HAJDUK je eliminiran u trećem kolu kvalifikacija Konferencijske lige. Nakon što je sa slovačkim Ružomberokom odigrao 0:0 na gostovanju u prvoj utakmici prije tjedan dana, sinoć je na Poljudu u uzvratu izgubio 0:1 autogolom Zvonimira Šarlije i tako završio svoj europski put za ovu sezonu. Gorka je to pilula razočaranja za navijače Hajduka i udarac na sportske ambicije kluba.
Postavlja se logično pitanje: "A što sad?" Hajduku je novac od ulaska u Konferencijsku ligu nasušno trebao. Ovu momčad Hajduk plaća 12 milijuna eura po sezoni, a još se pokazuje da nemaju kvalitetu da izbace protivnika koji vrijedi po Transfermarktu 6.75 milijuna eura, što je manje od jednog Šibenika koji je do jučer bio drugoligaš.
Hajduk je računao na ulazak u Konferencijsku ligu
Hajduk je na glavnoj skupštini održanoj prošlog prosinca naveo poslovni plan prema kojem se očekivalo da će u 2024. godini u bilanci transfera biti u plusu devet milijuna eura, a da će bez transfera pokriti 82 posto svih troškova. Dakle, za zatvaranje proračuna kluba je potrebno prodati igrače u vrijednosti od devet milijuna eura ako se nikoga ne kupi. Za dovođenje Abdoulieja Sanyanga su platili između 450.000 i 600.000 eura (ovisno o ostvarenim bonusima).
To znači da za zatvaranje proračuna trebaju prodati igrače u vrijednosti od 9.5 milijuna eura. Međutim taj plan je predviđao da će Hajduk ući u Konferencijsku ligu pa se stvari opet mijenjaju. UEFA za ulazak u skupine dodjeljuje nagradu u visini od 3.17 milijuna eura. Svaka pobjeda u skupini vrijedi 400.000 eura, a svaki remi 133.000 eura.
A to je samo početna točka jer postoje varijabilne nagrade ovisno u plasmanu u skupini, a gdje su tek prihodi od samih utakmica (ulaznice, fan shop, potrošnja na stadionu), gdje je Hajduk znao zabilježiti prihod od milijun eura po domaćoj utakmici.
Hajduku treba barem 12 milijuna eura od transfera
Hajduk je na kraju od europske sezone zaradio 900.000 eura od nagrada. Konkretno, raspodjela novca u kvalifikacijama za Konferencijsku ligu je takva da svako odigrano kolo kvalifikacija donosi klubu 175.000 eura, a oni klubovi koji ispadnu u trećem kolu kvalifikacija dobiju eliminacijski bonus od 550.000 eura. Hajduk je igrao u dva kola, što mu donosi 350.000 eura, a pridoda li se tome i spomenuta naknada nakon eliminacije, ispada da će Hajduk od svog kratkog europskog puta zaraditi 900.000 eura.
Ako uzmemo da je poslovni plan uključivao samo osnovnu nagradu (što je konzervativna procjena), ispada da Hajduk do kraja prijelaznog roka mora zaraditi barem 12 milijuna eura. Treba ovdje povući i malu kočnicu pa reći da, ako u tome ne uspiju, to ne znači da će klub preko noći propasti. Uvijek postoje opcije kreditiranja, odgađanja obveza i sličnih instrumenata, ali u nekom trenutku će se ta rupa morati zatvoriti.
Koga Hajduk može prodati?
Iz svega navedenog je jasno da Hajduk novca za velika pojačanja nema, već se mora okrenuti prodaji. Prvi na listi je Rokas Pukštas (19) za kojeg je Hajduk očekivao barem 10 milijuna eura. O tim iznosima se pričalo prošlog siječnja, ali njegova vrijednost na tržištu je pala jer realno nije u formi kakvu je prije pokazivao, a nije mu ni klub puno pomogao seleći ga s jedne pozicije na drugu. Hajduk bi se danas vjerojatno zadovoljio da dobije osam milijuna eura za njega, ali je upitno može li dostići i tu cijenu.
Drugi najvrjedniji eksponat (a možda i prvi u ovom trenutku) je Niko Sigur (20), ali Hajduk njega želi zadržati pod svaku cijenu. Polivalentni desni bek i veznjak je dospio do pretpoziva Zlatka Dalića za Europsko prvenstvo u Njemačkoj i procjena je da bi iduće sezone mogao zaraditi i pravi poziv. Stoga se i procjenjuje da ovo nije trenutak za njegovu prodaju, već bi to trebalo biti sljedećeg ljeta.
Pravu tržišnu vrijednost od ostalih igrača zapravo nema nitko, barem se o tome nije puno pričalo. Mladi Bruno Durdov (16) je privukao interes Celte, ali je općenito dospio na radar europskih klubova. U menadžerskim krugovima se špekulira da bi Hajduk danas za njega (zapravo njegov potencijal) mogao dobiti između pet i sedam milijuna eura. Bijeli će njegovu prodaju pokušati izbjeći, ali nikad se ne zna kako će se stvari dalje odvijati.
Treba li se nekih igrača riješiti?
Novac se može zaraditi i na drugi način ili, bolje rečeno, uštedjeti. Ovo je možda dobar trenutak da Hajduk krene u pravi redizajn svoje momčadi. Europa je izgubljena, Dinamo izgleda goropadno i teško je očekivati da bi se ova momčad Hajduka mogla potući za titulu, a istovremeno je preskupa za drugo ili treće mjesto SHNL-a. Ako bi se Hajduk pokušao pošto-poto riješiti nekih igrača, prvi na popisu bi tu bili Lovre Kalinić i Josip Elez jer nisu prvotimci, a sigurno imaju ugovore u rangu prvotimaca.
Zaboravljeni Leon Dajaku i Yasine Benrahou odavno ne treniraju s prvom ekipom, a na plaći su i dalje te za njih očito nema pravog interesa ili ikakvog interesa. Isplati li se Hajduku imati na lijevom beku Ismaela Dialla i Darija Melnjaka? Dakako da je dobro biti poduplan, ali u ovom odnosu snaga u ligi možda je isplativije jednog pustiti i dati minute mlađem igraču.
Slična je priča s Fahdom Moufijem, koji ima svoje kvalitete, ali ako će biti rezerva Siguru možda i on bude na izlaznim vratima kluba. Puno se može špekulirati, ali najteže je pitanje treba li se Hajduk riješiti nekog od nominalnih nositelja momčadi? Je li došlo do zasićenja s Filipom Krovinovićem, Emirom Sahitijem ili čak s Markom Livajom? Hajduk treba odrediti smjer i to je težak zadatak za sportskog direktora i upravu kluba. Zadnja dva tjedna ovog prijelaznog roka mogu definirati srednjoročnu budućnost kluba.