Foto: Getty images / Guliver image, Pixsell / I.Kralj
MAMIĆSTAN je zemlja apsurda koja je odavno napustila svaku logiku. Najapsurdnije je to što i dalje uspijeva, barem malo, iznenaditi svakog izvan kruga oligarhije na čelu kluba. Apsolutni vladar Dinama još jednom je upucao glasnika i ostavio narod da željno čeka novu ludu koja će se latiti najbespotrebnijeg posla na svijetu, trenerske klupe jednog transfer poduzeća.
Čudo iz Bugarske?
Prvo pitanje u analizi mora biti – čemu Petev uopće u Dinamu? Bugarin je dotad u karijeri vodio Ludogorec, AEL Limassol i bugarsku reprezentaciju, dok su ga iz Levskog izbacili navijači koji mu nisu mogli oprostiti to što je u srcu CSKA-ovac. I dok je u sva tri navrata radio barem dobar posao, ni u jednom nije, suprotno općem uvjerenju, napravio čudu. Ludogorec je iskoristio ogromnu provaliju domaćeg nogometa i velikim ulaganjima pokorio ligu. Jedini njegov europski izazov bio je baš protiv Dinama, kada je Vidina glava bila zlatni gol za nastavak Dinamovog puta prema Ligi prvaka. Ludogorec je u dvije utakmice bio puno bolja momčad, ali teško je povjerovati čak i za Dinamove standarde kako su dvije, u osnovi rezultatski neuspješne utakmice, prodale trenera. Vrlo solidnom epizodom u AEL-u u kojem je titulu prosuo u zadnjem kolu zaradio si je angažman u bugarskoj reprezentaciji.
Tamo je u nepune dvije godine ostvario tek pet pobjeda – u kvalifikacijskim utakmicama protiv Malte (0:1), Azerbajdžana (2:0) i Luksemburga (4:3), dok je u prijateljskim utakmicama slavio protiv Portugala i Makedonije. Van toga je u kvalifikacijama gubio od Hrvatske (3:0), Švedske (3:0), Francuske (4:1), Italije (0:1) i Norveške (1:0), dok je u prijateljskim susretima nadrljao od Japana s čak 7:2, dok im je Danska spakirala 4 komada u mrežu. Petev je tako jedino u Ludogorecu imao kontinuitet i stabilnost u kojem se mogao realno procijeniti njegov doprinos. Njegova pred-dinamovska karijera je solidna, ali nipošto vrijedna 750 tisuća eura za tri sezone. U trenutku u kojem je Dinamo iskoristio i odbacio Cicu Kranjčara, Petev je bio nova dimna zavjesa, ali već tada se znalo da Dinamovom padu nisu kumovali ni jedan ni drugi, već izrazito klupska uprava prodavanjem svega što valja i dovođenjem poluproizvoda u zamjenu za to.
Mamić doda gas kad ga razjebete, ali u rikverc
Nakon dvaju vezanih poraza u prvenstvu, činilo se kako je i Petevu stigao kraj. Poslije Koprivnice je održan krizni sastanak u klubu, ali je formalno jedini razlog Peteva ostanka bila previsoka odšteta koju bi Dinamo morao isplatiti budući da mu je ugovor produžen u drugom mjesecu. Tri mjeseca nakon toga, problemi su magično nestali, pa će Petev širokog osmijeha prihvatiti 750 tisuća eura na ime odštete. Jedino je pitanje, kao i u svakom drugom slučaju u Dinamu, koliko će on uistinu zadržati za sebe. Ako želite saznati kad će neki Dinamov trener dobiti otkaz, pratite samo kad će mu biti produžen ugovor. Nevjerojatno je pravilo u kojem klupska uprava opetovano griješi i daje novac čovjeku koji će dan, tjedan ili mjesec nakon toga dobiti visoko ugovorenu odštetu. Ako ste se ikad pitali koji je najbanalniji način za izvlačiti lovu iz Dinama, samo pratite taj uzorak. I dok je ansambl na terenu kojim se žonglira na off-shore tvrtkama glavna zlatna koka u Dinamu, treneri su vjerni sekundanti u čitavom igrokazu da upotpune travestiju koja se nekako i dalje naziva nogometnim klubom, a unutar koje se promjene događaju pod parolom "sportskih ciljeva".
Seljačka radna zadruga
I dok je radna etika, profesionalizam, ili iole smisleni sportski ratio misaona imenica u Dinamu, konstantno se obaraju vlastiti rekordi. Ova ekipa od one lanjske, najgore u posljednjem desetljeću, nije nimalo jača. Jedina prednost koju su imali u odnosu na to razdoblje je što su već godinu dana pod zapovjedništvom jednog trenera, da bi ga napucali dva dana prije početka sezone. Tako će javnost revno očekivati tko je idući „krivac“ za loš Dinamo nakon što je netko sasvim drugi proveo selekciju kadra i odradio pripreme, i u pravilu će mu za to suditi već nakon prvog rezultatskog kiksa. „Najbolje organizirani“ klub na Balkanu, koji je „u svakom pogledu space shuttle“ za sve ostale tako je 55 sati prije prve utakmice bez rješenja na ključnoj poziciji u svakom normalnom klubu. Prije mjesec dana klub je napustio i sportski direktor. Po tadašnjim navodima - zbog toga što je klub stao iza Peteva. Pa ako je već postojala očita težnja za isplaćivanjem odštete bugarskom treneru, samo u kroničnom stupnju diletantizma to ne napraviš na kraju prethodne sezone.
Tko nakon? Koga briga….
Sasvim je svejedno tko će doći nakon Peteva. Dobar, loš ili zao, idući trener tek je iduća, manje ili više uspješna, figura u scenariju koji je za film o Dinamu bitan kao odjavna špica na porniću. Hoće li to biti Tanac, Kruno, netko od njihovih programiranih nasljednika ili Carlo Ancelotti, suština problema ostaje ista. Čitava vlast u rukama je jednog čovjeka koji mrtav-hladan jednim potpisom-otpisom uzme lovu kluba "za koji živi" u iznosu kakav većina ljudi tek sanjati može. I nije smjena Peteva nikakva tragedija, dapače. Možda je nagovještaj konačnog sloma trulog carstva, ali puno je interesantnija kao sociološki fenomen. Dokad će ovaj, sad već geomorfološki oblikovan, Stockholmski sindrom obitavati kod dijela Dinamovih navijača koji i dalje smatraju da je "Dinamo iznad svega, bez obzira tko mu je na čelu" i da klubu trebaju združene ruke da ga spase od ovog nenadanog udara nesreće i zla. I dok god je tiha većina uistinu većina, nije mi ni najmanje žao. Nek' se kese i Petev i Mamić i tko god stiže u novo sjedalo. Uistinu je smiješno koliko je narod glup.