NOVA sezona Premier lige je pred vratima, no neke se stvari ne mijenjaju. Kao i u posljednje dvije godine, City je opet prvi favorit, Arsenal mu je opet glavni konkurent, za Liverpool se smatra da ih može ugroziti ako mu se sve posloži. A Chelsea će opet raditi kaos na tržištu igrača. Otkako je Todd Boehly na funkciji vlasnika kluba, nitko nije toliko trošio, toliko puno igrača potpisivao i pokušao toliko igrača prodati kao oni.
Ove su sezone potpisom Pedra Neta za 60 milijuna eura došli do brojke od deset kupljenih igrača, od kojih neki neće ni zaigrati ove sezone za klub, nego iduće, a cifra koju su potrošili samo na njihov otkup, bez plaća, bonusa, naknade agentima i ostalog, približila se onoj od 200 milijuna eura.
Ulaznim transferima tu nije kraj jer se već priča o kupovini Joaa Felixa, a on vjerojatno nije posljednji koji će doći u klub do kraja prijelaznog roka. Sve te kupnje, doduše, ne ulijevaju povjerenje u dobar rezultat ove sezone. Štoviše, Chelsea trenutno izgleda više kao kakav investicijski fond nego kao sportski kolektiv, što bi ovu sezonu moglo pretvoriti u još jednu frustrirajuću.
Odakle im uopće novac?
Kako bi Chelsea uopće mogao poslovati na ovaj način i pri tome ne kršiti pravilnik lige o profitu i samoodrživosti, morao je povući drastične poteze. Lewisa Halla, Omarija Hutchinsona i Iana Maatsena prodali su za 101 milijun eura te se radi o čistom novcu bez amortizacija jer su sva trojica igrači iz njihove akademije.
Idući na redu su Trevoh Chalobah i Conor Gallagher, koji su pred vratima novih klubova i koji bi taj profit trebali povećati na nekih 150 milijuna eura. No, ni to nije bilo dovoljno, pa su morali povući i jedan nenogometni potez. Kompanija Chelsea FC Holdings prodala je dva hotela kompaniji Blueco 22 Properties. Obje su tvrtke podružnice Blueco 22 Ltd.
Kao što je Chelsea počeo još od dolaska Boehlyja na čelo kluba koristiti rupu u financijskim pravilima tako što je igračima davao ugovore koji traju od sedam godina naviše, čime se trošak kupovine na igrača raspoređuje po svakoj godini ugovora, tako su i sada prodajom hotela samima sebi došli do novog oblika štednje.
Angažirani su timovi nezavisnih procjenitelja čime je utvrđena poštena vrijednost spomenutih nekretnina, a liga nije pronašla za sada nikakvih problema s tim oblikom zarade, iako nemali broj klubova iz lige gleda na taj potez kao na one s kojima bi se trebao suočiti Manchester City.
Klub bez sportskog cilja
Međutim, dok City, pa i većina ostalih klubova lige, novac troši planski i s određenim sportskim ciljem, u Chelseaju taj cilj kao da ne postoji. U momčadi im se trenutno nalazi osam golmana, sedam bekova, devet stopera, petnaest srednjih veznih, devet krilnih napadača i sedam napadača.
Potpuno je nejasno koju će početnu postavu novi trener Enzo Maresca poslati na teren u prvoj utakmici, kao što je nejasno i koja je uopće jezgra momčadi od nekih 25 do 26 igrača na koje će računati kroz sezonu.
Igrače poput Omarija Kellymana, Aarona Anselmina, Renata Veige, Caleba Wileyja i Marca Guiuja nisu doveli kako bi pojačali momčad. Oni su ovdje u financijskoj službi. Prosjek godina navedenoj petorci je jedva 19, a ukupno su plaćeni približno 70 milijuna eura.
Svi su potpisali ugovore od pet, šest ili sedam godina, a onih 70 milijuna raspoređenih na taj period Chelseaju ne predstavlja problem. Uvjereni su da će ti igrači u dogledno vrijeme doseći veću vrijednost na tržištu te da će u konačnici od njih zaraditi. Njihov posao nije nogomet, već održavanje čistih knjiga kluba.
Zdravu atmosferu bit će jako teško održati
No, iako će dobar dio igrača otići u jednom trenutku na posudbe, oni su svi i dalje dio momčadi. Ako uračunamo da će i 15 igrača otići iz kluba, što prodajom što na posudbu, Maresca će i dalje imati 40 igrača s kojima će morati svakodnevno raditi i koji će htjeti igrati nogomet.
Čak i u tempu koji će Chelsea imati s ligom, kupovima i europskim natjecanjima, Maresci će kao novom treneru u klubu biti jako teško održati balans i pozitivnu atmosferu unutar momčadi. Uostalom, prvi problemi su izbili prije negoli je sezona počela, kada je Enzo Fernandez rasistički izvrijeđao ekipu Francuske, što su mu zamjerili suigrači.
Wesley Fofana ga je javno prozvao, a dobar dio ostalih igrača je pružio podršku Fofani te su blokirali svog suigrača Fernandeza na društvenim mrežama. Klub je Fernandeza poslao na edukacije i savjetovanja, no neki odnosi bi mogli biti nepovratno uništeni.
Nadalje, mnogi igrači će se pitati što određene kupnje znače za njihovu budućnost i status u klubu. Znači li dolazak Pedra Neta da je Raheem Sterling postao trajno druga opcija, preskupo plaćeni Mihajlo Mudrik tek treća, a Noni Madueke četvrta?
Za ustaliti stil igre nije ni bilo vremena
Pored tih problema, postoje i oni čiste nogometne i taktičke prirode. U šest pripremnih utakmica Chelsea je upisao četiri poraza, remi i pobjedu te pritom primio 13 pogodaka, a u međuvremenu nismo dobili odgovor na pitanje je li Maresca uopće dobar izbor za Chelsea.
Njegovo nogometno znanje i stručnost nisu toliko sporni, no Maresca je trener ideolog koji želi progurati svoj stil nogometa neovisno o tome tko su mu igrači. Uprava nije pomogla kada mu je zbog sponzorskih obaveza nametnula tempo od pet utakmica po Americi u 12 dana, što nije dalo vremena da se hordi igrača na treningu objasni kako uopće Maresca želi igrati.
Njegov stil guranja bekova u sredinu te izgradnje igre od golmana i stopera nimalo ne odgovara određenim igračima u timu te bi u prvih nekoliko kola mogli imati ozbiljnih defenzivnih problema, kao i onih s predajom lopte u svojoj polovici.
Također je fascinantno da pored svih tih dovedenih igrača Chelsea i dalje ima problema s ekipom. Pitanje golmana je upitno, niti jedan od stopera nije uvjerio da može pružati onu razinu koju je pružao Thiago Silva čak i u kasnijim godinama, prvi desni bek se opet ozlijedio, a sredinu terena treba nanovo uigravati bez Gallaghera, koji je nosio i kapetansku traku.
Uspjeh može doći jedino srećom
U klubu, naravno, postoji i niz kvalitetnih igrača. Cole Palmer je imao čudesnu sezonu, Malo Gusto je izgledao sve bolje, Marc Cucurella je bio najbolji bek Europskog prvenstva, zdravi Christopher Nkunku bi mogao u potpunosti transformirati ekipu, no to i dalje nije dovoljno za ozbiljne ambicije niti za poništiti sve mane unutar kluba.
U nekom svemiru se može dogoditi da apsolutno svaki od igrača klikne na savršen način pod novim trenerom te da svi od Nkunkua i Palmera do Fernandeza, Cucurelle i Fofane odigraju na vrhu svojih mogućnosti, no u to je teško vjerovati.
Ono što je izglednije je nastavak kaosa koji prožima Chelsea od odlaska Romana Abramoviča, tijekom kojeg se klub pretvorio u nakupinu igrača i struke pod kontrolom čovjeka čiji je primarni cilj podmiriti račune i zaraditi novac, dok onaj rezultatski možda nije ni sekundarni.