IVAN PERIŠIĆ (35) je efektivno već bivši igrač Hajduka. Završila je tako jedna od većih transfer-saga i sapunica hrvatskog nogometa iz koje na kraju svi izlaze popišani, a najviše sam Perišić. Ovo je priča u kojoj su pogriješili svi, a najviše on. Nema tog intervjua ni objašnjenja kojim bi Perišić mogao oprati ljagu sa svog imena, barem u očima navijača Hajduka. Odmah da napomenem da su uvrede prema njemu degutantne i nepotrebne, ali je razumljivo zašto se događaju.
Perišić je izrekao javno obećanje da će doći u Hajduk, na splitskoj Rivi još 2018. godine, na dočeku nakon osvajanja srebra s reprezentacijom na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, a kasnije to više puta i ponovio uz jasno napominjanje da je Hajduku dužan barem jednu sezonu. Nitko ga na to nije tjerao, to je sam napravio. Kako je vrijeme odmicalo, sve više je bilo poruka "Ivane, vrime je", vodila se cijela gerilska kampanja i samo se čekao trenutak povratka u klub.
Ozljeda je promijenila sve
Činilo se da je idealan trenutak bio kad mu je prije dvije godine istekao ugovor u Interu, a Hajduk bio u naletu i gradio priču koja je trebala prekinuti dugogodišnji post bez trofeja. Nije se dogodilo. Perišić je otišao u Tottenham s 33 godine i tamo u godinu dana pokazao da je i dalje sposoban igrati na najvećoj razini. Bilo je tu već malo razočaranja, ali se ne može Perišiću zamjeriti što je želio igrati u Engleskoj za milijunski ugovor ako to već može. Nije mu se to navijački previše zamjerilo niti bi trebalo.
Prošlog ljeta se opet počelo špekulirati da bi mogao doći u Hajduk ako raskine ugovor s londonskim klubom jer se činilo da je izgubio status neupitnog startera, ali opet se nije dogodilo. I tada dolazi do trenutka koji mijenja sve. Teška ozljeda koljena u rujnu prošle godine ga je izbacila iz pogona, a upitan je bio i nastup na Euru u Njemačkoj.
Međutim, pretpostavka je bila da, ako se itko može u tim godinama vratiti nakon takve ozljede, to je Perišić, koji je karijeru izgradio na spremnosti i predanosti svom poslu. U siječnju se napokon dogodilo ono što su navijači sanjali godinama, a Perišić svojim izjavama hranio. Vratio se. Jasno je svima bilo da je ozlijeđen, ali tinjala je nada da bi mogao pomoći momčadi u samoj završnici prvenstva i da će Hajduk napokon uzeti toliko željenu titulu.
Nije ispunio obećanje na koje ga nitko nije tjerao
Minimum koji se očekivao je bio da će Hajduku dati jednu punu pravu sezonu i tako ispuniti obećanje koje je sam dao i na koje ga nitko nije tjerao. Hajduk mu je pružio uvjete koje ne bi dobio ni u jednom drugom klubu na svijetu - laboratorijske uvjete da se sprema za Euro, trenirajući kako hoće i igrajući koliko hoće. Klub je prema njemu bio iznimno korektan, sve s ciljem da on ispuni svoju ambiciju da bude u Njemačkoj i da klub nakon toga ima zdravog igrača koji radi razliku, makar imao 35 godina.
Već je nakon izbacivanja iz momčadi uoči utakmice protiv Lokomotive bilo jasno da Perišić među navijačima nema više status božanstva. Ta situacija je samo na površinu izbacila ono što nitko nije htio javno reći - Perišić na terenu Hajduku nije davao ništa. Nije bio ni sjena samog sebe i njegov utjecaj je bio zanemariv. To su i protivnici brzo shvatili.
Nije ga se bojao nitko i, da se ne zove Ivan Perišić, nego Emir Sahiti ili Roko Brajković, nitko Gennaru Gattusu ne bi riječ rekao da ga je zabetonirao na klupi. Da je neki novi igrač u klubu pokazao ono što je on pokazivao, sportski direktor Nikola Kalinić bi dobio salvu kritika s pitanjem gdje je našao tog igrača. To je realnost, svidjelo se to Perišiću ili ne.
Međutim, to je ipak Perišić. Njemu je trebalo dati vremena da pokaže da se može vratiti na svoju razinu ili barem blizu jer je svojim renomeom vrijeme zaslužio. Međutim, kada na površinu ispliva da je on zapravo cijelo vrijeme želio otići i da je vrijeme u Hajduku koristio kao neki pripremni poligon za dalje, onda priča poprima drugačije razmjere. Zašto bi Gattuso davao minute nekome tko mu ne donosi prevagu, a odlazi iz kluba? To bi bilo zaista besmisleno.
Nije se znalo da će otići, ali su znakovi postojali
Osjećalo se u zraku otkad je došao da je tu možda privremeno. Tadašnji predsjednik kluba Lukša Jakobušić je odmah na prvoj presici napomenuo da postoje otkupne klauzule za ljetni i zimski rok, ali ta informacija je ostala negdje zanemarena zbog općeg ludila. Doduše, Jakobušić je tada napravio veliku pogrešku što nije napomenuo da je ta klauzula pišljivih 200.000 eura, što je javno postalo poznato tek početkom srpnja.
I Perišić i Jakobušić su pogriješili i počeli kuhati ovu situaciju jer to nisu spomenuli dogovor da će Perišić dati klubu tu jednu sezonu samo ako Hajduk bude prvak i uđe u skupine europskih natjecanja. Jakobušiću to nije odgovaralo jer je atmosfera oko kluba bila sjajna i to bi je samo narušilo te je uz to bio u zategnutim odnosima s Nadzornim odborom, koji je čekao trenutak da ga smijeni ako ne uspije u planovima, a očito se ni Perišić nije previše pretrgao da to objasni jer nije glup pa da ne zna da bi ga navijači odmah počeli drugačije promatrati.
Ono što se Hajduku dogodilo je dobro poznato. Urušavanje na svim razinama dovelo je do smjene Jakobušića, trenera Mislava Karoglana i sportskog direktora Mindaugasa Nikoličiusa. Zadnjih mjesec i pol dana sezone je bila samo patnja i odrađivanje posla. Ali pogrešno bi bilo reći da to Perišiću daje neko opravdanje jer ovdje osnovni problem nije što on odlazi, nego to što je znao da odlazi, a to nije jasno rekao. I Miki Rapaić se nekad davno vratio u klub na par mjeseci i nitko mu nije zamjerio odlazak u Italiju nakon toga jer je jasno rekao da će to napraviti.
Nova uprava je imala četiri mjeseca da riješi situaciju
Dakle, krimen prošle uprave postoji, ali apsolutno postoji i krimen ove uprave i sportskog direktora. Svi koji sad kažu da su znali da Perišić odlazi (navijači i mediji) rade povijesni revizionizam. Nisu znali, mogli su eventualno pretpostavljati jer iz kluba nitko nije rekao da će Perišić otići. Kalinić je na svojoj presici rekao da Perišić ima ugovor do kraja ljeta, ali je to zakamuflirao u priču o tome da će se dogovoriti iliti "vidjet ćemo".
Zato sada komično zvuči izjava Kalinića da se znalo da odlazi na kraju ljeta, ali, eto, situacija s Gattusom je to samo ubrzala. Ako se znalo, zašto nije to iskomunicirano? Ako se znalo, zašto Hajduk nije doveo lijevo krilo, nego sad na toj poziciji koristi Anthonyja Kalika? Situacija s Perišićem je samo razotkrila razmjere amaterizma koji vladaju trenutno u klubu. Nitko nije imao muda jasno reći da Perišić odlazi. Lako je držati presice kad se predstavlja Ivan Rakitić ili dovodi trener Gattuso. Voditi Hajduk znači i pojesti kantu fekalija nekada, to je dio posla.
Gattusova izjava je nedopustiva, ali je Hajduku donijela nešto pozitivno
Sad dolazimo do još jedne strane priče, a to je trener. Njegova izjava nakon utakmice protiv Lokomotive, u kojoj mu je momčad pokazala jedno veliko ništa, što većinom pokazuje ove sezone, apsolutno je nedopustiva. Ako mu je Perišić rekao nešto u povjerenju, onda je to trebao ostaviti među njima. Kako bi mu bilo koji igrač sad trebao vjerovati, kako bi trebao biti iskren prema njemu, a da u glavi nema da će Gattuso to iskoristiti na presici kad mu bude odgovaralo? Nikako.
Osim što je prekršio povjerenje, prekršio je hijerarhiju kluba. Nije na njemu da komentira hoće li Perišić otići ili ostati, kao što nije na njemu da komentira koliko je Hajduk platio nekog igrača, kao što je napravio sa Sanyangom. Njegovo je da trenira momčad i stvori igru. Njegovo je i da Perišića izbaci iz ekipe, to je skroz legitimno. Nametanje discipline je poželjno, ali pogrešno je vjerovati da je to jedino potrebno za uspjeh.
Treba imati kvalitetu i znati stvoriti igru. Gattuso zasad ne pokazuje da to može. Hajduk izgleda gore sad nego u kaosu kad je privremeni trener bio Jure Ivanković. Međutim, Gattuso zaslužuje vrijeme. Doveden je kao veliko ime i sad se mora stati iza njega koliko god stvari na terenu ne izgledaju dobro u ovom trenutku. Kao što sam naveo, izjava mu je nedopustiva, ali je u ovom kaosu od kluba napravila nešto pozitivno. Završio je igrokaz s Perišićem dva tjedna prije i riješio klubu problem na svoj način kad već oni koji su ga trebali riješiti nisu za to imali znanja, mudrosti i hrabrosti.
Gdje je član Uprave za sport?
Treba napomenuti da je bijes prema ljudima koji vode PR kluba i brinu o tom sektoru promašen. Nema tog PR-a koji će oprati količinu gluposti koje odgovorni u klubu rade iz dana u dan niti će ono tragikomično priopćenje napisati neki djelatnik kluba. Komunikaciju prema van odobravaju predsjednik Uprave Ivan Bilić i, budući da je stvar sportskog sektora, sportski direktor Kalinić.
No, oni su se ponašali kao da ih se sve skupa ovo ne tiče. Klub se ne vodi iz sjene, nego ga treba voditi isturena ličnost koja onda time štiti sve oko sebe. Izađite pred članove i navijače i objasnite što se događa kad je neka kriza. Vi ste odgovorni za ono što se događa ispod vas i vi ste odgovorni za komunikacijski kaos.
Idealno bi bilo da to odradi član Uprave za sport kojeg je Nadzorni odbor najavio prije četiri mjeseca, ali ga još nije imenovao. Od najavljene "evolucije" ne vidimo ništa. Hajduk danas izgleda kao veći kaos nego na kraju katastrofalne prošle sezone. No, to je tema za neki drugi tekst, Hajduk će nam ove sezone očito dati dovoljno povoda.