Spahija za Index: Ne slažem se s Kukočem, Jokiću nitko nije ni blizu

NE sjećamo se da je neka izjava izrečena u medijima na ovim prostorima tako brzo odjeknula svijetom kao ona Tonija Kukoča, koji je prije nekoliko dana u Beogradu za tamošnje medije rekao kako se divi Nikoli Jokiću, ali kako smatra da dvostruki MVP NBA lige i čovjek koji je donio naslov Denveru i dalje nije na nivou Vlade Divca i Dine Rađe.

Kukočeva je izjava izazvala lavinu komentara, polemika, analiza i tumačenja. Jedan je od razloga zbog kojih smo nazvali Nevena Spahiju, hrvatskog košarkaškog stručnjaka i čovjeka s višegodišnjim stažem u najjačoj ligi svijeta, ali smo razgovor iskoristili da popričamo i o drugim temama.

Spahija se trenutno sa svojom Venezijom bori za prvo mjesto u Italiji, pa smo iz prve ruke čuli kako gleda na borbu za prvaka u Serie A. Bivši hrvatski izbornik nam je objasnio i zbog čega misli da je Euroliga zatvorenog tipa idealno rješenje za europsku košarku, kao i što misli o relativnim europskim podbačajima Partizana i Crvene zvezde unatoč velikim budžetima.

Saznali smo zašto Spahija smatra da hrvatska reprezentacija ima dobre šanse na kvalifikacijama za Pariz u srpnju, čuli smo što misli o slučaju Luke Božića, a i saznali smo neke stvari o spektaklu koji se u rujnu sprema u Zagrebu u spomen na 60. rođendan Dražena Petrovića. 

Vaša Venezija trenutno dijeli treće mjesto u Serie A s euroligašem Milanom. Samo pobjedu više imaju euroligaš Virtus iz Bologne i najveće iznenađenje Brescia. Pretpostavljam da ste zadovoljni?

Naravno, u ozbiljnoj smo igri za naslov prvaka. Što se tiče Brescije, ta je ekipa i prošle godine bila jako dobra, ali ove sezone jedina je od četiri ekipe u vrhu koja nije igrala Europu. Imaju roster od 12 iskusnih igrača koji poznaju ligu jako dobro. Bologna i Milano igraju Euroligu, koja je najteža liga iza NBA, a onda ih čeka talijanska, gdje ih svaka momčad čeka i priprema se za tu utakmicu po pet, šest dana. Jako je težak ritam i nije lagano to izdržati, ali bez obzira na sve, svaka čast Bresciji.

Čak i ako budete prvaci, nećete igrati Euroligu iduće sezone jer je riječ o zaključanoj ligi u kojoj od Talijana samo Bologna i Milano imaju garantirano mjesto. Prije dvije godine, kad smo razgovarali s Dejanom Bodirogom, koji je u međuvremenu postao prvi čovjek Eurolige, rekao nam je baš na primjeru Venezije da je apsurd da prvak Italije ne može direktno u Euroligu. Što Vi kažete na to?

Odavno se zna da je košarkaška publika u Europi izgubljena i dezorijentirana. Vlada totalna konfuzija. Ljudi ne mogu pohvatati koliko liga ima i tko koju igra. Ne zna se za što se igra, kako se igra, tko igra. Svađa FIBA-e i ULEB-a već godinama uništava košarku, a ljudi koji vode te dvije organizacije nikako da sjednu za stol i da se dogovore.

Što se tiče Bodiroge, pitajte ga sad kad je na čelu što misli o tome. Euroliga je najjače natjecanje na svijetu nakon NBA. Euroliga je točno ono što je Europi nedostajalo. FIBA pod svoje treba uzeti niža natjecanja i reprezentacije. Zatvorena liga je upravo ono što je Europi potrebno.

Nije košarka nogomet, postoje velike razlike. Nemaju sve momčadi ni uvjete za Euroligu, nemaju dvorane, potrebnu infrastrukturu ni dovoljno velik budžet. Ova Euroliga je najjače natjecanje u klupskoj košarci u Europi. Najkompetitivnija je, najteža, najjača, najbolji igrači, ako nisu u NBA-u, igraju u njoj. Ljudi moraju shvatiti da nogometni principi u košarci ne funkcioniraju.

Znači, Vama nije problem što kao potencijalni prvak Italije nećete moći u Euroligu?

Zašto bi prvak morao direktno u Euroligu? Zašto onda prvak Bugarske, Rumunjske ili Slovenije ne bi išao u Euroligu? Ne ide to tako. 

U redu, ali pričam o Italiji, koja već ima dva predstavnika u Euroligi.

Ne možete tako gledati, ili sve ili ništa. Ne ide to tako. Najprije, Euroliga je udruženje klubova koji su formirali tu ligu nevezano za FIBA-u. Kako sam rekao, FIBA pod svoje treba uzeti reprezentacije i ostala natjecanja u kojima se mogu poštivati ti principi o kojima pričate.

Apsolutno je dobro da je Euroliga jedinstvena i zatvorena i jedini ulaz u nju bi trebalo biti osvajanje Eurokupa. Samo to može donijeti kvalitetu. Da klubovi jednu godinu igraju Euroligu, a već drugu ne, to bi bila velika pogreška. Zato mi je potpuno jasno da Venezia, čak i ako bude prvak, neće igrati Euroligu.

Inače, klub je sad počeo graditi novu dvoranu za deset tisuća gledatelja i bit će gotova za dvije godine. S financijama koje ima, s budžetom koji može imati s obzirom na vlasnika, sponzore i potencijalne rezultate, Venezia ima šansu ući u Euroligu preko Eurokupa. Mada, s obzirom na ovu sezonu, ne mislim da bi svi klubovi koji trenutačno igraju Euroligu trebali imati zagarantirano mjesto.

Na koje klubove mislite?

Na Asvel i Albu.

Partizan i Crvena zvezda godinama već ulažu jako puno, budžeti su im ogromni, skupo plaćaju velike zvijezde, a kako stvari stoje, ove sezone bi mogli ostati bez predstavnika u nokaut-fazi. Zvezda nema nikakve šanse, dok se Partizanu treba puno toga poklopiti. Kako to komentirate?

Ne bih to posebno komentirao. Slažem se da su u pitanju veliki budžeti, ali zašto nisu uspjeli, to neka oni objasne. Biti uspješan u Euroligi je vrlo teško, puno se toga mora poklopiti. Ulaganja moraju biti permanentna i dugoročna. Ništa vam ne garantira uspjeh ako ste vi uložili puno, a onaj ispred vas je uložio jednako toliko. Treneri, taktika, kvaliteta igrača, organizacija... Sve su to detalji koji odlučuju, ali bez obzira na sve, nikad nemate stopostotnu garanciju da ćete uspjeti.

Prošlo smo ljeto pričali o ogromnom napretku Marija Hezonje, no u posljednjih nekoliko mjeseci u dresu Reala čini se je taj napredak podignut na dodatnu razinu jer igra fantastično i jedan je od najboljih igrača Eurolige. Slažete li se?

Apsolutno, ali za mene je Hezonjina sezona bila predvidljiva. Jednostavno, to se moralo dogoditi, a u pitanju je ništa više nego sazrijevanje. Ono kako je on odigrao nedavno u Beogradu protiv Partizana... Dugo, ali jako dugo nisam vidio nekog našeg igrača da je izveo nešto slično. To je bila najviša moguća razina košarke.

Hrvatsku reprezentaciju u srpnju čekaju kvalifikacije za Igre u Parizu. Novi Zeland, Slovenija, Grčka, Dominikanska Republika i Hrvatska, a samo prvak turnira ide u glavni grad Francuske. Mislite li da Hrvatska ima šanse?

Vjerujem da ima, bez obzira na snagu protivnika. Hrvatska se dolaskom Sesara za izbornika stabilizirala, igra jako dopadljivu košarku. Najbitnije je da se svi igrači koje Sesar želi odazivaju. To je prvi put u puno godina da je tako. Kad su svi na okupu, zašto ne? Zbog čega ne bi bilo moguće? Na papiru su možda jači Grci i Slovenci, ali samo zbog Dončića, no Hrvatska može igrati protiv svih tih reprezentacija. Ja sam prilično optimističan.

Luka Božić je već drugu sezonu zaredom najbolji igrač ABA lige, iz kola u kolo radi fantastične stvari, no postoji problem s reprezentacijom. O čemu se radi?

Koliko ja znam, on ne želi igrati za reprezentaciju. Ne poznajem ga osobno, ali on mora reći zbog čega je tako. Vidim da su mu brojke sjajne u ABA ligi, no što te brojke znače za neki viši nivo, ne mogu reći jer se treba taj viši nivo igrati da bismo dobili pravu sliku.

Moj savjet mu je da se odazove u reprezentaciju. To što je netko nekad dao neku izjavu da se ne uklapa u igru reprezentacije... Ja se nešto takvo nikad ne bih usudio reći. Njegove brojke govore sve i, ako dobije poziv, treba doći i dokazati da mu je tu mjesto i pokazati svima da jednako dobro može igrati za reprezentaciju kao što igra i za Zadar.

Nema nikakve potrebe sakatiti svoju karijeru odbijanjem reprezentacije. Nedavno sam pročitao da je Valencia zainteresirana. Ako je to istina, onda to pokazuje da netko vjeruje da može igrati na višem nivou. Da sam na njegovom mjestu, odazvao bih se i dokazao da imam potrebnu kvalitetu.

U krajnjoj liniji, uvijek se može pogriješiti. Nedavno je Dončić nakon koša reagirao na Divca jer ga nije izabrao u Kingse. Nije Divac to napravio jer ima nešto protiv Luke, nego jer je tada mislio da je netko bolji. Greške i krive procjene su dio sporta.

To je najbolje dokazao Portland na NBA draftu 1984.

O da. Moj bože, Portland je najnesretnija franšiza u povijesti.

Nedavna izjava Tonija Kukoča kako smatra da su Vlade Divac i Dino Rađa još uvijek bolji centri nego što je Nikola Jokić u trenutku je obišla svijet i izazvala je brojne reakcije. Kako Vi gledate na tu temu i na Kukočev komentar?

Sport je interesantan upravo zbog ovakvih stvari, jer svatko ima svoje mišljenje, a onda iz toga izađu kontroverze nakon kojih krenu brojni neprimjereni komentari. Toni Kukoč je jedan od najboljih europskih košarkaša svih vremena. To je čovjek koji je napravio čuda u svojoj karijeri i ima pravo na mišljenje.

Nije mi jasno zašto se netko ljuti. Ne želim komentirati ono što je Toni rekao, ali mogu reći svoje mišljenje. Nikola Jokić je apsolutno najbolji centar koji je iz Europe došao u NBA. Dvostruki je MVP, MVP je finala, čovjek je koji je na svojim leđima doveo klub do titule prvaka NBA, momak čije su brojke abnormalne.

Nikola Jokić je dečko koji košarku svaki dan činim boljom. Dakle, neviđena kvaliteta. Ne postoji europski centar koji može i blizu prići onome što je Jokić. Sasvim sam drugačijeg mišljenja od Kukoča, ali ne ljuti me njegovo mišljenje. Vidio sam na američkim sajtovima tu izjavu, Toni je tamo igrao dugo, ima svoj stav i to je tako.

Mnogi će reći da je Jokiću ili Dončiću puno lakše nego što je bilo Draženu, Toniju ili Dini jer su došli u ligu koja ih je od prvog dana tretirala kao zvijezde, posebice Dončića, dok su igrači iz prvog vala morali doslovce krvariti da bi dobili pravu šansu. 

Nemojmo miješati kruške i jabuke. Ovdje pričamo o vremenskom odmaku od 30 i više godina. Nema potrebe za time, danas je drugo vrijeme. Igrači kao što su Dražen, Toni, Dino i još neki Europljani su probijali led. Pogotovo Dražen, nakon njegovog dolaska u NBA jako puno se promijenilo u mišljenju i odnosu prema europskim igračima.

Tada je prevladavalo mišljenje da europski igrači ne mogu igrati u NBA-u jer nisu atletski dovoljno moćni. Taj stav je NBA ligu koštao toga da puno vrhunskih igrača nikad nije došlo u Ameriku da pokažu što mogu. Bio je to posve kriv i nakaradan stav.

Nakon toga je NBA počela drugačije gledati na Europu, najviše zahvaljujući Donnieju Nelsonu i RC Bufordu, koji su shvatili da se u Europi krije rudnik dijamanata. Danas vidimo da su bili u pravu. Bila je jedna faza kad su totalno dezorijentirani potpisivali bilo što iz Europe, samo da ne pogriješe. Bila su takva vremena. 

Oni koji brane Kukočevu tezu smatraju da je Jokiću puno lakše igrati u NBA-u zbog različitih pravila i da njegovi nastupi u reprezentaciji Srbije, kad se igra po pravilima FIBA-e, ni izbliza nisu toliko dobri kao kad igra za Denver.

Jokić je jednako dobar i u Europi i u Americi. Razlika je ta što, kad igra za reprezentaciju, dođe izmrcvaren od prethodne NBA sezone. Točno, postoje drugačija pravila koja ometaju Jokića, u prvom redu defenzivno pravilo od tri sekunde prema kojem obrambeni igrači puno više pomažu nego u NBA-u, gdje se puno više igra jedan na jedan i defenzivno i ofenzivno. Međutim, da Jokić dođe u Europu igrati osam mjeseci, opet bi bio MVP. tako da je o njemu bespredmetno razgovarati.

U rujnu će se povodom Draženovog 60. rođendana u Zagrebu odigrati spektakularna utakmica između reprezentacije Hrvatske i najboljih igrača Eurolige. Predviđen je dolazak i članova originalnog Dream Teama, spominje se da će doći Jokić, Dončić... Možete li nam reći nešto više o tome?

Aco je dosta toga već rekao na presici. Na ovoj ideji se radi nekoliko godina. Prvotna zamisao je bila da dovedemo jednu NBA momčad ili selekciju sačinjenu od NBA zvijezdi, no to se pokazalo nemogućim jer je osiguranje abnormalno veliko. Mislim da je ekipa sastavljena od najvećih zvijezda Eurolige jednako atraktivna. Zagreb će imati prilike vidjeti ljude za koje ni sanjati nismo mogli da ćemo ih imati ispred sebe u Areni. Govorim o igračima koji trenutačno igraju Euroligu, ali i gostima koji će biti tu, a koji su zadužili europsku i svjetsku košarku. Osobno sam jako uzbuđen jer se davno na našim prostorima nije dogodilo nešto ovako spektakularno. 

Možete li nam otkriti neko veliko ime koje će doći?

Radije ne. Ne mogu govoriti u ime organizatora, ali znam da su pozivnice otišle na jako puno adresa. Aco će o tome govoriti kad dođe vrijeme, ali samo mogu reći da će biti velikih iznenađenja.