U VELIKOM derbiju 33. kola SuperSport HNL-a Dinamo je na Rujevici svladao Rijeku s 1:2 i tako praktički zaključio ovosezonsku borbu za titulu prvaka Hrvatske. Modri su slavljem skočili na četiri boda plusa nad drugoplasiranom momčadi i jučerašnjim protivnikom tri kola prije kraja prvenstva te je zaista nerealno očekivati da će tu prednost ispustiti u narednim tjednima.
Dinamo čeka i nešto lakši raspored od Rijeke koja mora putovati u Varaždin i Osijek te dočekati Slaven Belupo, dok Dinamu slijede domaći ogledi s Osijekom i Rudešom, uz gostovanje u Koprivnici između navedenih susreta. Za razliku od prva tri sraza ovih dvaju protivnika ove sezone, u nedjelju smo na Rujevici gledali drukčiji raspored snaga. Rijeka je kroz svih 90 minuta bila konkretniji i bolji takmac u jednoj od najbitnijih utakmica ove sezone, no to ovaj put nije bilo dovoljno za pobijediti najkvalitetniju ekipu lige.
Sopić je u potpunosti neutralizirao Dinamo
Željko Sopić minimalno se prilagodio protivniku napravivši tek dvije izmjene u početnom sastavu. Matej Mitrović umjesto Nike Galešića na jednoj od dvaju stoperskih pozicija bio je odgovor na Dinamovu leteću tvrđavu Sandra Kulenovića, dok je pokretni i radišni Franjo Ivanović u napadu imao zadatak terorizirati gostujuću obranu presingom.
Na drugoj je strani Sergej Jakirović "pilio naopako" skrivanjem igračkih karata u najavi susreta, jer na teren je istrčala momčad koja je formacijski bila identična kao i u posljednjih nekoliko tjedana - otkada je Dinamo prešao na 3-5-2. Jedine nedoumice bile su vezane uz spremu Ronaëla Pierre-Gabriela, koji je ipak započeo susret na desnom boku, te ulogu Stefana Ristovskog koji je igrao lijevog stopera.
Dvije adaptacije domaćih urodile su plodom. Napadački učinak Dinama kroz cijeli je susret bio minimalan, a gostujući plan igranja na bod visio je o koncu riječke neefikasnosti i nekonkretnosti u napadu. Matej Mitrović i Stjepan Radeljić odnijeli su većinu zračnih duela i tako u potpunosti neutralizirali Kulenovića i Brunu Petkovića koji su po planu trebali smirivati duge lopte svojih stopera, no to im nije polazilo za nogom.
Prolazak lopte kroz sredinu bio je onemogućen sjajnim defenzivnim poslom koji su obavljali riječki veznjaci. Kombinacija nemoći u protoku lopte i u ofenzivnom skoku bila je tolika da se Bruno Petković sredinom prvog poluvremena počeo izvlačiti po prijem duboko u svojoj polovici, no ni tad Dinamo nije došao do kontinuiranog posjeda i kreiranja prilika. Što se tiče bokova, Gabriel Vidović je ponovno pokazao kako do izražaja može doći tek na tzv. malim utakmicama, a Pierre-Gabriel na drugoj je strani imao tek jedan opasniji prodor.
Doduše i volumen Dinamovih napada bio je umanjen jer je Rijeka bila ta koja je većinu utakmice, a pogotovo u prvom poluvremenu, držala loptu u svojim nogama. Bez ikakvih su problema Riječani izlazili iz svoje polovice zaobilazeći Dinamov presing te često dolazili u zadnju protivničku trećinu. Tamo je kombinacija Dinamovog gustog defenzivnog bloka i krivih odluka riječkih igrača pri odabiru situacija za udarac rezultirala s tek tri udarca koji su tražili intervenciju Ivana Nevistića.
Dinamo je na poluvremenu morao mijenjati formaciju
Koliko je Dinamo loše stajao u prvom poluvremenu dovoljno pokazuje činjenica i da je na poluvremenu Jakirović promijenio formaciju u 4-2-3-1. Igru je napustio nevidljivi Kulenović, a Dario Špikić je stao na desno krilo. Petković je tako ostao usamljen u napadu, Pierre-Gabriel stao na lijevog beka, a Ristovski pomaknut na desnog. Koliko bi ova postavka bila (ne)uspješnija u zatvaranju utakmice nećemo nikada saznati, jer već u 49. minuti Riječani stižu u vodstvo koje je promijenilo kontekst utakmice.
Dinamo je sada morao početi preuzimati odgovornost u igri, a Rijeka je mogla čekati prilike iz tranzicije za povećanje vodstva. Gostima je pomogla i činjenica da je Lindon Selahi morao napustiti teren zbog prijetnje (i nešto ranije izbjegnutog) drugog žutog kartona. Ipak, Rijeka je na kraju bila ta koja je sama sebi pucala u nogu, a Dinamo prihvatio ponuđeno.
Premda su odigrali zaista srčanu i hrabru utakmicu, dali svoj puni angažman i bili apsolutno bolja momčad u susretu, dojam je da su Riječani platili danak neiskustvu igranja, a naročito pobjeđivanja, ovakvih utakmica. Moglo se to najbolje vidjeti u gore spomenutim krivim odlukama u opasnim zonama, gdje se prečesto dogodila kriva odluka kao rezultat "izgaranja u želji" da se postigne pogodak i dođe u vodstvo.
Jeftini pogoci za gubitak utakmice i titule
Očituje se to i u činjenici da su po ostvarivanju vodstva protivniku dopustili da iz dviju zaista jeftinih situacija i jedina dva udarca u okvir gola stigne do dva pogotka. Pogotovo se to očituje u prvom pogotku koji je Bruno Petković zabio iz slobodnog udarca. Cijele sezone izvrsni Nediljko Labrović evidentno je pacerskim potezima protiv Lokomotive sam sebi "ušao u glavu", jer onako loše postavljanje pri slobodnom udarcu iz kojeg je pao izjednačujući pogodak u domaćoj ligi zaista nismo dugo vidjeli.
Usprkos psihološkom šoku, Rijeka se ponovno podigla i krenula prijetiti te do kraja utakmice uspjela kreirati nove, čak i konkretnije prilike nego pri rezultatu 0:0, ali koje ponovno nisu iskorištene. Drugi je pogodak plod konteksta utakmice u tom trenutku i kao takav nije primjeren za podrobniju analizu, ali čak i nakon njega je Rijeka opet mogla do pogotka.
(Ne)zasluženi prvak
Iz konačnog rezultata utakmice, svega onog što smo jučer vidjeli na terenu, ali i kroz cijelu sezonu, možemo izvući više zaključaka. Jedan je da je Dinamova kvaliteta i u klub ugravirani pobjednički mentalitet na koncu ipak isplivao i odlučio dvoboj i prvenstvo. Neosporno je da je Dinamo i dalje na papiru uvjerljivo najbolja momčad lige koja na većini pozicija ima individualno najkvalitetnije igrače.
Može se iz toga zaključiti da je ovakvo stanje na ljestvici i pošteno prema nekakvoj nogometnoj karmi, no Dinamova filozofija u jučerašnjem susretu tu je karmu jako dobro izazvala. Kao što je bio slučaj i u prvom poluvremenu zadnjeg dvoboja na Maksimiru, Dinamov je pristup ponovno graničio s kukavičkim. Ponovno su tako Modri pokvarili dobar dojam koji su puštali zadnjih mjesec dana vezano za svoja izdanja na travnjaku, i vratili se na postavke s dobrog dijela 2023. i početka 2024. godine.
Nestvarno je gledati višestruko skuplju momčad kako s 11 igrača stoji iza lopte jer se boji protivnika koji joj je kvalitetom inferiorniji?! Da pokušamo povući paralelu s nekim momčadima iz Liga petica, bilo bi to gotovo kao da Manchester City protiv Tottenhama dolazi igrati na bod. Dinamovi navijači mogu slaviti jer je njihova momčad odradila ono što je u nogometu najbitnije - zabila golove i osvojila bodove. No, igrački dojam iz cijele sezone je gorko-slatkog okusa jer će se ovakav pristup na duge staze Modrima sigurno negdje obiti o glavu.
U riječkom taboru nema mjesta za tugu
I navijači Rijeke će narednih dana u ustima imati gorčinu, no s odmakom će uvidjeti da njoj zaista nema mjesta. Rijeka je odradila sjajnu sezonu i nadmašila sva očekivanja, kako vlastitih tako i neutralnih kibica. U kontinuitetu je igrala najbolji nogomet u ligi, iznjedrila nekoliko sjajnih individua, dobila dva ili tri hrvatska reprezentativca koji će na Europsko prvenstvo, ali i pokazala da je za nešto više - treba nešto više!
Baš se u derbiju, osim navedenih empirijskih manjkova pobjeđivanja istih, očitovala i jedna mana koja je Rijeci možda i najviše oduzela kroz sezonu, a radi se o manjku pravog istinskog napadača. Ne može se reći da u Rijeci nisu probali nadomjestiti Matiju Frigana prošlog ljeta - Franjo Ivanović imao je pravi boom na početku sezone gdje je izgledao kao dostojni zamjenik, da bi u nastavku sezone njegov učinak okopnio. Ranije otpisani Jorge Obregón imao je svoj comeback i zabio je nekoliko zaista bitnih golova, no u prethodnih gotovo 100 nastupa u bijelom dresu pokazao je da nije klasa igrača koja može nositi napad momčadi koja se bori za titulu.
Probali su iz Rijeke ovome doskočiti dovođenjem Mirka Marića ove zime, a nešto iskusniji i profilom drukčiji napadač Bijelima je donio određeni pomak, no ne i taj ubojiti instinkt pred vratima koji je ekipi trebao. Problem je to koji će iz kluba morati rješavati u narednom prijelaznom roku, koji bi uslijed Marićevog (posudba) i Obregónovog (istek ugovora) statusa mogao doživjeti najveće promjene sljedeće sezone.
Sumarno, Rijeka je zaista zaslužila više od drugog mjesta ove sezone, no svakako ne smije biti nezadovoljna sjajnom odrađenom sezonom u kojoj će u borbi za prvo mjesto biti sve dok matematika ne kaže suprotno. Činjenica da Dinamo ove sezone nije pobijeđen u tri utakmice koje nisu uz sebe nosile specifični kontekst ipak sugerira da će Dinamo usprkos svojim uglavnom neuvjerljivim izdanjima zasluženo podići najbitniji domaći trofej.
Sve to Rijeci i njenim igračima može biti samo motiv da protiv Dinama u finalu Hrvatskog nogometnog kupa ponove izdanje kakva su prikazali jučer, i osvajanjem drugog najbitnijeg domaćeg trofeja zasluženo stave krunu na sjajnu sezonu.