DINAMO je u 3. pretkolu Lige prvaka, jer nakon 3:0 u prvoj utakmici protiv skromnog prvaka Azerbajdžana, nema tog čuda koje bi ga moglo udaljiti od "kolovoza u Europi".
Neftchi se predstavio kao puno bezopasniji klub od onih iz njegovog podneblja koji su posljednjih ljeta mučili Dinamo u kalvariji pretkola, prije svih njihov najveći rival Khazar (2007.), ali i armenski Pjunik (20009.).
Neftchi s dva napadača složio priliku i pol
Naftaš iz Bakua je sve nade položio u svog "Mass Sarra", vremešnog debeljka Emilea Mpenzu. Ni ostatak momčadi sastavljene od brazilskih i makedonskih nadničara uz pojačanje Zvezdinog golmana Stamenkovića (kojeg su tribine neprestano vrijeđale) nije ponudio nešto više od jedne propuštene kontre i dva udarca koje su blokirali Kelava i Badelj.
Dinamo je igrao upravo onako kako je Jurčić najavio; u sustavu 4-1-2-1-2, gdje su na središnjem dijelu veznog romba bili Badelj (desno) i Alispahić (lijevo). Njih dvojica bili su najbolji Dinamovi igrači. Krstanoviću se također nema što prigovoriti nakon gola, iznuđenog i realiziranog penala, što god netko mislio o njegovom stilu igre.
Beqiraj i Sammir podbacili
S druge strane, podbacili su oni od kojih se najviše očekivalo: Beqiraj i Sammir. Čini se da Bećo nije najsretniji igranjem u duetu s Krstanovićem, dok se Sammir naprosto nije vidio. Njegov posao su odradili Badelj i Alispahić, koji su u nedostatku bokova imali još zahtjevniji zadatak - probiti sredinu gostiju preko najzgusnutijeg dijela terena i to su radili odlično.
Sljedeći Dinamov problem je što ovakav sustav igre, potpuno podređen Sammiru (odnosno njegovoj prodaji) ne daje bokovima previše ofenzivne slobode.
Dinamu fale bokovi ili krila koja će razvući zgusnutog protivnika
Zbog toga su gotovo svi centaršutevi (osim Vrsaljkovog za drugi gol) išli duboko iz Dinamove polovice, zbog čega su Krstanović i Beqiraj gubili zračne duele. Jurčić bi zato trebao promijeniti sustav i ubaciti klasična krila koja bi kvalitetno i precizno loptama hranila napadački dvojac. Druga opcija je da uz Beqiraja kao povučenu špicu postavi Rukavinu ili Tomečaka, koji znaju probiti stranu i razvući protivnika, jer ne može se očekivati da taj posao protiv boljeg protivnika opet odrade središnji vezni igrači.