AUSTRALAC Caleb Ewan (Lotto-Soudal) pobjednik je 11. etape biciklističke utrke Giro d'Italia vožene od Carpija do Novi Ligurea u dužini od 221 kilometra, dok je Talijan Valerio Conti (UAE Emirates) zadržao vodstvo u ukupnom redoslijedu.
Uoči brdskih iskušenja, koja će biti na programu od 12. etape, u ukupnom redoslijedu vodi Conti s 1:50 minuta ispred drugog Slovenca Primoža Rogliča (Jumbo-Visma) i 2:21 minutom ispred trećeg Francuza Nansa Petersa (AG2R).
Slovensko čudo je prvi i jedini favorit Gira
Giro je prva od tri sezonske Grand Tour utrke. Tradicionalno je teža, napornija i zahtjevnija i od Tour de Francea i španjolske Vuelte. Tri tjedna krvavog rada, dvadesetak teških etapa i borba koju mogu izdržati samo najspremniji. Uoči početka ovogodišnjeg Gira stručnjaci su bili jednoglasni – prvi i apsolutni favorit je Primož Roglič. Čudesni 29-godišnji Slovenac, kažu oni koji znaju, najbolji je all-round biciklist današnjice. Jako je dobar sprinter, a još je bolji na kronometru i u brdskim etapama. Roglič je favorit jer nema slabu točku, a da bi se uzeo Giro, Tour ili Vuelta, biciklist mora biti upravo takav. Svestranost je Rogličeva najveća vrlina. Ni u čemu najbolji, a u svemu među najboljima.
Uoči početka Gira Roglič je na kladionicama stršao u odnosu na konkurenciju. Da ste stavili jednu funtu na njegovu konačnu pobjedu, zaradili biste samo dvije. Ove sezone Slovenac je uzeo sve što se moglo uzeti. Osvojio je sve višeetapne utrke koje je vozio. Još prošle godine Roglič je najavio velike stvari. Pokazao je da zna osvojiti etapu, a postolje na Touru izmaknulo mu je u posljednji trenutak.
Ove sezone je sve došlo na svoje i slovensko čudo u pohodu je na svoj prvi veliki skalp – Giro d'Italia.
Fascinantna životna priča Primoža Rogliča
Ipak, koliko god je Rogličeva dominacija zanimljiva, ni izbliza nije fascinantna kao njegova životna priča. Ovaj atipični biciklist ozbiljno je počeo trenirati taj sport u kasnoj fazi, s 22 godine, a kao klinac bavio se slovenskim nacionalnim sportom – skijaškim skokovima. Prije 12 godina Primož Roglič bio je član slovenske juniorske reprezentacije u skijaškim skokovima. Premda nije bio glavni slovenski adut, bio je dobar skakač kojem su stručnjaci predviđali uspješnu karijeru. Slovenija je te 2007. osvojila svjetsko juniorsko zlato, a jedan od mladića koji je dobio zlato bio je i mladi Primož. Bio je sve bolji i bolji. Iz natjecanja u natjecanje bio je sve sigurniji, a skokovi su mu bili sve duži i ljepši. S nepunih 18 godina bio je na korak do ulaska u svjetsku elitu, a onda je stigao kobni 15. ožujka 2007.
Bio je svjetski juniorski prvak u skijaškim skokovima i na korak do elite, a onda se dogodio 15. ožujka 2007.
Sezona se za njega sjajno razvijala, s 18 godina bio je na korak od ulaska u svjetsku elitu, stalni natjecatelj u Svjetskom kupu skijaša skakača, među najboljima u svojoj generaciji. Samo nekoliko tjedana nakon osvajanja naslova svjetskog juniorskog prvaka Primož je skakao pred svojom publikom, na Planici.
Planica je zanijemjela od šoka
Kultnu slovensku letaonicu Roglič je znao u dušu. Poznavao je svaki njen detalj. Tisuće puta letio je na njoj, ali skijaški skokovi su nepredvidivi. Puno je odlučujućih faktora i zato je to jedan od najopasnijih sportova. Roglič je pripremu leta odradio rutinski, odraz je bio dobar, ali onda se dogodila katastrofa. Zbog neočekivanog naleta vjetra, skije su mu se razdvojile. U panici je pokušavao uhvatiti ravnotežu, ali više nije imao kontrolu nad letom. Pad je bio zastrašujući. Roglič je odmah izgubio svijest, a njegovo nepomično tijelo se poput lutke odbijalo od ledene snježne podloge. Planica je od šoka zanijemjela. Roglič je hitno prevezen u najbližu bolnicu, a nitko u tom trenutku nije mogao znati kakve će posljedice imati takav pad. Srećom, osim što se dobro natukao, Roglič je prošao bez težih ozljeda. Ipak, posljedice su ostale. Strah je bio prejak. Gubio je samopouzdanje, a skokovi su mu bili sve kraći i nesigurniji. Nije to više bilo to.
''Nekad sam bio siguran da su skijaški skokovi moj životni put'', kazao je Roglič prisjećajući se pada pa nastavio:
''Kad malo bolje razmislim, danas ne bih rekao da je taj pad usmjerio moju sportsku karijeru. Uostalom, nakon njega sam skakao još pune četiri godine. I uvijek sam vjerovao da ću uspjeti iako možda nisam bio potpuno ispunjen i sretan. Ali volio sam skokove, zahvalan sam za sve iskustvo koje sam stekao kao skakač. Pad? Ne, nije to bio splet nesretnih okolnosti, pogreška je bila samo moja.''
Sa skija na bicikl
Nakon četiri godine mrcvarenja po skakaonicama i letaonicama, a sve bez značajnijih rezultata, Roglič je presjekao. Odlučio je odbaciti skije i potražiti neke druge izazove. Tada je imao 22 godine. Oduvijek je bio ovisnik o adrenalinu. Na koncu, zato se i bavio skijaškim skokovima. Druga velika strast bila mu je brzina. Obožavao je motore, ali nije se vidio u svijetu oktana. Prije sedam godina prodao je motor i kupio bicikl. Čim je prvi put sjeo na njega, znao je da je to njegova budućnost.
''Do tada uopće nisam imao bicikl. Ipak, tu i tamo sam pratio biciklizam, gledao sam Tour de France, Giro d'Italia, pratio Lancea Armstronga i njegove pobjede. Ali mi nije padalo na pamet da bih jednog dana mogao biti profesionalni biciklist. Ne, nikako. No dogodilo se'', pričao je Roglič.
Biciklizmu je pristupio ozbiljno, krvavo je trenirao, svaki je dan satima bio na biciklu i fanatični pristup mu se isplatio. Nakon četiri godine upao je među velike dečke, u samu elitu.
Prije samo šest godina bio je na Giru kao gledatelj, danas je prvi i jedini pravi favorit
Biciklistička javnost prvi je put za njega čula 2016., kad je kao totalni anonimac prvu etapu Gira završio sa samo stotinkom zaostatka za kasnijim osvajačem Tomom Dumoulinom. Kad je pobijedio u devetoj etapi, više nije bio čudo. Postao je jedan od najboljih na svijetu.
Prije samo šest godina Roglič je bio na Giru kao gledatelj. Danas je prvi i jedini pravi favorit.
A uopće se nije trebao baviti biciklizmom. Kao klinac sanjao je da će osvojiti Planicu i Četiri skakaonice. Sad je na korak da osvoji Giro. Zanimljiv je život tog Primoža Rogliča.