DINAMOVA sezona ušla je u fotofiniš. S Rijekom će se sljedećih mjesec dana boriti za oba domaća trofeja, a puno toga znat će se već do sljedećeg vikenda, kad se na Rujevici igra veliki, vjerojatno odlučujući derbi. Prije toga Dinamo će gostovati u Varaždinu, a Rijeka u Kranjčevićevoj. U Maksimiru se nadaju da će Lokomotiva uspjeti istrgnuti neki bod Sopićevoj momčadi.
No u Dinamu tvrde da gledaju samo sebe. Baš kao i Rijeka, i Dinamo odlučuje sam o sebi, a računica je vrlo jednostavna. Ako dobije sve utakmice do kraja prvenstva, bit će prvak, a tome se može nadati zbog sjajne forme u koju je ušao. Momčad Sergeja Jakirovića od debakla u Solunu dobila je osam utakmica zaredom u svim natjecanjima, a trenera posebno veseli što je u tom periodu Dinamo primio samo dva gola.
Čvrsta obrana na čelu sa sjajnim Ivanom Nevistićem posebno je dobra u sustavu s trojicom u zadnjoj liniji, a tu je apsolutno ključna figura Kevin Theophile-Catherine. Iskusni 34-godišnji Francuz vratio se u Dinamo u listopadu, kad Jakirović doslovno nije imao koga staviti u obranu.
Bio je to period krize u Dinamu nakon poraza od Hajduka na Poljudu i Ballkanija u Prištini. Boško Šutalo igrao je kao amater, Maxime Bernauer više je kiksao nego dobro igrao, Joaquin Sosa bio je beskoristan, a Mauro Perković nije bio ni na mapi.
Dino Perić bio je jedini konkretan stoper, prijelazni rok je završio i Dinamo nije imao rješenja. Theophile-Catherineu ljetos je istekao ugovor, a dok je tražio novi angažman, redovito je trenirao u Zagrebu. Radio je s privatnim trenerom i Stipom Marinom, članom Jakirovićeva stručnog stožera.
Jakirović je redovno dobivao informacije o Francuzu i njegovoj formi. Oduševila ga je razina na kojoj je trenirao i kad je shvatio da mu treba još jedan stoper, kontaktirao je Theophile-Catherinea i odlučio ga vratiti u Maksimir.
Nakon kaotičnog ljetnog prijelaznog roka dio navijača je sa skepsom dočekao takvu Dinamovu odluku. Protumačili su je kao nastavak lutanja, ali u tom trenutku boljeg rješenja Dinamo nije imao s obzirom na to da je prijelazni rok bio završio.
"Trener Jakirović me kontaktirao i objasnio mi situaciju. Porazgovarao sam sa svojom obitelji i nismo dugo razmišljali. U Zagrebu smo sretni i, ponavljam, drago mi je ako mogu pomoći momčadi. Bilo je nekih ponuda, ali, eto, ispalo je da nisam otišao nikamo. Na kraju sam i sretan jer sam ponovno u svom klubu", rekao je Francuz u intervjuu Sportskim novostima nakon što se vratio u Maksimir.
Dinamovi igrači tada su bili šokirani razinom njegove fizičke spreme. Oduševljavao ih je na treninzima i svi su ga uglavnom komentirali samo jednom riječju - životinja. Kako je sezona odmicala, Theophile-Catherine hvatao je natjecateljsku formu da bi u nastavku sezone postao jedan od ključnih Dinamovih igrača.
Dao je momčadi ono što joj je najviše nedostajalo, a to je sigurnost. Uz njega je puno bolje počeo igrati i Bernauer, a obojica su pomogla i Ronaelu Pierre-Gabrielu da se brže prilagodi. Oslobodio se i Perković, a Theophile-Catherine počeo je oduševljavati svojim igrama.
Kod njega nema puno filozofije. Ako je panika, nije mu neugodno izbiti loptu na vrh tribine. Uvijek igra najjednostavnije moguće, dominantan je u duelima, a iako ne spada u najbrže stopere, iskusno se postavlja, što je Dinamu trenutačno jako važno.
Dinamovi navijači pamtili su ga po kiksevima u europskim utakmicama i "onom" prekršaju protiv Šahtara u zadnjoj utakmici Lige prvaka 2019. godine. Napravio je i blesav penal u Maksimiru protiv Villarreala, ali ove sezone svaku njegovu dobru reakciju poprati aplauz s tribina.
"Sjećam se koliko smo ga željeli vratiti i koliko je on želio doći. Svi ga pamte samo po onom Šahtaru, a zaboravlja se koliko je igrača on razvio i koliko ih je odgojio. Čar nogometa je da igraš jednostavno i čitavoj momčadi je lakše kad on tako igra", rekao je Jakirović nakon pobjede protiv Lokomotive 1:0 prošle nedjelje, kad je Theophile-Catherine opet bio odličan.
Kako će ova turbulentna Dinamova sezona završiti, teško je reći. No za situaciju da sam odlučuje o sebi jedan od najzaslužnijih upravo je samozatajni Francuz. Ako ništa drugo, zaslužio je da ga se više ne pamti po kiksevima, nego kao jednog od najboljih stranaca u Dinamovoj povijesti.