BARCELONA je 1. svibnja 2005. morala pobijediti Albacete na svom terenu četiri kola prije kraja prvenstva. Real Madrid je pobjedom kod Real Sociedada došao na samo tri boda od vodeće Barce, koja je bila u pohodu na prvi naslov u La Ligi nakon šest godina i nije smjela kiksati.
Premda je u goste dolazio Albacate, već jednom i pol nogom u drugoj ligi, krcati Camp Nou nije se osjećao ugodno, jer navijači Barcelone već su zaboravili kako je to kad njihov klub osvaja španjolski naslov.
Nitko od gledatelja nije slutio da će pri tome svjedočiti povijesnom događaju niti da će njegov autor biti 17-godišnji klinac koji je na klupi bio sve do 88. minute, kada ga je pri vodstvu domaćina 1:0 trener Frank Rijkaard uveo u igru umjesto strijelca Samuela Eto'a.
Taj omanji klinac, Lionel Messi, nije bio nepoznat navijačima Barce. Pola godine ranije je već ulaskom u igru u 82. minuti gradskog derbija protiv Espanyola ujedno ušao u povijest. Sa 17 godina, tri mjeseca i 22 dana starosti, tada je postao najmlađi nogometaš koji je zaigrao za Barcelonu u službenoj utakmici. Skucao je i 77 minuta u devet nastupa u Ligi prvaka te sezone, ali kao i tog 1. svibnja protiv Albacatea, dobivao je mrvice.
Da bi te mrvice mogle prerasti u gomilu, dao je naslutiti odmah po ulasku u igru. Ronaldinho, koji ga je odmah po dolasku u Barcelonu primijetio i postao njegov mentor, sjajno mu je podvalio loptu. Messi ju je šmekerski štopao ljevicom pa majstorski lobovao golmana i zabio za delirij stadiona.
Međutim, sudac Carlos Velasco Carballo odgodio je povijest za jednu minutu tako što je prihvatio sugestiju pomoćnika da je bio ofsajd.
U idućem napadu Barcelone gotovo identična akcija: Ronaldinho dodavanjem rješava obranu suparnika, a Messi ovaj put pušta loptu da odskoči, nakon čega opet prebacuje golmana i zabija. Sada nema suca da pokvari slavlje Camp Noua koji kliče "Campeones! Campeones!" dok brazilski učitelj argentinskog učenika nosi na ramenima.
Messi će u idućih 15 godina još 626 puta napraviti ono što je prvi put uradio tog Prvog maja.