HRVATSKA ronilačka reprezentacija je prije desetak dana poslala otvoreno pismo medijima i HOO-u u kojem je otkrila brojne nepravilnosti u radu Hrvatskog ronilačkog saveza.
U podužem pismu ronioci su naveli da aktualni trener reprezentacije ronilaca na dah Franjo Pinjuh nema blage veze o ronjenju te da je potpuno nekompetentan za vrlo opasnu disciplinu kojom se ronioci bave, a na račun njihovih rezultata dobio je 60.000 kuna nagrade od vlade. Članovi najtrofejnije hrvatske reprezentacije, koji su prošlog tjedna na SP-u u Turskoj osvojili tri nove medalje (ukupno osam ove godine), ukazali su i na činjenicu da sami plaćaju troškove odlaska i kotizacije za natjecanja te brojne druge nepravilnosti. Podržali su ih brojni hrvatski ronilački klubovi te bivši trener reprezentacije Ivan Drviša.
HRS sve demantirao
U njemu su predsjednik HRS-a Kamilo Čuljak i dopredsjednik te izbornik Valentino Rajković demantirali sve tvrdnje i okarakterizirali ih netočnim i zlonamjernim. Drviša su spomenuli u kontekstu obavještajnog podzemlja iz 90-ih godina, a odabir Franje Pinjuha za glavnog trenera ronilaca na dah opravdali činjenicom da je imenovan sukladno propisanim normama HOO-a te da je riječ o kineziologu koji ima reference iz drugih sportova.
Na njihov odgovor ronioci su danas objavili novo priopćenje. Okupljeni u inicijativi APNEA S.O.S. 2021, ronioci su istaknuli da im je HRS odgovorio deset mjeseci nakon što su ukazali na svoje probleme, i to tek kad je priča dospjela u medije.
Njihov odgovor prenosimo u cijelosti:
"Tek deset mjeseci nakon što smo im se prvi put obratili ukazujući na probleme u sustavu ronilačkih sportova, u petak 8. listopada očitovanjem su se oglasili trenutni predstavnici Hrvatskog ronilačkog saveza - predsjednik Kamilo Čuljak i potpredsjednik i izbornik Valentino Rajković. Učinili su to pritisnuti javnim interesom za temu nakon javnog istupa članova hrvatske reprezentacije u ronjenju na dah.
Njihovo očitovanje, u svojem najbitnijem dijelu, nažalost samo potvrđuje ono na što smo ukazali svojim istupom. Naime, svojim demantijem vodstvo HRS-a pokazuje da im do sportaša uopće nije stalo i na sasvim neprimjeren način pokušava opravdati svoje neshvatljivo štetno djelovanje, nudeći zamjensku, konstruiranu tezu da se radi o nekoj vrsti urote u koju smo mi, nedorasli i neozbiljni kakvim nas oni prikazuju, zavedeni i instruirani od drugih. Pritom lakonski prelaze preko vrlo ozbiljnih problema koji za nas, u konačnici, znače čak i životnu ugrozu. Kako se između svih ostalih koji su pročitali njihovo očitovanje nalaze i članovi naših obitelji, naša djeca i prijatelji, kolege s posla i drugi poznanici, za svoje klevetničke tvrdnje o našem svjesnom ili nesvjesnom sudjelovanju u nekakvoj uroti u koju je čak umiješano „obavještajno podzemlje“ mogu očekivati naše privatne tužbe.
Gospodin Rajković i gospodin Čuljak u svom poduljem očitovanju nastoje stvoriti dojam kako smo mi u našem obraćanju javnosti iznijeli laži, a da u stvarnosti u sustavu sportskog ronjenja sve funkcionira. Da bi to postigli navode niz lako provjerljivih neistina te brojne sporedne, manje važne okolnosti, izbjegavajući se pritom očitovati o najbitnijem – zašto su na mjesto trenera reprezentacije u ronjenju na dah postavili za naš sport potpuno nekompetentnog gospodina Franju Pinjuha te zašto su mu neosnovano omogućili stjecanje znatnih prihoda na teret javnog novca.
Tako, nastojeći stvoriti dojam da smo mi neznačajna grupica nezadovoljnika, g. Rajković i g. Čuljak navode potpuno neistinite podatke, da HRS “okuplja 110 klubova i isto tako 250 ronilačkih centara” te kako je istup reprezentativaca organiziran u okviru svega dva ronilačka kluba. Prije svega treba reći da je netočan i manipulativan broj od 110 odnosno 250 članica HRS-a. Naime, onih samo nekoliko ronilačkih centara koji su se pridružili HRS-u (manje od pet) nisu članice s pravom glasa te nisu organizirani u HRS-u u okviru sustava sporta.
Nadalje, HRS sasvim sigurno nema 110 aktivnih klubova. Poziv na posljednju skupštinu (Sabor) HRS-a upućen je prema 82 članice od čega ih je samo 57 zadovoljavalo uvjete za sudjelovanje na Skupštini s pravom glasa, a odazvalo ih se svega 40. Dakle, činjenica je da je trenutno u HRS-u aktivno samo oko 40 članica. Postavlja se pitanje zašto je to tako kada je, kako saznajemo, u početku mandata sadašnjih čelnika HRS-a Savez zaista okupljao oko 110 mahom aktivnih članica. No, to nije pitanje za nas, nego za sve članice HRS-a. Za nas je puno bitniji podatak, koji čelnici HRS-a svojim konstrukcijama nastoje zamagliti, da istup reprezentativaca u ronjenju na dah podržavaju baš svi ronilački klubovi, iz raznih dijelova Hrvatske, koji u svom djelovanju imaju organiziranu sekciju ronjenja na dah (a ne samo dva zagrebačka kluba kako to oni nastoje prikazati).
Slično, g. Čuljak i g. Rajković manipuliraju bruto i neto iznosima plaća trenera. Suprotno od onoga što žele postići svojom manipulacijom, istina je da neto plaća njihovog prijatelja g. Pinjuha sa završenim fakultetom kineziologije, kojega su bez ikakvih kvalifikacija za ronjenje postavili na mjesto trenera reprezentacije u ronjenju na dah iznosi 7000 kuna, dok je neto plaća bivšeg trenera reprezentacije, doktora znanosti iz područja ronjenja g. Drviša, prije njegove ostavke iznosila 6000 kuna, a ne 13.000 kn, kako to žele krivo prikazati.
Međutim, pri tom prikrivaju bitno – koliko god novaca trener Franjo Pinjuh primio, primio ih je neosnovano i za rad koji nije obavio! Naime, trener g. Pinjuh nikada nije trenirao niti jednoga ronitelja na dah. Suprotno tome, mi reprezentativci u ronjenju na dah i trener g. Drviš smo samo svojom dobrom voljom njega pomalo pokušavali naučiti neke osnove ronjenja na dah, u situaciji kad je jedno vrijeme dolazio promatrati naše treninge kako bi nešto naučio. Na žalost, ironično moramo priznati da u tome baš nismo bili uspješni.
Plaća trenera g. Pinjuha je subvencionirana od strane Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) za radno mjesto trenera na razvojnim programima. HRS nije organizirao nikakvu sekciju razvojnih sportova u ronjenju na dah. Razvojne grupe u ronjenju na dah postoje isključivo u okviru ronilačkih klubova u njihovom vlastitom aranžmanu, bez potpore HRS-a. Razvojne sportaše u klubovima treniraju treneri, uglavnom vrhunski sportaši, koji su se o svom trošku i u vlastitom aranžmanu educirali za taj posao na Sportskom učilištu. Dakle, ne može postojati nikakvo tumačenje niti postoji ikakva druga osnova za isplaćivanje plaće g. Pinjuhu za radno mjesto u razvojnim programima.
Također, trener Pinjuh nije trenirao niti vrhunske sportaše iz jednostavnog razloga što on za taj posao nije kvalificiran. To je u svom istupu (Dnevnik Nova TV, 3. listopada 2021.) ispred HOO-a izjavio i glavni tajnik HOO-a, gospodin Siniša Krajač. Međutim, čelnici HRS-a i trener g. Pinjuh inzistiraju da je g. Pinjuh trenirao vrhunske sportaše (vjerojatno zbog novca za nagrade Vlade koji bi mu u tom slučaju pripao za iznimne uspjehe reprezentativaca). Dokaz je šestomjesečno izvješće o radu koje je trener g. Pinjuh sastavio, a Predsjednik HRS-a g. Čuljak potpisao te poslao u HOO. Pri tom je g. Pinjuh, ne znajući kako sastaviti takvo izvješće na temelju izmišljenog posla koji je navodno obavljao gotovo prepisao jedno staro izvješće (uglavnom mijenjajući samo podatke o provedenim natjecanjima) koje je prije sastavio trener g. Drviš. Dakle, svojim neuvjerljivim objašnjenjem zasluga trenera Pinjuha, g. Čuljak i g. Rajković brane svoj sustav protupravnog izvlačenja novca uz otvoreno suprotstavljanje HOO-u i uz šokantnu nezainteresiranost za činjenicu da postavljanjem fiktivnog trenera reprezentacije ugrožavaju sigurnost i živote sportaša.
Ponavljamo, trener g. Pinjuh je dosad već primio 60.000 kuna nagrade na temelju naših uspjeha kojima ni na koji način nije pridonio, a cijelu godinu prima i plaću za posao trenera reprezentacije u ronjenju na dah, posao koji nije obavljao i za koji nije kvalificiran da ga obavlja.
Interesantna je i činjenica da se trener g. Pinjuh nama reprezentativcima predstavio kao naš novi trener reprezentacije tek oko sredine ožujka ove godine. Zatim ga, poslije sredine lipnja, nije bilo niti na jednom našem treningu. Stoga, notorna je činjenica da g. Pinjuh prima plaću iz javnih potreba za neobavljeni rad. Nije li to kažnjivo po zakonu? Zar osim njega odgovornost ne snose i oni koji su mu to omogućili? Ovim putem zahtijevamo objektivno utvrđivanje istinitosti naših navoda i reakciju svih nadležnih, što u slučaju potvrde istinitosti podrazumijeva primjerene sankcije prema počiniteljima i vraćanje novca od plaća i nagrade g. Pinjuha natrag u javne potrebe.
G. Čuljak i g. Rajković pravdaju se da “u opisu posla izbornika nije da bude nazočan svakom treningu (za to su zaduženi treneri), već da analizira i zajedno s trenerom i drugim stručnim osobama donosi procjenu na kojim treninzima i natjecanjima treba biti kako bi mogao donijeti konačnu odluku koga uvrstiti u reprezentaciju”. Oni na taj način impliciraju da takvu procjenu zaista i rade. U tom slučaju takva procjena bi onda negdje morala biti i dokumentirana te obrazložena. Činjenica je da izbornik g. Rajković ove godine, pa ni nikada prije nije bio nazočan ni na jednom treningu ronilaca na dah, da niti u jednom trenutku nije o izboru kandidata u nacionalnu reprezentaciju razgovarao s našim stvarnim trenerom volonterom g. Drvišem, pa tako nije ni moguće da takva dokumentacija postoji. To je moguće samo ako je takve procjene radio sa svojim prijateljem, fiktivnim trenerom reprezentacije g. Pinjuhom koji nije bio nazočan na više od dvije trećine naših ovogodišnjih treninga.
Predsjednik g. Čuljak i dopredsjednik g. Rajković se eventualno pojave na državnom natjecanju kada na organizirani catering poslije natjecanja dovedu svoje prijatelje koji nemaju nikakve veze s ronjenjem na dah. Upravo smo se prilikom takvih posjeta, na temelju njihovih komentara i pitanja, i imali priliku uvjeriti da o ronjenju na dah ne znaju baš ništa.
Nadalje, zaista je neobično imenovanje g. Rajkovića na mjesto izbornika za sve sportove pri HRS-u. To je isto kao da postoji samo jedan izbornik za sve „loptaške“ sportove. Za tako nešto osoba bi trebala biti genijalan sportski ekspert. No, ako takva osoba ne zna niti osnovna pravila sportova za koje je izbornik, kao što je to slučaj s g. Rajkovićem, tu se vjerojatno radi o nekom drugom kriteriju i motivu za imenovanje. Opravdano je posumnjati da je motiv uzimanje i međusobna razdioba svih nagrada koje se osvoje iz svih sportova. Tim više je ta sumnja opravdana u svjetlu činjenice da je g. Rajković u zadnjih deset godina na taj način primio oko 400.000 (slovima: četiri stotine tisuća) kuna. Sada, nakon osvajanja novih zlatnih medalja, na dubinskom svjetskom prvenstvu u ronjenju na dah u Turskoj i na svjetskom prvenstvu u podvodnoj fotografiji u Portugalu, taj iznos bi se mogao povećati za dodatnih 120.000 kuna. Mišljenja smo da bi i izbornik g. Rajković trebao vratiti sav novac koji je nezasluženo dobio od nagrada ili da bi, u najmanju ruku, trebalo zaustaviti dijeljenje novca na taj način.
U konačnici, šokirani smo drskim i manipulativnim odgovorom trenutnih odgovornih osoba HRS-a, g. Valentina Rajkovića i g. Kamila Čuljka, te se pridružujemo zahtjevu trenera g. Ivana Drviša za njihovim ostavkama. Nadalje, zbog svega, a najviše iz sigurnosnih razloga zahtijevamo trenutno smjenjivanje trenera g. Franje Pinjuha s mjesta trenera bilo čega u HRS-u što ima veze s ronjenjem na dah. Neovisno o tome, još jednom pozivamo institucije, među ostalima HOO, da ispita zakonitost isplata treneru Franji Pinjuhu i sve druge eventualne nezakonitosti."