevi su South Park i The Big Bang Theory, u kojima su gejmeri prikazani kao asocijalni i društveno neprilagođeni tipovi. Tu je naravno i legendarna rečenica naših bližnjih, pogotovo majki: "Opet se igraš? Izađi van i druži se s prijateljima". Spomenuta istraživanja opet govore suprotno. Više od pola gejmera igra s društvom, a upravo su videoigre medij socijalizacije. Dio gejmera svoj hobi preferira prakticirati samostalno, što je samo dodatna potvrda kako su gejmeri kao i svako društvena skupina, različiti.
Ja ne poznajem nijednu curu koja igra igrice
Još jedna zabluda s kojom se gejmeri svakodnevno suočavaju je i ona da je to isključivo muški hobi. Kako žene danas studiraju, voze aute, glasaju na izborima, također igraju i videoigre. Štoviše, čine skoro 50% gejming zajednice. Napretkom gejminga na pametnim telefonima i tabletima, taj broj svakodnevno raste. Ono što ih razlikuje od gejmera je to što će se puno manje gejmerica tako izjasniti. To je nešto za što smo svi pomalo krivi, a radi se o još jednom sveprisutnom stereotipu. Tako se gejmerice često percipira kao "manje vrijedne" ili da igraju videoigre samo da bi privukle pažnju. Naravno, ima i takvih, samo je tiha većina uvijek u sjeni glasne manjine. Gejmerice ne samo da igraju, već i ženski esport raste. Zato prije iduće predrasude o gejmericama provjerite, možda igra bolje od vas.
Dobrodošli u svijet gejminga
Stereotipovi lako nastaju i teško se razbijaju, ali oni obično nemaju temelj u stvarnosti. Videoigre su sastavni dio života mnogih, a i dalje se nevjerojatna sredstva i vrijeme ulaže u njihovu degradaciju. Idući put kad sjednete na kavu ili šetate trgom, osvrnite se oko sebe i gotovo sigurno ste okruženi gejmerima. Ipak, svaki četvrti stanovnik Zemlje je gejmer. Ne, Zemlja nije novonastalo selo u Sjevernoj Koreji. Ima nas 1,8 milijardi, dobrodošli u naš svijet.