ANDREJ ŠEVČENKO je cijelo jedno desetljeće bio jedan od najboljih napadača svijeta. Legendarni Ukrajinac i nekadašnja Zlatna lopta svijet je opčinio u dresu kijevskog Dinama, ali zlatne trenutke imao je u Milanu. S talijanskim je klubom osvojio sve, no i dalje ga peče rana iz Istanbula 2005.
Te je večeri u mitskom finalu Lige prvaka Milan na poluvremenu imao 3:0 protiv Liverpoola, da bi na kraju sve prosuo i izgubio na penale. Ševa je u produžecima promašio čisti zicer, a u raspucavanju mu je penal obranio vratar Redsa Dudek. Ševčenko je nedavno objavio autobiografiju 'Moj život, moj nogomet. Izdvojili smo dio u kojem priznaje da mu je taj poraz uništio život.
''Dudek se kretao lijevo-desno, skakao je okolo, skakao je po našim živcima. Krenuo sam laganim korakom s centra do bijele točke. Držao sam loptu u rukama i imao možda šut za drugu Zlatnu loptu u karijeri. On je skakao, mahao rukama, ali nešto manje nego prije toga.
Moj zalet je bio brz, ali sam onda usporio. Odlučio sam pucati po sredini. On se bacio desno, ali mu je lijeva ruka ostala i lopta ga je pogodila u nju. Centimetri su dijelili liniju između svega za njih i ničega za nas. Kraj priče. Sve je bilo gotovo. To je više bio moj promašaj nego Dudekova obrana. Nisam otvorio stopalo kako treba i nisam pogodio kut koji sam želio.''
Najgora noć karijere
Ukrajinac je priznao da ga je ta utakmica mjesecima proganjala.
''Vjerujte mi da sam kasnije pogledao cijelu utakmicu u snimci bar 100 puta, a tu Dudekovu obranu u produžecima tisuću puta. Neki suigrači uspjeli su izbrisati taj horor iz glave, ali ja sam želio do detalja proučavati gdje smo pogriješili. I što sam više gledao, manje sam razumio.
Što sam više želio naći objašnjenje, sve više sam ludio. To je bila kiselina koja me izjedala iznutra. Budio sam se usred noći obliven znojem. Vrištao sam u krevetu. Tri mjeseca je to trajalo, osjećao sam se kao talac Istanbula. Kao da sam u zatvoru s čuvarima u crvenim dresovima koji stoje oko mene i drže trofej.
Um mi je postao ludnica. Ili ću se nastaviti raspadati ili ću potražiti stručnu pomoć. Odlučio sam više ne razmišljati o toj večeri. Andrij, odustani. Bilo je teško, ali uspio sam. Spavanje mi se vratilo u normalu i prestao sam vrištati u snu'', rekao je Ševa, ali je ipak priznao da je Liverpool zaslužio naslov.