Sve što morate znati o derbiju koji Dinamo ne smije izgubiti

 

Sutra se igra 78. Derbi, najveća utakmica hrvatskog sporta. Okršaj Hajduka i Dinama na Poljudu po mnogočemu je atipičan i drugačiji od svih prethodnih godina.

 

 

I dok nije nikakva novost da Hajduk gleda u leđa Dinamu, aktualni prvak dolazi na vruće gostovanje pod velikom opasnošću da na zimsku pauzu ode s više od 6 bodova zaostatka nad Rijekom za koju se očekuje da neće propustiti priliku pobijediti Istru na Rujevici. Petev i dalje (razumljivo) nema konture igre sposobne za nositi se s momentalno najboljom ekipom lige. S obzirom na nedavne glasine i optužnice o novim duplim pasevima kojima je Dinamo distribuirao novac diljem kugle zemaljske, financijska budućnost kluba upitnija je nego ikad prije. Bez Lige prvaka na vidiku, novi potresi spremni su u Maksimiru. Dinamo sutra nema prava na kiks. Ocijeni li rukovodstvo kluba kako je ovo izgubljena bitka, vrlo je vjerojatan scenarij u kojem neće propustiti ovu zimu kao priliku da utrže svoje najvrjednije eksponente koji gube svoju osnovnu svrhu ako neće biti prvaci. Rad trenera u takvim okolnostima je izrazito težak, i nije baziran na sistematici, već improvizaciji – a da to ne ide, Dinamo je već do sad shvatio ove sezone. Hajdukova situacija na tablici nije dramatična – borba s Osijekom za treću poziciju najvjerojatnije će i u goroj soluciji donijeti Europu što i je osnovni cilj kluba s Poljuda. Njihov imperativ sutra nosi predznak navijačkog ponosa, da odbijaju postati irelevantan klub u razigravanju do kraja prvenstva iza svoja dva najveća rivala.

 

 

 

Prema posljednjim informacijama, Hajduku će faliti, što zbog ozljede, što zbog kartona – Kalinić, Memolla, Futacs, Hamza i Jefferson. Izostanak Kalinića je velika stvar jer je baš reprezentativni golman u pravilu bio ponajbolji Hajdukov pojedinac u posljednjim Derbijima. Ipak, koncepcija igre s njim ili bez njega se ne mijenja pretjerano. S druge strane, izostanak Futacsa i Hamze, te nespremnost Ohandze,  ostavlja Hajduk samo na Saidu kao fizički moćnom napadaču sposobnim zadržati loptu dok se ostale Hajdukove linije ne „podignu“. Što znači da će Hajduk, htio ili ne htio – morati loptu imati kod sebe puno više nego u posljednjoj utakmici – bez nje će se prerano i kroz preduge periode povući u krilo Stipici. I možda je baš zato bolje što sutra Jefferson neće stajati na usluzi Carrillu – visoki veznjak „drven“ je s loptom u nogama i nerijetko je baš on meta suparničkog presinga koja često gubi lopte u najopasnijim zonama za svoju momčad. Iako Genocouglu ili Kožulj nisu toliko moćni u duel igri, lopta je kod njih u nogama ipak sigurnija. Ali nijedan veznjak na svijetu ne može osigurati kvalitetan protok lopte bez prave geometrije u ekipi – onoga trenutka kada Hajduk dođe s loptom u posjed postoje dvije osnovne opcije – ili će se špic spustiti iza leđa Dinamovoj veznoj liniji a krila „širiti“ teren uz liniju, ili će Erceg i Vlašić biti meta prvog pasa a bočni igrači im protrčavati iza leđa kako bi odvukli Dinamove bekove i omogućili im mirnije primanje lopte. I baš tu će do izražaja doći najzapostavljeniji dio igre Hajdukovih krilnih igrača, a to je igra bez lopte u nogama, i suhi rad kojim bi sebi omogućili da im „igra dođe“ i u otežanim uvjetima, kad je njihova ekipa inferiornija. Nižićeva sporost i slabost s loptom u nogama totalni su antipod svega što će Hajduku sutra trebati i Carrillo bi trebao tražiti bilo koju drugu stopersku kombinaciju dostupnu sutra.

 

 

 

Spor i teretan Dinamov nogomet kojem smo svjedočili od početka sezone pod dirigentskom palicom Machado – Antolić sada je zamijenjen mnogo življom verzijom s Gojakom i Kneževićem. Premda dva mladića znaju pretjerati u eksperimentima i izgubiti loptu više od svojih prethodnika, motorika koju donose u sredini terena i mogućnost brzog prijenosa lopte do prednje linije najbolje je što smo vidjeli od Dinama otkad je Petev sjeo na klupu. Baš u svrhu zaštite njih dvojice,  u srcu terena možemo očekivati Jonasa sa sličnom ulogom kao na prethodnom derbiju – počistiti sve što prođe kroz liniju ispred njega. Ostaje za vidjeti hoće li se Petev ponovo odlučiti za Ćorića kao dodatnog veznog igrača ili klasičnog napadača koji bi „gurnuli“ Soudanija i Fernandesa u krilo. Prva opcija značila bi da će momentum Dinamovog napada ovisiti o sposobnosti Ćorića da nađe loptu u međuprostorima, ali glavni problem je igra Soudanija i Fernandesa – dok su u Europi kao napadački duo imali hrpu prostora u Dinamovoj tranzitnoj igri, puno teže im je naviknuti se na napade na postavljenu obranu u njihovim ulogama.  Ta trojka i dalje pokazuje veliku tendenciju da se „guši“ u igri preklapanjem kretanja, i dobrim dijelom je i to razlog zašto su Gojak i Knežević estetski vrlo ugodno legli ovakvom Dinamu. Uputnija opcija bila bi gurnuti u vatru Hernandeza i omogućiti Soudaniju i Fernandesu da igrom uz krilo rašire Hajdukovu zadnju liniju. Taj scenarij već je viđen u prijašnjim susretima - ili će ostati izolirani protiv kvalitativno inferiornijih bočnih  braniča, ili će ostatak Dinamove ekipe moći koristiti Hajdukovu nekompaktnost  u sredini terena i veći broj igrača koji pomaže duplirati krila. 

 

 

I nakon svega rečenog, jednom izmjenom cijela najava lako pada u vodu. Nakon jako dugo vremena obje ekipe pod vodstvom su trenera koji još nije imao vremena ni pokazati viziju ekipe i kadar po svom guštu. Posebno to ide Hajdukovog stratega koji je tek odradio jednu utakmicu, a sutra ga očekuje najteži susret sezone bez barem četvorice prvotimaca. Dinamo i dalje pokazuje velike probleme u navikavanju na razliku između europskih i domaćih susreta i dijametralno suprotnih početnih pristupa. Nikad se u ovoj seriji osvojenih prvenstava Dinamo nije toliko mučio stvoriti smislenu šansu i nije nimalo čudno što je bugarski stručnjak prvu fazu svojeg rada posvetio kompaktnosti 4-4-2 bloka koji najviše stvara iz provociranja suparničkih grešaka. Više od toga je, prije proljeća, teško za očekivati. Puno problema, pitanja, polemika i tenzija, a jako malo konkretnih odgovora. Jedan jedini, Derbi.