BIVŠI rukometni reprezentativac SR Jugoslavije i Srbije Mladen Bojinović godinama je bio najtrofejniji igrač u francuskoj ligi. U karijeri je Bojinović osvojio 33 trofeja, a s reprezentacijom SRJ uzeo je broncu na SP-u u Francuskoj 2001.
Igrao je u Španjolskoj, u Bidasoi i Barceloni, ali najveći trag je ostavio u Francuskoj gdje je deset godina bio član Montpelliera, tri PSG-a, a posljednje dvije godine karijere nosio je dres Tremblaya.
S Montpellierom je 2001. bio prvak Europe. U Francuskoj je osvojio ukupno 29 trofeja i na listi najtrofejnijih sportaša u Francuskoj prošlog ljeta ga je pretekao tek Nikola Karabatić.
S reprezentacijom Bojinović ima samo jednu svjetsku broncu, a misli da je njegova generacija mogla puno više. Kaže da mu je najviše žao zbog SP-a u Portugalu 2003., kad je Hrvatska postala prvak svijeta. Bojinović smatra da je Srbija trebala uzeti zlato.
''Imali smo potencijal da se popnemo na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja. Smatram da je Srbija (SR Jugoslavija) 2003. u Portugalu trebala postati prvak svijeta, a ne Hrvatska. Neki interni problemi koji nam se uvijek događaju su nas koštali. Umjesto u polufinale, na kraju smo otišli u borbu od petog do osmog mjesta. Izbornik je bio pokojni Zoran Kurteš i stvarno smo bili odlična momčad. Sa Švedskom smo na pripremama odigrali dva susreta na njihovom terenu. Jedan smo dobili, drugi smo remizirali. Praktički smo mi bili ti koji su u povijest poslali čuvenu generaciju s Wislanderom, Olssonom, Vranješom, Lovgrenom, koja je vladala deset godina. Sjećam se da su se nakon utakmice protiv nas potukli u svlačionici. Otišli su na SP u Portugal i završili su 13.'', rekao je Bojinović u opširnom intervju za srpski SK pa je nastavio:
''Prognozirao sam da ćemo biti prvaci svijeta, čak sam to i napisao na papir kako bi postojao dokaz. Međutim, neke naše boljke su nas izbacile iz borbe za medalju. To je definitivno trebala biti naša godina. Peruničić, Milosavljević, Matić, Sudžum, Lapčević, Perić, Vojinović, Petrić, Lisičić, Maksić, Škrbić, Đurković, Šterbik… Ekipa snova. Sve je bilo sjajno do prve utakmice s Tunisom, a onda smo od Španjolske izgubili praktički dobiven susret. Taj nas je poraz poslao u drugi dio ždrijeba gdje smo morali igrati protiv izuzetno jakih Nijemaca. U zadnjoj sekundi nam je Zerbe zabio gol. Oni su uvjerljivo dobili Tunis i Portugal i na račun gol-razlike su prošli u polufinale, a mi u razigravanje od petog do osmog mjesta. Kad se sjetim kakvu smo prednost ispustili. Nismo bili jaki u glavi. Polufinale su igrali Španjolska i Hrvatska, a ne Srbija i Hrvatska. Hrvati nas nikad do tada nisu pobijedili. Strašno mi je žao i danas.''