DINAMO Nenada Bjelice u Lisabon putuje s prednošću 1:0 iz prve utakmice osmine finala Europa lige, ali i uz neke probleme.
Zbog kartona i ozljeda Modri na Benficu idu bez Marina Leovca, Arijana Ademija, Ivana Šunjića i Izeta Hajrovića, no to su sitni problemi u usporedbi s onima koje je imao Ilija Lončarević uoči Dinamovog posljednjeg gostovanja na Luzu u jesen 2004.
Kultni HNL trener praktički je u avionu sastavljao momčad u rasulu.
"Teško je bilo pripremati tu utakmicu. Došao sam u klub u ponedjeljak u podne, a u srijedu se putovalo. Četvrtak utakmica. Imao sam dva, tri treninga s ekipom, dva u Zagrebu, jedan u Lisabonu. Za sportskog direktora sam imao Otta Barića koji je dva dana prije išao pogledati Benficu pa smo se konzultirali. Nije bilo moguće raditi na tom nivou neki plan utakmice", prisjetio se u razgovoru za Index Ilija Lončarević.
"Mi smo te 2004. bili taktički nezreli za Europu"
Bilo je to treće kolo tadašnjeg UEFA kupa u kojem je Dinamo pao u Lisabonu 2:0 nakon samo 28. minuta. Povela je Benfica golom Tomislava Šokote u desetoj minuti da bi Simao Sabrosa iz penala u 28. ugasio svaku nadu Modrima.
"Momčad je bila u mogućnostima u kakvima je bila, u kratkom vremenu nije se moglo puno toga. Teško mi je reći što smo mogli pametno uraditi osim pronaći izbor igrača koji bi najviše odgovarali toj utakmici. A tamo je utakmica pokazala da smo mi taktički bili nezreli za to natjecanje iako smo u drugom poluvremenu bili puno bolji nego u prvom gdje smo gubili 2:0. Reklo bi se da se nismo osramotili i da nismo bili na nivou da bi rekli da smo izgubili nezasluženo. Rezultat je bio realan, pogotovo to prvo poluvrijeme gdje smo imali tu Eduardovu šansu kad je sam izašao na golmana i jako dobro pucao, no golman je to dobro skinuo. I to je bilo sve što smo dali, ostalo je bilo više nesnalaženja po terenu."
Portugalskog velikana vodio je slavni Talijan Giovanni Trapattoni, a atmosfera nije bila ni približna kakva bi Modre trebala čekati u četvrtak.
"On je imao momčad kakvu je imao, to je bila bolja momčad od nas pa nisu imali razloga nas iznenaditi. S druge strane, nismo ni mi njih mogli nikako iznenaditi, nismo imali adute za to. Ono nije bila atmosfera, bilo je jako malo ljudi, oko 15 tisuća. Kažem, premalo ljudi za takav stadion koji je, po meni, jedan od najljepših koji sam vidio. 15 tisuća ljudi i nije neka atmosfera za te uvjete", govori Lončarević pa dodaje:
"Tu atmosferu vi novinari previše naglašavate, nama je to uvijek stimulans, nije nam prepreka. Protivnička publika koja navija i galami protiv vas je isto kao da navija za vas."
Kako protiv Benfice? Kao i protiv Plzena
Kasnije je Dinamo ispustio europsko proljeće protiv Heerenveena (2:2) na Maksimiru, a Zdravko Mamić u suzama je proklinjao austrijskog suca Fritza Stuchlika nazvavši ga austrijskim zločincem.
Niko Kranjčar, Marijan Buljat, Danijel Pranjić, Edin Mujčin i ostatak Mamićevog atomskog Dinama završio je u "ligi za bedaka" da stvar postane gora.
"Pokazalo se da smo imali puno felera, iako smo protiv Stuttgarta i Heerenveena odigrali jako dobro. To su bili karakteristički bljeskovi momčadi koja nije spremna za velike stvari, ali iskoristi utakmice gdje je motivacija velika pa se da maksimum."
Lončarević nije stigao ni razmišljati o posebnom načinu igre protiv Benfice. Bjelica pak ima tu privilegiju i pitanje je na koji će se način hrvatski prvak postaviti u Lisabonu.
"Ne može se napadački na Benficu. Ovaj Dinamo se ne postavlja i ne čeka, ne bi to smio raditi. Trebali bi kao u prvom poluvremenu protiv Plzena, ako je to moguće, u većem dijelu utakmice, postaviti sve malo visoko i pritisnuti ih. Ako im se dozvoli da se razmašu, bojim se da izostanak igrača koje Bjelica ima može zasmetati. Ako momčad bude agresivno slabija, iako mislim da neće, i Bjelica i igrači su svjesni da ne smiju biti slabije agresivni."
Ono što je Olmo Bjelici, to je Kranjčar trebao biti Lončareviću. Ali...
Plemeniti ofenzivci briljantne tehnike, no i različitog nogometnog puta, kada je u pitanju Dinamo.
Dok Bjelica izvlači iz Španjolca maksimum, Lončarević to nije mogao s Nikom.
"Niko je onda bio u velikoj krizi koja je rezultirala odlaskom iz kluba što je, nažalost, uvjetovano ranijim događajima u klubu. On nije bio ni približno kakav je Dani Olmo danas. Obojica su talentirani, no drugačiji u pristupu i fizičkim mogućnostima. Drugačiji su nogomet igrali. Niko je vječni problem imao s agilnošću i zbog toga su uvijek treneri s njim vodili bitku. I iz toga je, laički rečeno, proizašla agilnost na nižem stupnju od drugih veznih igrača i pozicije koju je on igrao. To je bio zapravo njegov jedini hendikep, taj drugačiji stas", objašnjava Lončarević pa nastavlja:
"Niku sam uveo u prvu momčad kao najmlađeg igrača sa 17 godina. Onda sam otišao pa se vratio i zatekao ga u stanju u kojem sam rekao. Nije to bilo adekvatno, posebno ne psihološki adekvatno stanje za Dinamo. On nije bio u dobrom stanju."
"Ovo što Bjelica radi nije viđeno u hrvatskom nogometu"
Današnji Dinamo, svi se slažu, rezultat je rada Nenada Bjelice koji je u manje od godinu dana od momčadi koja je gubila HNL utakmice od Rudeša uspio napraviti stroj koji u osmini finala Europa lige slomi Benficu.
"Trenera se prepozna vrlo brzo po tome kako mu momčad igra i stoji na terenu te ima li to glavu i rep. Bjeličina se momčad prepozna po kontinuitetu nečega koji je jako bitan, a možemo reći da to održava i atmosfera te europska ambicija. Sve ovo što radi s, uvjetno rečeno, drugom momčadi, nije viđeno u hrvatskom nogometu. To je njegov plus, drži našpanano svih 25 igrača u kadra. Nije samo posao držati 11 igrača tako i imati nekakav rezultat, Bjelica je napravio cijeli posao."
Bjelica je, misli Lončarević, odradio kvalitetan posao. Uz malo sreće da mu se sve poklopi.
"Ma nema se tu što pametnog reći više. Vidjelo se u ljeto da bi to moglo biti dobro. U našem se nogometu ne može reći da je sve planski napravljeno, nešto pozitivno napravljeno je i slučajno. Momčad je napravljena i ima glavu i rep. Tu su novi igrači, gdje su po karakteru svi dobri, i tu ima i talenta koji je bilo moguće iskoristiti maksimalno."
"Da od ovog ljeta imamo dva kluba u Ligi prvaka..."
I zahvaljujući Dinamovim europskim pothvatima, Hrvatska će od sezone 2020./2021. imati dva predstavnika u Ligi prvaka, odnosno pet ukupno u Europi.
Gotovo pola HNL-a ići će u europska natjecanja.
"Da to važi od ljeta koje slijedi, ne bismo baš imali neke specijalne uvjete. Možda netko od ove petorke koja kroji vrh HNL-a dođe blizu kao Rijeka koja je šest godina bila prisutna u Europi. Možda se pojavi još netko tko bi se mogao plasirati u grupu Lige prvaka ili Europa lige", zaključuje 74-godišnji Lončarević čija trenerska karijera traje od 1971. godine.